IZVJEŠĆE: Hladno pivo u Đakovu – nije sve tako sivo
23. listopada 2021.
Željko Mirković Miki (154 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE: Hladno pivo u Đakovu – nije sve tako sivo

Klupska svirka nešto je što je u glazbenom smislu obilježilo mnoge živote Brođana koji su osamdesetih godina prošloga stoljeća mogli uživati u nastupima bendova kao što su Ekatarina velika ili U škripcu ili, pak, Martin Krpan i mnogi, mnogi drugi.

Mjesto koje nam je ostalo u kolektivnom pamćenju jest legendarni Omladinski klub u središtu grada (kod Bambija) u kojem je, osim svirki, bilo održano i niz fenomenalnih programa poput npr. gledanja susreta NBA lige. Današnjoj publici naviknutoj na „sada i ovdje“ vjerojatno nevjerojatno zvuči podatak da su utakmice najjače lige svijeta gledane kao u Kini. Kolektivno i s tjednima zakašnjenja. Ali, feeling… Neponovljivo. Dio toga osjećaja rekreira Rock bar King u Đakovu. Barem što se tiče nastupa relevantnih bendova „na ovim prostorima“. Od velikana zvuka i ljudskosti poput Koje, Vlatka Stefanovskog, Električnog orgazma, Partibrejkersa, Psihomoda ili Hladnog piva do relativno novih ljubimaca publike, Repetitora, mnogi su glazbenici ispunili prostor ovoga „kluba“ i prostore naših srca. I intimniji nastupi, poput onog Zorana Predina, uz predstavljanje njegove knjige “Glavom kroz zid”, bili su i više nego odlični.

Foto: Tatjana Prvulović Mirković

No, vratimo se na nastup momaka iz Gajnica koji su odavno već probili okvire ZG kvarta i postali prepoznati i diljem Bivše i Lijepe naše. Generalna ocjena za sve nabrojane i one nenabrojane bendove pa tako i za Hladno pivo jest sljedeća: više mi se sviđa, više me se dojmio; kvalitetniji mi je koncert u ovom prostoru nego u nekom drugom, većem. Gledao sam Kekina i društvo u više navrata i ne mogu reći da su nastupi u dvoranama ili open air eventima lošiji ali mislim, a s time se slaže i većina publike s kojom sam razgovarao, ovo je nešto posebno. Kontakt s fanovima ili nama objektivnijima je neposredan, trud je, rekao bih, veći; i stare i novije stvari zvuče energičnije i bolje. Od “Šamara” i “Mojoj majici” preko himničkih  “Vjeruj u mene” pa punkerskih “Šanka” i “Nema više” do “Ezoterije” ili pjesme “Samo za taj osjećaj”, energija koju Pivo isporučuje je vrlo dobra. Svirka korektna, na momente izvrsna. Posebno bih istaknuo bubnjeve.

Foto: Tatjana Prvulović Mirković

Tekstovi poznati. Publika ih zna od riječi do riječi. Pogađaju u srž, posebno nas Slavonaca jer, čini mi se, ovdje je socio-ekonomska situacija još gora nego u ostatku Hrvatske. Poslušajte samo “Firmu”. Studentarija naročito dobro prihvaća “Kišnu nedjelju”, i moj osobni favorit. Nije sve tako sivo ako se čovjek još može razveseliti, zaplesati i zapjevati uz (pametnu) i energičnu glazbu. Dok još vjerujemo da možemo, vraćam se na početak teksta, rekreirati onaj osjećaj iz mladosti kad smo vjerovali u dobar rock and roll i da on, ako već ne može promijeniti svijet, može naše male svjetove i učiniti ih boljim.

Foto: Tatjana Prvulović Mirković

Odrasli smo, kao što su odrasli i bandovi i evoluirali na mnoge načine. I, kako piše na Miletovoj majici (Viva la evolucion) postali pametniji. U svakom smislu. I glazbenom i ljudskom. I dalje navijamo za ovakve kulturne osvještavajuće stvari jer su i one bitne na putu koji nas sve češće gurka prema letargiji, neaktivnosti. Čekamo i najavljeni nastup Majki u studenom i, ako je Bare koliko toliko u stanju iznijeti dio svoga opusa zadovoljavajuće, bit će to još jedna kap za žedna uha, prvenstveno Slavonije. Vidimo se u oazi, rock baru King!