Izvrstan nastup glazbenika koji nas je u istom prostoru oduševio i prije dvije i pol godine boutique nastupom koji je nominiran za Porina u kategoriji koncerta uživo.
„Nadam se da će i ovaj koncert biti poseban… jer moj bend i ja stvarno ne znamo drukčije. Mi se nikada ne štedimo i uvijek dajemo cijelu dušu pred publiku pa neka ona odluči…“, rekao je Massimo pred još jedan odličan nastup u tzv. Malom Lisinskom, Kazališno-koncertnoj dvorani Ivana Brlić Mažuranić koja je za pedesetogodišnjicu rada pripremila niz kvalitetnih programa u kojima će se pulici predstaviti renomirana imena poput Darka Rundeka, Nene Belana i drugih… No, vratimo se koncertu.
Dupkom puna dvorana svjedočila je visokoenergetskom, rockerskom izdanju Massima i njegove ekipe koji nas je 2019. počastio boutique nastupom, dakle komornijim glazbenim izričajem. Sudeći po reakciji gledatelja i slušatelja oba izdanja dugosvirajućega Gospodina zaslužuju najviše ocjene. I koncepcijom ali i interpretacijom koja je bila na najvišoj mogućoj razini. I nije to „odrađivanje posla“, to je uzbudljivo putovanje u prošlost i izvođenje skladbi koje u sadašnjosti zvuče odlično. I, dakako, novijih pjesama. Rekao bih i bolje i svježije nego na nosačima zvuka. Aranžmanska rješenja i verzije najvećih hitova ali i onih stvari koje možemo nazvati „tihom vodom“ koja brege i Panonsku ravnicu deru visoko postavljaju letvicu za mnoge koji se bave ovim poslom, odnosno pozivom.
Iako u svom nazivu ima riječ „kazališna“, publika je bila sve samo ne to. Kazališna. Jer, energija koju su isporučili The Voice i njegova ekipa vratila se umjetnicima na scenu. Ili, aktualnim rječnikom rečeno, publika je uzvratila žestoko. Nije se sjedilo već se pjevalo i plesalo. I pljeskalo. Apsolutno zasluženo. Bilo da je riječ o starijim pjesmama ili obradama, izvedbe i, još ću jednom ponoviti, verzije su dodana vrijednost biserima pop rock pjesmarice koje su također gromoglasno pozdravljeni i zborski otpjevani u Brlićki. Od Arsenovog i Goranovog “Lošeg vina” do žešće Štulićeve “Gracije”. A što reći o etabliranim stvarima, od “Tišine” do “Suze nam stale na put”. “Zar više nema nas”, “Odjednom ti”… medley koji počinje “Muzikom za ples”… Zamišljamo život drugačiji od ovog … Slušamo i “Benzinu”. Nažalost, nije bilo “Ljubice”. Ne može se odsvirati sve… Ako trebam istaknuti svoga osobnog favorita večeri onda je to extended verzija “Indije”. Veličanstveno!
Veličanstvena je bila sedmorka. I kao tim i pojedinačno. Dakle o vokalu već znamo dosta toga pa je red da spomenemo i ostale virtuoze. Gojko Tomljanović na klavijaturama. Radio je i s Dinom Dvornikom i Josipom Lisac. Bubanj je bio pretežno čvrst, u pojedinim momentima jazzy. Uz svirku valja istaknuti i vokalne sposobnosti Marka Matoševića. Osovinu koja, uz bubnjeve, nosi svirku čini i Alen Svetopetrić, čovjek bez kojega je nezamisliva npr. A strana, emisija čiju kvalitetu mjerimo i po glazbenicima iz tzv. kućnoga benda. Borisa Popova, udaraljkaša s razlogom možemo nazvati jednom od udarnih snaga sastava i nastupa. Brunu Urlića poznajemo kao izvrsnoga violinista ali i aranžera. Sjetimo se zadnjega albuma Zorana Predina. Solo izvedbe – precizne i zanimljive. I za kraj – Ivan Pešut na gitari. Ritam i bravuroze. Rock and roll style. Stilski i tehnički čiste.
„Bože, kakav koncert!“, kaže Massimo. “Bože, kakav koncert!“, potvrdila je i publika. Massimo – maksimalno uživanje u glazbi.
Foto: Andrej Smolić (Live Studio)
[envira-gallery id=”68188″]