S istim oduševljenjem s kojim je zagrebačka publika dočekala popularne rockere u Zagrebu ove subote, 10. srpnja, Partibrejkersi su također jedva dočekali koncert ispred zagrebačke publike.
Hala park je postao mjesto gdje se sluša najbolja pop i rock glazba u Zagrebu ovog ljeta, prvog pravog ili prvog boljeg koncertnog ljeta nakon početka pandemije koronavirusa. Jonathan, Detour, Vatra, Artan Lili, Kojoti, Električni orgazam i Laibach, među ostalima, prošli su preko pozornice u Hala parku, a Partibrejkersi su još jedno veliko ime.
Put su im raskrčili srednjoškolci, četveročlani bend The Wet Dogs koji je dio velikog projekta Superval. Dolaze iz 3. i 4. razreda zagrebačke škole Primijenjene umjetnosti i dizajna, a sviraju blues rock i u pitanju su većinom obrade iako imaju i autorske glazbe. No, lakoća s kojom ovi dečki sviraju je impresivna, a njihova interpretacija blues i rock standarda doslovno osvaja. Uz dvije obrade, odsvirali su i dvije autorske pjesme. Naravno, dečki su mladi i velika pozornica je svojevrsni izazov koji stvara i tremu pa su imali sitnih grešaka u koracima prilikom izvedbe, ali su zanemarive s obzirom na činjenicu koliko imaju godina. Najimpresivniji je glavni vokal i gitara benda Lucian Kolar koji se na pozornici ponaša kao je već godinama na turnejama po Americi. Mogli bismo reći da su za svoje vršnjake ispred vremena i da bi mogli parirati i ozbiljnim imenima na hrvatskoj rock sceni. Samo im treba još autorske glazbe za koju se nadam da će s vremenom doći i preuzeti set listu, a kada to vrijeme dođe bit ću u prvom redu. Zahvalili su na koncertu profesorici Ani Bajo, jednoj od pokretačica projekta Superval, ali i Partibrejkersima koji su odmah prihvatili poziv da The Wet Dogs otvore večer u Hala parku. I svakako ih treba imenom i prezimenom spomenuti, a osim Luciana tu su Toma Zadro na klavijaturama, Jan Falak za bubnjevima i Daniel Toth na bas gitari.
Nakon što su The Wet Dogs dobili sjajnu podršku publike, prostor ispred pozornice u Hala parku je bio itekako ispunjen što samo govori koliko se čekao povratak Partibrejkersa i koliki ugled ovaj bend ima u Hrvatskoj. Tog trenutka kad su Cane i društvo stupili na pozornicu vrijeme je stalo, koronavirus nije nikome bio u glavi, nego žestoka energija rock glazbe koju Partibrejkerski pružaju od ranih 80-ih do danas. I nevjerojatno je da ta energija nije niti malo splasnula. Simbolično, koncert su otvorili pjesmom “Noć” i rječima “noć je stigla u grad, svi se žure, zabava traje”. I ništa više ništa nije bilo bitno osim dobre zabave, a koju su Partibrejkersi u potpunosti pružili. Prvo je sve bilo malo čudno u smislu događa li se ovo doista, je li moguće da smo na ovakvom rock koncertu, a onda se Cane krenuo žaliti toncu za monitore i tada je bilo sigurno – sve je po starome i ovo će biti odličan koncert.
“Zemljotres”, “Lobotomija”, “Put za jug”, “1000 godina”, “Kreni prema meni”, “Hoću da znam”, “Hipnotisana gomila” i ostali hitovi orili su Hala parkom, a u nekoliko navrata netko iz publike je priredio i bakljadu što je samo užarilo već uzavrelu atmosferu. Sve je bilo kako treba, Antonovo izvanredno sviranje gitare i savršena kontrola efektima, ritam sekcija koja ne griješi, sjajna ritam gitara i frontmen Cane, punker među rockerima, buntovnik, pravednik. Dirnule su me njegove iskrene riječi u sred koncerta, a komentiravši povratak koncerata i povratak glazbe – “živela sloboda, živeo čovek, živela ljubav”. Uvijek je znao što reći i u kojem trenutku reći.
Publici nije bilo dovoljno, vratila je bend na bis, a onda je uslijedila kulminacija svega koja je završila s “Ona živi na brdu” i pjesmom koju, kako kaže Cane, ne izvode dulje vrijeme – “Stoj, Džoni”. I vrijeme je bilo da se stane jer ne kaže se uzalud da treba stati onda kad je najbolje jer je tada uspomena najbolje i traje vječno. A Partibrejkerski su vječni, njihova glazba je iskrena, njihova energija stvarna, baš kao i publika. Stvorili su oko sebe pravi kult i jedan su od rijetkih bendova osamdesetih kojeg s istim oduševljenjem iščekujem ispred zvučnika kao i prvi put kad sam ih čuo. Ovo je bio onaj koncert na kojem je sve išlo kao podmazano.
Foto: Nikola Knežević