Letu štuke su jedan od najspecifičnijih bendova i iz jednog od najspecifičnijih okruženja u regiji, grada Sarajeva, koji je u povijesti iznjedrio hrpu također specifičnih bendova, od Indexa i grupe Pro-arte preko Zabranjenog pušenja i Plavog orkestra do Dubioze kolektiv.
Kako su Letu štuke specifične, istu usporedbu možemo i moramo vezati uz njihovog frontmena i autora pjesama Dinu Šarana. Napisao je jedne od najljepših i najemotivnijih pjesama u popularnoj glazbi, a u kojima se svi mi možemo itekako prepoznati. Prvi album “Letu štuke” iz 2005. godine je toliko živ da ispred naših očiju može stvoriti sliku ratom zahvaćenog Sarajeva, a u istoj mjeri i razbiti sivilo rata svojim ljubavnim pričama. Tako emotivan album svakako je zaslužio i vinil, najtopliji fizički glazbeni medij, a prednarudžbe po akcijskoj cijeni trajat će od 3. do 10. ožujka kada će obožavatelji grupe Letu štuke moći i kratko porazgovarati s Dinom Šaranom i dobiti trajni potpis na svojem primjerku ploče.
Povod je to i razgovora s Dinom, čovjekom koji voli putovati, ali zbog situacije s koronavirusom to iskustvo nije doživio u onoj pravoj mjeri. Stoga, put do Zagreba mu je došao kao kec na desetku.
Ja sam 86. godište, a i Letu štuke su isto godište, ako se ne varam?
„Da, tada su osnovane, iako ponavljam po stoti put, to je nepotreban podatak u našem PR-u, u stvari greška. Mi smo 2004. godine pravo krenuli i od tog starog vremena ostalo je samo ime i par pjesama.“
Kako ste se odlučili na reizdanje prvog albuma na vinilu koji je možda emotivno i najvažniji u karijeri benda, pogotovo što je prvi album, ali i nekako zvuči na prvu kao da je spreman za vinil?
„Znaš kako je s tim albumom?! Kad smo ga objavili 2005. godine, on je bio neviđeno emitiran, čak je na Radiju 101 osvojio prva tri mjesta na godišnjoj top listi što je bio kuriozitet i stvarno je dobro primljen. I mene je to iznenadilo. No, kad smo objavili 2008. godine drugi album hrvatski eter se nekako zatvorio na nerezidentne izvođače. Tako da je to razlog što je taj album ostao i najvažniji, a po meni ima i boljih pjesama na ostalim albumima. A imali smo ga još tri i jednu kompilaciju. Stoga smo odlučili u suradnji s Menartom i na zajedničku inicijativu napraviti vinilno reizdanje. I popularan je i vratio se u velikom stilu na svjetsku scenu, a i volio sam i ja ploče pa mi je to drago. Album će biti dupli zbog količine pjesama, uz njih 14 dodali smo i dva bonusa, odnosno dvije demo snimke. Bit će luksuzno izdanje omota, što je najvažnije, a koje je zaista sjajno. Uradio ga je naš prijatelj koji više nije među nama – Anur Hadžiomerspahić i njegova firma Ideologija.“
Taj album je nekako spoj ljubavnih tema, ali i onih tema s ulica Sarajeva, savršeno opisuje boravak na našem, što se kaže, brdovitom Balkanu. I zapravo se jako dobro uklapa među nas.
„Taj album je u stvari soundtrack ratnog i poratnog perioda. Album govori o ratu, ali na suptilan način, bez nasilja i pretjerivanja, onako kako hip hoperi znaju opisati, više lirski. Vrlo je eklektičan, širok je stilski, kao i svi naši albumi. Sniman je na više lokacija, od Sarajeva, preko Zagreba, do Pariza. Na njemu su sudjelovali razni i raznorodni gosti, od vašeg Igora Pavlice i Darka Rundeka iz Zagreba, do glazbenika iz Francuske, Sarajlija i naše ekipe. Nekako je to putni album i snimljen je u putu. Stalno smo putovali s laptopom, snimali trubu u Zagrebu u stanu, bandoneon harmoniku u Bretanji u Francuskoj itd. Bilo je baš zanimljivo i jedno neponovljivo iskustvo. I upravo je po tome jedinstven, po načinu kako je snimljen i kako je došao pred publiku.“
Opet se vraćam na tekstove, pogotovo ako govorimo o „Mjesto za dvoje“ ili „Šutiš“ koje su među najljepšim pjesmama ikada napisanima na našim prostorima, od devedesetih naovamo, ali i kada gledamo neke poluzajebantske poput „Pero Papacoder“ i „Minimalizam“, te one koje neki rijetko ističu. Baš sam preslušavao ovih dana album i ističem možda „Ulice“ ili zadnju pjesma „Zagrljaj“ koja mi je zapravo pravi završetak samog albuma i naježio sam se samo pričajući o njoj. Dakle, album je i tekstualno izniman i jedinstven.
„S obzirom da sam napisao sve pjesme mogu reći iz tog nekog svog ugla. To je zapravo moja osobna priča o doživljaju tog vremena jer je on doslovno dokument vremena, jedan soundtrack vremena od 1991. do 2005. godine dok nije objavljen. Interesantno je da sam pjesmu ‘Minimalizam’ napisao zadnju, doslovno kad sam već ušao u studio. Nije ni trebala biti na albumu. Sad kad se okrenem i poslušam album i ja sam zadovoljan, mogu ti reći. Možda nisam zadovoljan kako sam tada pjevao, moj glas iz tog perioda mi se ne sviđa, ostalo mi je sve perfektno.“
Kažete da je deluxe reizdanje, znači li to da ima i dodatnih sadržaja osim demo snimaka?
„Bit će dodatnih sadržaja, omot je luksuzan i sve je urađeno kao i na CD-u – svaki tekst ima svoju ilustraciju. A zbog većeg formata izgleda odlično. I vizualni i audio ugođaj mora biti.“
Je li ovo početak izlaska svih albuma na vinilu?
„Pa ja bih volio. Odmah smo krenuli oštro – prvi pa dupli. Ne znam za drugi, možda uspijemo da ne bude dupli. Čudne su minutaže na CD-u pa ne možeš sve uklopiti na vinil i onda se dogodi da dvije ili tri pjesme moramo staviti na drugi vinil. Da se ne zalijećemo sada, vidjet ćemo. Ako Rusi ne bace atomsku bombu bit će i drugi i treći vinil.“
Bit će i potpisivanje vinila uskoro, je li tako?
„Potpisivanje albuma za sve obožavatelje je u petak, 11.3. u 18 sati u Menart multimedijalnoj knjižari u Avenue Mallu u Zagrebu.“
Hoće li biti koncert koji prati ovo reizdanje?
„Neće. Nisam da se sad za reizdanje pravi koncert pošto nas je korona prekinula na turneji zadnjeg albuma ‘Topla voda’. Planiramo nastaviti turneju, dobili smo neke nove datume i tako ćemo ispromovirati ovaj neodsvirani album, a ovo neka bude neki bonus za one koji su preživjeli koronu i hommage onima koji nisu među nama.“
Što kažete na taj ponovni porast vinila u svijetu?
„Tu su sad platforme, YouTube, društvene mreže i Internet koji punom parom odrađuje odavno. Tako da je nosač zvuka sada suvenirska vrijednost ili kolekcionarski trofej. Ovako nema potrebe, odeš na Deezer ili Spotify i poslušaš sve. Ali lijepo je imat ploče, volio bih i ja ponovno skupljati ploče, imati kolekciju i neki fin gramofon da mi skuplja prašinu.“
Spomenuli ste i nove pjesme, znači radi se i na novom materijalu?
„Ima novih pjesama, ima novog materijala, mislio sam sad krenuti na proljeće s prvim singlom i videom. Tako ćemo raditi, izbacivat ćemo singlove pa album na kraju. To je uobičajen ritam i tako danas svi rade. Čekamo razrješenje ratne situacije i da vidimo što će dalje biti, hoće li uopće doći do ovoga. Moram biti malo ironičan jer ovaj trenutak u kojem razgovaram je malo u povijesnom smislu scary. Da se zabilježi i to u intervjuu.“
Kako je bilo u ovoj koroni, jeste se viđali s članovima benda?
„Viđali smo se i svirali smo. Svi smo i imali koronu, svi smo i cijepljeni. Imali smo i dosta otkazanih svirki zbog korone. Čini mi se ovo nekako kao prespavane dvije godine. Tako i svi. Mislim, globalna je stvar, nije ovo nešto što se samo nama događa. A vi ste još imali i potres ovdje.“
Makar ne nedostaje tema za pisanje.
„Znaš kako kažu Kinezi? Oni imaju kletvu: ‘Dabogda živio u zanimljivom vremenu’. A ovo je definitivno prezanimljivo vrijeme.“
Netko tko je pisao stranice naše budućnosti previše se zanio.
„Do nas je samih, vjeruj mi. Onaj koji je ovo sve stvorio sigurno ima dobre namjere, imao ih je od početka, imat će ih i do kraja. Ali mislim da je do ljudi. Kad pogledaš samo komentare, ljudi su postali pohlepni, glupi, površni. Sve zahvaljujući tehnologiji i tim mogućnostima. Za čovjeka nije totalna sloboda, treba mu neki okvir, inače odlijepi i izgubi kompas. Takvi smo kao ljudska bića.“
Mislite da ima spasa za nas u tom smislu?
„Vidjet ćemo, treba raditi na sebi.“
Osim ako ne bude bilo atomske bombe.
„Mislim da dolaze neke promjene, vrijeme nekih globalnih promjena i to jako bitnih. A sada, hoće li to biti naša propast ili naš spas, to zavisi od nas. Da, propast ili spas – zavisi od nas.“
Eto, naslov novog albuma.
„Predug je taj naslov (smijeh).“
Foto: Tarik Zahriović (Ideologija)