Natraženiji filmski skladatelj današnjice, Hans Zimmer, dostojno je opravdao svoj glas najvećeg glazbenog „kradljivca“ i ušao u povijest franšize „007“.
Možda je podnaslov malo pretjeran i bahat, no svaki pravi ljubitelj filmske glazbe neće Hansa Zimmera staviti niti među prvih stotinu velikih filmskih kompozitora. Kao što se znalo često za Gorana Bregovića reći da krade čak i od samoga sebe, na svjetskoj filmskoj glazbenoj pozornici to je zasigurno Hans Zimmer. Jedno od najpoznatijih filmskih tema je njegovo djelo „Pirati s Kariba“, ali tu kompoziciju je već koristio u filmu „Gladijator“ gdje ga je potpuno zasjenila te dotukla Lisa Gerrard (Dead Can Dance). Ne samo da je istu temu koristio u dva filma, već se drznuo doslovno prekopirati veličanstvenu temu Gustava Holsta (1874.-1934.) „Mars“ iz veličanstvenog djela „The Planets“. I još bez ikakvog srama potpisati – sebe. Kako i ne bi kad godišnje raspiše glazbu i za nekoliko filmova. Takvu hiperproduktivnost kod nas smo vidjeli samo kod Štulića.
Međutim, za soundtrack najnovijeg filma o najpoznatijem tajnom agentu Bondu „No Time To Die“, čini se da nije bilo boljeg kandidata od Zimmera. Naime, kada je film već krenuo u postprodukciju, najavljeni kompozitor Dan Romer se povlači. Izbor je pao na Hansa Zimmera, koji je u vrlo kratkom roku „kopirao“ sve elemente Johna Barryja i Davida Arnolda i spojio u jednu cjelinu. Tijekom filma se često ponavljaju dvije glavne teme iz filma „On Her Majesty’s Secret Servis“ (“U službi njezina veličanstva”). I napokon je napravio posao za koji je stvoren.
James Bond Music standarde načinio je John Barry, dok, koliko god to teško priznali sebi, David Arnold (koji je poslije Barryjaa komponirao najviše Bond glazbe) prilagođava zvučnu kulisu prema svojim standardima i tako pokazuje kako je zlatno doba filmske glazbe nestalo u nepovrat. Obožavatelji Bond glazbe iz pera Arnolda redovito postavljaju vrlo nisko, pri čemu se potpuno slažem. Bezlične i nepamtljive glazbene brojeve pisanih isključivo da poprate scenu u filmu, redovito radi tek mala šačica traženih kompozitora.
Tu je Hans Zimmer napokon napravio sjajan posao. Sountrack je odličan (iako je u 99% slučaja pokraden), a što pokazuje koliko je glazba važan čimbenik u podsvijesti ljubitelja filma. Upravo ta Barryjevska boja zvuka vraća Jamesa Bonda u one prepoznatljive okvire gdje i glazba mora sudjelovati gotovo jednako kao i priča. Voljeli ili ne Hansa Zimmera, mislim da je producentima on odavna trebao biti na platnoj listi, jer nakon dugo godina imamo jedan fantastičan soundtrack, pa makar bio i pokraden.
O naslovnoj temi koju izvodi Bille Eilish ne bih polemizirao. Mlađa će joj publika dati prednost naspram Shirley Bassie, no ne znam koliko su obožavatelji Billie Eilish u stvari ciljana publika producenata Bonda. Jamesa Bonda…
Foto: Nicola Dove