“Dinastija Gucci” (“House of Gucci”) još je jedan pokazatelj da u svakoj branši ima moćnika i onih manjih moćnika, ima i puno novca i nešto manje novca, a isto tako i spletkarenja, ljubomore, zavisti i borbe za dominaciju. Film je stigao u Cinestar kina diljem Hrvatske.
Film itekako hvaljenog redatelja Ridleya Scotta (“Alien”, “Blade Runner”, “Gladijator”, “G.I. Jane”, “Pad crnog jastreba”, “Američki gangster”) sada se posvetio nešto blažoj temi od onih koje je često provlačio kroz svoje najveće uspješnice. No, priča o dinastiji Gucci nije toliko blaga tema koliko se na prvu čini jer se na koncu više ne zna tko pije, a tko plaća. Obitelj je svetinja, ali ne i u slučaju Guccijevih koji su cijelog života unutar obitelji bili jedni protiv drugih, a nisu štedjeli ni riječi ni djela kako bi došli do samoga vrha. Reći će u narodu – kad tad će ti se to obiti o glavu. U konačnici i jest pa danas brendom Gucci vladaju ljudi koji nemaju u svojem prezimenu Gucci, niti su vezani uz tu obitelj. Obitelj je postala posao, a zbog posla je obitelj polako ali sigurno otišla u prah. Rijetki su oni koji mogu uspješno voditi posao, a u isto vrijeme uspješno se baviti svojom obitelji.
© 2021 Metro-Goldwyn-Mayer Pictures Inc. All Rights Reserved.
Pa da predstavim filmsku obitelj Gucci: otac Rodolfo Gucci (Jeremy Irons) i sin Maurizio (Adam Driver), Rodolfov brat Aldo (Al Pacino) i njegov sin Paolo (Jared Leto), Mauriziova supruga Patrizia Reggiani (Lady Gaga) i njihova kćer Alessandra (Mia McGovern Zaini), Paolova supruga Jenny (Florence Andrews). Od cijele glumačke ekipe najviše se ističu Jared Leto i Jeremy Irons, rekli bismo veterani sedme umjetnosti, a nije daleko niti Al Pacino koji bez obzira na godine i dalje ima smisla za glumu. Jared se do te mjere uživio u ulogu da više ne primijetite Jareda, nego doslovno prihvatite lik razigranog Paola Guccija koji pleše razigran kroz svoj ne tako lak život. Uloga koja nije toliko velika, ali je toliko značajna da zaslužuje Oscara. Jared je to svojim glumačkim umijećem više puta dokazao, ali je i više puta nepravedno zapostavljen, da ne govorim izmanipuliran. Kada povučemo paralelu, nije ni glumački biznis daleko od ovog modnog po malverzacijama i spletkarenjima, pa i u ubojstvima ili pokušajima ubojstava. Da ne idem u širinu.
Ridley Scott je kao redatelj ili producent imao i boljih uradaka tijekom svoje karijere, ali ujedno nikada nije imao loš film. “Dinastija Gucci” je dobar film koji nas je barem nakratko uspio uvesti u ovaj poseban svijet, često luskuzan, ali i često prljav. Iskreno govoreći, ovo nije ni blizu onoga što se događa u svijetu mode, ali realno dočarava jedan dio njezinih prljavih krakova. Ridley je napravio i neke greške u koracima, kao što je to bio slučaj s filmom “Marsovac”. Ono kad želite film s ozbiljnom pričom pretočiti u zabavu. Jer zabava će današnju tipičnu filmsku publiku lakše privući u kina, nego ozbiljna drama. A želi se što više zaraditi od prikazivanja u kinima, zar ne? Jer treba platiti svu tu glumačku ekipu, zar ne? Ali i glazbenicu koja također dobro naplaćuje svoj prodor u filmsku branšu. Iako, kad sam već kod nje, moram reći da me nije previše impresionirala, više je bila Lady Gaga, nego što je bila Gucci, kako gestikulacijama na licu, tako i s fizičkim stavom ili ponašanjem. Osrednja uloga, nešto slično kao i u filmu “Zvijezda je rođena”. Redatelj se više bavio Gaginom ili Patrizijevom seksualnošću nego njezinim emocijama i stvarnim problemima. Ali što drugo očekivati od američkog filma koji se želi baviti talijanskim brendom i Italijom, ali želi u sebi ostaviti američki prefiks. U filmu glumi i dvoje njih s talijanskim porijeklom, što u ovom slučaju nije značilo ama baš ništa. Dok se s druge strane Jared Leto, koji nema talijanske korijene, toliko uživio u ulogu da su se počela postavljati pitanja je li netko od njegovih predaka došao iz Italije. Netko će reći da Hollywood u svemu ovome pretjeruje jer se lako moglo doći do glumca koji i fizički i govorom sliče Paolu Gucciju, ali teško da bi nadmašio Jareda. Od glumica nisam namjerno spominjao Salmu Hayek, jer bolje da je nije bilo u filmu. Totalno nepotreban potez, prije svega s njom u ulozi “vještice” ili “vračare” Giuseppine Pine Auriemme.
A život? Čim ga želite estetski sve više uljepšavate počinjete zapinjati za njegove prepreke. Čim postanete pohlepni kad tad će vam se to obiti o glavu. Isto je i s licemjerjem, ljubomorom, zavisti, premoći, vladavinom, monopolom… Ako nema svoj prirodni tijek, neće imati niti svoju pravu budućnost. Zato danas Gucci više nema veze s prezimenom Gucci, a uspješniji je od razdoblja kad je imao veze s prezimenom Gucci. Paradoksalno, ali i logično. Isto kao i po pitanju ovog filma, sukladno najavama očekivao bih remek-djelo, a zapravo je situacija paradoksalna, ali i logična. Osrednji film koji ipak preporučujem za gledanje. Jednom. Dva puta nije potrebno.
Soundtrack? Prikladan! 5 od 5.
P.S. Slatke su mi bile one iznimno kratke uloge koje su utjelovile poznate (modne) face, a WOW trenutak bio je kad se pojavila Mădălina Diana Ghenea kao Sophia Loren. Svojom ljepotom i čarolijom doista zrači kao Sophia, što i ne čudi jer se oči javnosti i medija sve više usmjeravaju prema njoj i u stvarnom životu.
Naslovna fotografija: Fabio Lovino © 2021 Metro Goldwyn Mayer Pictures Inc.