MOJ +1: RØLØ iz Splita sastavili 10 albuma koji su na njih najviše utjecali
12. prosinca 2021.
Music Box (9875 Članci)
Podijeli

MOJ +1: RØLØ iz Splita sastavili 10 albuma koji su na njih najviše utjecali

Rubrika Moj +1 ovoga puta ugostila je trio, bend RØLØ iz Splita koji je nedavno objavio treći studijski album “Ponte Rosso”.

Bubnjar Karlo Kazinoti, gitarist i pjevač Mišo Komenda, te basist Joško Žižić raspodjelili su se i sastavili listu albuma koji su najviše utjecali na njih, te izdvojili posebnu playlistu koja najbolje opisuje te albume.

KARLO:

1. Talking Heads: Once in a Lifetime: The Best of Talking Heads (1992.)

Sredinom 90-ih sam nabavio ovu kompliaciju preko koje sam kasnije došao do kompletnog opusa ovog benda. Ovaj album me izliječio od pretjerane patetike i svakojakog kiča koji nam je serviran od glazbene industrije u moje adolescentsko vrijeme. Pjesma “This Must Be the Place” je najbolji primjer tog nepretencioznog sklada. Zahvaljujući ovom bendu, albumu i pjesmi, u meni se produbila znatiželja koja me dovela kasnije do raznih izvođača, od Briana Ena do St. Vincent.

2. Air: Premiers Symptômes (1996.)

Ovaj EP iz 1999. je moj prvi susret s francuskim glazbenim stilom i razlog zašto sam zavolio instrumentalnu glazbu. Od ovog trenutka elektroničku glazbu sam počeo doživljavati puno ozbiljnije i kopati po francuskom undergroundu gdje sam kasnije naišao na razna remek-djela. Pjesma “Casanova 70” mi se urezala u pamćenje ponajviše zbog toplog zvuka basa koji vodi glavnu temu, što je pomoglo da promijenim shvaćanje tog instrumenta.

3. The Rapture: Echoes (2003.)

Ranih 2000-ih ovaj album mi je ponovno vratio vjeru u klupsku glazbu, odličan spoj elektronike, disca i mladenačke energije. Jedan od prvih producentskih uradaka DFA koji mi je obratio pozornost na producenta Jamesa Murphyja koji je i sam ostavio ogroman trag u glazbi kao autor. Pjesma “I Need your Love” najbolje opisuje taj mladenački vapaj u disco klubu, nije čudo što se našla na raznim kompilacijama i remiksirana je bezbroj puta.

MIŠO:

1. Šarlo akrobata, Električni orgazam i VIS Idoli: Paket aranžman (1981.)

Sjećam se kada mi je Vlado Danilović u osnovnoj školi dao ovaj album na sivoj TDK kaseti. Apsolutno ništa nisam znao o novom valu i jako malo sam znao o bendovima koji se nalaze na njemu (Električni Orgazam, Šarlo Akrobata, Idoli). Naravno, bio sam oduševljen. Ludim slučajem je na toj istoj kaseti, valjda zato jer je ostalo mjesta netko nasnimio Laibachovu i obradu stvari “Across the Universe” The Beatlesa. Tada mi je to bilo bolje nego original, sada sam promijenio mišljenje. Teškom odlukom po naputcima redakcije moram izdvojiti pjesmu “Maljčiki”. Ironizirana himna proleterijata. Inače je cijeli album za mene bio nešto potpuno drukčije u danima traženja osobnog identiteta, u danima puberteta i prvih ljubavi.

2. Radiohead: OK Computer (1997.)

Ovaj album sam posudio od Kreše Bačića. Kako je sve tada malo kasnilo, nekih godinu dvije od samog izlaska albuma (1998./1999.) Volio sam Radiohead još od albuma “The Bends”, ali nekako je “OK computer” bio zrelijeg i drukčijeg zvuka. Jonny Greenwood na gitari mi je bio apsolutni idol, ali tada nisam imao pojma kako dobija svoj zvuk, nažalost, nisu postojala Rig rundown videa, nažalost nije postojao internet, a gitarske pedale su bile luksuz za koji su novca imala samo imućnija djeca. Spot “Paranoid Android” se tada vrtio po MTV-ju i hipnotički djelovao na mene, ali pjesma koju bih izdvojio bi bila “Karma police”. Na tu sam pjesmu onako baš adolescentski patio zbog nesretne ljubavi. 😀

3. LCD Soundsystem – This Is Happening (2010.)

Ovaj album izdvajam zato jer je početak neke nove ere u mom slušanju glazbe. 2010. godine je pribavljanje glazbe već bilo puno lakše. Hipsteri su se već počeli baviti eklektičnim zvukom i analognim spravama. Sve je odjednom craft i svi slušaju ploče, prodaju se digitalni gitarski procesori i kupuju se opet pedale. Vraćamo se korijenima. James Murphy koji je, saznat ću to kasnije, ludi genijalac i producent, raste i stvara na valovima reminiscencije nekih prošlih vremena, ali u isto vrijeme to spaja u neki super plesni ritam. Iskočio mi je tada ovaj album i sve na njemu mi se svidjelo nekako odmah iz prve. Izdvajam “I Can Change” koja je predivna stvar i ima jako izravne reference na 80-e i koja fino plovi.

*Disclaimer – Odvratno je teško izdvojiti 3 albuma koja su ti promijenila život. Puno se toga slušalo. Ali eto, ovo lista je više podjela na životne faze. 

JOKE :

1. Killing Joke: Night Time (1985.)

Tuga, frustracija, melankolija i euforija u jednoj pjesmi (Love Like Blood). Institucija, a ne bend.

2. Ministry: The Mind is a Terrible Thing to Taste (1989.)

Pjesma (Burning Inside) kad dobiješ fibru od zivota. Najbolja faza i postava.

3. Suicide: Suicide (1977.)

Instant feelgood stvar (“Ghost Rider”). Esencija rock and rolla u elektroničkom obliku. Svaki synth duo ikad.

4. Brutal Truth: Sounds of the Animal Kingdom (1997.)

Moj prvi CD. Album koji počinje s rečenicom “still not loud enough, still not fast enough” i tako zvuči do kraja. Kontrolirani kaos.