Klupska svirka nešto je što je u glazbenom smislu obilježilo mnoge živote Brođana koji su osamdesetih godina prošloga stoljeća mogli uživati u nastupima bendova kao što su Ekatarina velika ili U škripcu ili, pak, Martin Krpan i mnogi, mnogi drugi.
Mjesto koje nam je ostalo u kolektivnom pamćenju jest legendarni Omladinski klub u središtu grada (kod Bambija) u kojem je, osim svirki, bilo održano i niz fenomenalnih programa poput npr. gledanja susreta NBA lige. Današnjoj publici naviknutoj na „sada i ovdje“ vjerojatno nevjerojatno zvuči podatak da su utakmice najjače lige svijeta gledane kao u Kini. Kolektivno i s tjednima zakašnjenja. Ali, feeling… Neponovljivo. Dio toga osjećaja rekreira Rock bar King u Đakovu. Barem što se tiče nastupa relevantnih bendova „na ovim prostorima“. Od velikana zvuka i ljudskosti poput Koje, Vlatka Stefanovskog, Električnog orgazma, Partibrejkersa, Psihomoda ili Hladnog piva do relativno novih ljubimaca publike, Repetitora, mnogi su glazbenici ispunili prostor ovoga „kluba“ i prostore naših srca. I intimniji nastupi, poput onog Zorana Predina, uz predstavljanje njegove knjige “Glavom kroz zid”, bili su i više nego odlični.
No, vratimo se na nastup momaka iz Gajnica koji su odavno već probili okvire ZG kvarta i postali prepoznati i diljem Bivše i Lijepe naše. Generalna ocjena za sve nabrojane i one nenabrojane bendove pa tako i za Hladno pivo jest sljedeća: više mi se sviđa, više me se dojmio; kvalitetniji mi je koncert u ovom prostoru nego u nekom drugom, većem. Gledao sam Kekina i društvo u više navrata i ne mogu reći da su nastupi u dvoranama ili open air eventima lošiji ali mislim, a s time se slaže i većina publike s kojom sam razgovarao, ovo je nešto posebno. Kontakt s fanovima ili nama objektivnijima je neposredan, trud je, rekao bih, veći; i stare i novije stvari zvuče energičnije i bolje. Od “Šamara” i “Mojoj majici” preko himničkih “Vjeruj u mene” pa punkerskih “Šanka” i “Nema više” do “Ezoterije” ili pjesme “Samo za taj osjećaj”, energija koju Pivo isporučuje je vrlo dobra. Svirka korektna, na momente izvrsna. Posebno bih istaknuo bubnjeve.
Tekstovi poznati. Publika ih zna od riječi do riječi. Pogađaju u srž, posebno nas Slavonaca jer, čini mi se, ovdje je socio-ekonomska situacija još gora nego u ostatku Hrvatske. Poslušajte samo “Firmu”. Studentarija naročito dobro prihvaća “Kišnu nedjelju”, i moj osobni favorit. Nije sve tako sivo ako se čovjek još može razveseliti, zaplesati i zapjevati uz (pametnu) i energičnu glazbu. Dok još vjerujemo da možemo, vraćam se na početak teksta, rekreirati onaj osjećaj iz mladosti kad smo vjerovali u dobar rock and roll i da on, ako već ne može promijeniti svijet, može naše male svjetove i učiniti ih boljim.
Odrasli smo, kao što su odrasli i bandovi i evoluirali na mnoge načine. I, kako piše na Miletovoj majici (Viva la evolucion) postali pametniji. U svakom smislu. I glazbenom i ljudskom. I dalje navijamo za ovakve kulturne osvještavajuće stvari jer su i one bitne na putu koji nas sve češće gurka prema letargiji, neaktivnosti. Čekamo i najavljeni nastup Majki u studenom i, ako je Bare koliko toliko u stanju iznijeti dio svoga opusa zadovoljavajuće, bit će to još jedna kap za žedna uha, prvenstveno Slavonije. Vidimo se u oazi, rock baru King!