Kada bi govorili o upornosti koju gura čista kreativnost i ljubav prema glazbi, na listi bi nam se bez sumnje našao Milan Glavaški. Ovaj rijetki romantik okupio je novi bend koji sada ima zagrebačku adresu, a iznjedrili su novi album naziva “Početak i kraj”.
Zanimalo nas je kako je došlo do tog novog početka, a uvid u njega su nam dali Milan Glavaški i Zvonka Obajdin (klavijature, vokal).
Novi album je vani, no idemo se vremenski vratiti malo unatrag. Milane, u svojim putovanjima završio si u Mađarskoj pa kako to da ti bend čine glazbenici iz Hrvatske? Kako to da si tu potražio članove?
Milan: “Željko Markuš i ja smo pričali dugo, možda mjesec dana, o tome kako želimo raditi ploču zajedno. I ja sam imao taj materijal koji sam pisao možda jedno tri, četiri, pet mjeseci, tamo negdje početkom godine. Onda sam ga htio snimiti na nekom dobrom mjestu. Vidio sam Zvonkin snimak iz Sunday Studios u Svetoj Nedjelji i došao sam vidjeti studio. Rekao sam ‘to je to, ja tu snimam’. To je jasno, to je studio koji sam tražio, to je ta soba, mikrofoni i jako mi se svidio Sven kao osoba i kao snimatelj. Onda sam rekao Zvonki i Danielu da tu snimam novi album i kako hoću da to sve bude u Zagrebu i gdje bih htio imati bend. Pa su oni rekli ‘mi smo tu i hoćemo svirati’. “Hajde da napravimo novi Rebel Star’. Tako je krenulo. Ideja je krenula od njih dvoje, njihove želje da budu u bendu, da zajedno radimo i bilo je jasno da će biti tu u Zagrebu. Meni je zgodno da bude u Zagrebu, jer sam stalno na nekom putu od Mađarske do Istre i onda mi je nekako to upalo kao super kombinacija. I tako smo krenuli.”
Drago mi je što sam igrom slučaja prisustvovala tvom pozivu kada si zvao Zvonku i Daniela, pamtim koliko su bili uzbuđeni i drago mi je vidjeti da se taj inicijalni dogovor danas realizirao u cijeli album. Obzirom da se za njega treba pripremati, koliko je teško bilo na putu pripremiti 10 pjesama?
Zvonka: “Meni je bilo teško. Meni je još uvijek teško, jer još moram vježbat da bi uhvatila korak s dečkima.”
Milan: “Prvo, moje pjesme nije lako svirati, mislim… To izgleda i zvuči kao da je lako, ali je harmonijski dosta kompleksno i ima puno akorda i promjena i ako mogu malo zakomplicirati, onda to i uradim. Što naravno ne paše svima, ali na svu sreću i dalje imam svoj studio tu u Mađarskoj pa sam snimio za sve pjesme demo snimke. Sve pjesme su bile pripremljene, nešto sam na iPadu isprogramirao bubnjeve, onda sam snimio bas, gitare i klavijature, za neku prvu ruku. Znači jako grubi demo snimci. I onda sam na to bendu slao neke jako smiješne video snimke, koje su potpuno ludilo, gdje pričam o svakoj pjesmi totalno apstraktno. Značim nikakve instrukcije tipa ‘ti tu trebaš svirati ovo, ili tu treba ono’, nego ne znam… ovdje treba biti tužno, ovdje se treba osjećati nešto lijepo, lepršavo i toplo… Gluposti sam neke pričao totalno. I ta kombinacija demo snimaka i videa s instrukcijama su pomogli da se formira neka priča, a onda su svi razradili svoj dio i na svu sreću imamo tako dobre muzičare i prijatelje koji su to napravili, pa kad smo se našli da sviramo imali smo doslovno dvije i pol probe. Ne duže. Pred snimanje. I to je bilo dovoljno. Zato što smo ušli u studio i odradili posao. To je taj proces.”
U principu ekipa je kliknula, ne samo u nekoj glazbenoj sferi, nego i u prijateljskoj, obzirom da ste nakon toliko malo proba ušli u studio.
Milan: “Da. Mislim, Zvonka, ne znam koliko je tebi bilo izazovno da skidaš i da se pripremaš za to, ali nekako mislim da je proces bio dosta pozitivan. Znači iskustvo je bilo pozitivno.”
Zvonka: “Meni je bilo zahtjevno, ali sam uživala u tome. Znači, kad je došlo tih 10 pjesama, te demo snimke, Milan je poslao i akorde. Nije sad to trebalo baš iz nule skidati, ali meni je zapravo najteže bilo to što nikad prije nisam funkcionirala kao izvođačica tuđih pjesama i meni je užasno teško bilo zapamtiti 10 pjesama napamet. A mrzim svirati dok gledam u papire, jer mi to ubije zaigranost, to mi ubije neku mogućnost da improviziram i slično. Tako da sam se trudila naučiti što je moguće više napamet i onda je to uvijek, i dan danas kada imamo ove kućne probe, neki balans između toga da sviram iz glave pa da se mogu zaigrati, ali i da možda zbog toga više griješim. To je jedna stvar koja mi je bila teška. A druga stvar koja mi je bila teška je … već sam svirala klavir u bendu, ali nisam do sada nikada svirala orgulje. A to je različito. To je isto kao razlika između akustične i električne gitare. Možeš ti biti super na akustičnoj gitari, ali ako prvi put u životu uzmeš električnu, nećeš dobro funkcionirati. Tako da se cijelo vrijeme moram jako angažirati i jako puno raditi, ali uživam u tome. Meni je to izazov. Inače se oduvijek, od kad znam za sebe, volim dovoditi u situacije gdje nisam u svojoj zoni komfora, tako da mi je ovo… Za tri mjeseca sam naučila više nego što bih za tri godine da sam drljala samo jedno te isto. Baš je gušt.”
Dobro, tu pjevaš i back vokale, tako da si opet multifunkcionalna.
Zvonka: “Da, da, da. Je, malo i pjevam i sviram i treba tu ne samo odsvirati, već i dati neki kreativni input, imati neku ideju. Tako da je to zahtjevno, ali uživam u tome. Daj još! Dok ne padnem s nogu.”
Milane, spomenuo si kako ti je kod Svena u studiju bilo dobro. Daj nam djelić atmosfere. Vi ste to zapravo u svega nekoliko dana snimili album. Koliko je naporno bilo? Jesu li pjesme doživjele neke veće promjene na samom snimanju?
Milan: “Pa mislim da su pjesme doživjele promjene prije snimanja na tih par proba. Tu je bilo jasno kako će bend leći ako mu promijenimo ritam i pojednostavimo nešto. Ili ubrzamo. Recimo pjesma ‘Okean’, koja otvara album, je skroz drugačije trebala zvučati i tu sada više bendovski zvuči. Te su se promjene dogodile prije snimanja. Tijekom snimanja nismo puno vremena gubili na to, išli smo uhvatiti taj neki groove koji nije metronomski, ništa nismo radili na klik, nego da uhvatimo i dalje imamo taj neki osjećaj ranog poznavanja pjesme. Da ima neki prizvuk improvizacije i malo više slobodnijeg sviranja, da nismo skroz onako super navježbani. Ali da je emocija tu. Ja tako razmišljam. Tako Rolling Stonesi rade. Oni dođu i spreme pjesmu u studiju. I to je dobro išlo, to je uspjelo, što je bila dobra atmosfera u studiju. Snimanje je trajalo punih 7 dana, plus sam na to nadosnimavao nešto u svom kućnom studiju i neke smo back vokale snimili u Beogradu. Ali možemo reći da smo zapravo efektivno 14 dana snimali. Atmosfera je bila super, samim tim što je ljeto, rani sedmi mjesec, tu smo svi od jutra do mraka i nekako je bila domaćinska atmosfera kod Svena, što toplo preporučujem svima.”
Zvonka: “Baš sam to isto htjela reći. Da mi je tih sedam dana u studiju bilo jedno od najljepših iskustava u mom muzičkom životu, jer je super. Ujutro se probudiš, popiješ kavu, odeš u studio, malo snimaš, malo ne snimaš pa gledaš kolege kako snimaju… Bio je rad, rad cijelo vrijeme, ali u toj nekoj atmosferi zajedništva i kreativnosti. I tamo je oko Svenove kuće sve u zelenilu, Heidi…”
Baš sam htjela pitati za nju, znam da ste imali posebne goste.
Zvonka: “Heidi smo imali (pas)”.
Milan: “Puno je uloženo i prije toga. Zvonka, ti ćeš me ispraviti, ali mislim da smo počeli raditi zajedno možda dva-tri mjeseca prije ulaska u studio.”
Zvonka: “Tako negdje. Da. Imali smo i par video poziva. Gdje bi recimo ja bila s jedne strane poziva, ti s druge, pa bi malo o pjesmama popričali, razmišljali o njima i tražili smjer u kojem će se pjesma na kraju razviti u bendovskom obliku.”
Mila: “I onda kad smo ušli u studio, postojala je neka struktura. Trudili smo se da ne stvorimo neku hladnu i programatičnu strukturu, tu se moralo ostaviti prostora da se nađe taj ton. Znači, malo instrumenata, ali jako širok opseg. Puno manje gitara nego što sam ranije radio, onda recimo ta jedna klavijatura gdje treba biti…”
Kada smo kod gostiju, gostovala vam je Nina Romić, bio je tu i Jurica Leikauff… Kako ste spojili te suradnje? Jesu li one bile ciljane ili su to više bili spontani susreti?
Milan: “Nina i ja smo radili ranije, surađivali smo na njenom albumu, na pjesmi gdje sam producirao gitare i pjevao s njom. To je bila jedna jako lijepa suradnja, pa sam ju namjerno zvao, zato što sam htio da na ovom albumu imam puno ženskih vokala. Meni su sugerirali razni ljudi, da se kad sam pjevam prateće vokale trudim zvučati kao žensko i onda sam rekao ‘hajde da napravimo neki spektar od tri jaka ženska vokala koja su različita, ali svi lijepo funkcioniraju samnom’. Tako da sam radio sa Zvonkom, Ninom i Anom. Gostovao sam i Ani na ploči i na koncertima. Tako da smo jednostavno spojili to. Jurica je došao na preporuku. Tražili smo jako dobrog hammondaša, koji je pravi orguljaš i on je top. Čovjek je nevjerojatan na Hammondu i onda smo ga zvali. To nam je Sven osigurao. Imamo još jedno iznenađenje koje još nismo objavili, obzirom da imamo jednu bonus pjesmu na albumu. Tu je suradnja s Denisom Katanecom. On je isto bio na akustičnoj verziji jedne pjesme. To je ta neka ekipa. Super je to sve leglo.”
Osim snimanja albuma realizirao se i video. Dakle osim videa za najavnu pjesmu, snimao se i mini dokumentarac. Kako to da ste išli na live verziju videa? Da je to bilo baš iz studija?
Milan: “Zato što se sve vrtilo oko benda. Mogli smo reći da imamo neki artistički spot, ali smo htjeli zabilježiti ovaj trenutak, ovo super snimanje spotom i tim nekim malim rokumentarcem. Neka ljudi kažu što imaju kako bi se ta atmosfera prenijela. Kasnije ćemo snimati spotove koji su drugačiji. Recimo, sljedeći spot će biti sniman filmskom kamerom bez benda, a bit će to spot o gradu. I vidjet ćemo što ćemo dalje. Ali ovo je bilo samo zato što smo htjeli zabilježiti tu suradnju.”
Već smo spominjali da ste funkcionirali na daljinu, pa me zanima kako sada izgledaju vaše probe?
Milan: “Znaš kako bi trebale izgledati? I nadam se da ćemo se jako brzo vratiti na to. A to je da provedem 3-4 dana u Zagrebu svakog mjeseca i da se baš posvetimo tim probama. Kao cijeli bend. I onda da imamo nešto online. Sad se to pretočilo u više online, a manje u Zagrebu i radimo na tome da se vratimo na naš ritam. Jer želimo u veljači biti spremni za proljeće, za svirke, imamo već pozive neke. Želimo stvarno imati jednu dobru set listu koja pokriva ne samo ovaj novi album, već i izbor iz prethodnih. Sada smo na nekom programu, to je aplikacija za probe. I funkcionira. Mogu reći da nije idealno, ali čujemo se, možemo miksati jedni druge, uključujemo naše zvučne kartice i radimo plan što ‘ko radi, koje su pjesme u pitanju… Znam da taj plan nije idealan, Zvonka možeš i ti svoje mišljenje reći o tome.”
Zvonka: “Meni je to jako korisno, jer sam veliki pobornik kontinuiranog rada i draže mi je da svaki tjedan imam neku probu koju možda i zbrda zdola odradimo zbog problema s internetom, nego da nemam nikakvu. Kao što je jedan davni moj basist rekao, jedina loša proba je ona koju nisi ni imao. A inače bi moju sobu trebalo slikati kada imamo te online probe. Jer to izgleda kao neko skladište opreme. Sve žice su okolo, slušalice… Ali mi je korisno.”
Milan: “Nije lako što moraš imati opremu, jer tu su i kabeli koje moraš imati.”
Zvonka: “Da, kabel sam provukla 20 metarskim UTP-om iz dnevne sobe, tako da moraju biti upaljena svjetla u stanu, jer ako ih ugasim pa mi muž u polu mraku prođe kroz sobu i počupa kabel, ne samo što će se on razbiti, nego će i meni probu prekinuti hahaha. Tehnika je… Izazovno je tako raditi, što bi rekli u korporaciji, ali bolje ikako nego nikako. A uvijek mi je drago da se mi i barem čujemo. Prokomentiramo i tako.”
Milan: “Ali funkcionira. Čujemo se. Ja čujem što ti sviraš, što pjevaš, čujemo što Daniel svira… Gradimo tu neku sliku koja se lijepi na ritam sekciju. Radimo aranžmane. A meni je to bitno. Jer imamo puno pjesama. I kad pogledamo tih 16 albuma, ako kažemo da ćemo svirati cijeli novi album, moramo još toliko ili više pjesama staviti s drugih albuma i njih je sad interesantno proći s novim bendom. Drugačije ljudi sviraju, bolje zvuči, bolji je ton. I želim da te pjesme ponovno zažive. Znači tako radimo. Uskoro ćemo i natrag u prostoriju pa ćemo se spremati za proljeće.”
Obzirom da je u ovim vremenima nezahvalno pitati za koncerte, to ćemo preskočiti. Ali spominjao si nove singlove u idućoj godini. Što je u planu?
Milan: “Novi video će ići sada. Trenutno se snima u Beogradu za pjesmu ‘Beograd’. To nije tajna. I za treći singl smo se dogovorili da će biti ’85’ za koji ćemo isto snimiti novi video. Pokrit ćemo sve te singlove videom. Bit će tu još nekih interesantnih materijala. Imamo bonus pjesmu koja isto ima video, pričamo o tome da napravimo neki manji event i snimamo, imamo pozive da uđemo u studio i snimamo live u Beogradu na radiju. Ali najbitnije od svega je da dođemo i koncertno promoviramo album. Prvom prilikom kada bude termina, kojih sada nema. Prvom prilikom kada budemo u mogućnosti svirati u nekom normalnom klupskom prostoru s pristojnom publikom, tada ćemo svirati. To nam je cilj. Da promoviramo novi album.”
Zvonka i Milane, hvala vam na druženju i što ste nam dali uvid u priču oko albuma Početak i kraj. Početak priče smo čuli, treba li nešto još dodati za kraj?
Milan: “Za kraj su bitni ti ljudi, ta ekipa koja se tu skupila, najprije Zvonka, Daniel i Željko… Bitno je da se i dalje zajedno razvijamo. Tu smo zato što se podržavamo, postajemo bolji muzičari, moje stare pjesme stvarno zvuče fantastično. Otkrivam sve to ponovno i mislim da smo najviše od svega našli jedan lijep način da stvorimo neka nova duboka prijateljstva. To je najbitnija stvar. To ako uspijemo održati ovako i uspijemo otići svirati, mislim da ćemo uspjeti nekako na duge staze krenuti u još bolju priču. Evo me Željko već gura – ‘hajde, imamo novi materijal’. Kažem, polako, možda ima nešto, ali hajde da parkiramo i dođemo do toga da sviramo.”
Foto: Marina Uzelac