RECENZIJA: Letu štuke: “Letu štuke” (LP) – dobar pokušaj oživljavanja ponajboljeg regionalnog pop rock albuma novog milenija
27. ožujka 2022.
Nikola Knežević (2621 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Letu štuke: “Letu štuke” (LP) – dobar pokušaj oživljavanja ponajboljeg regionalnog pop rock albuma novog milenija

Album “Letu štuke” istoimenog sarajevskog benda svakako se može svrstati među najbolje pop rock albume novog milenija, tim više što je riječ o autorski važnom albumu koji će frontmena Dinu Šarana svrstati među najbolje pop rock autore naših prostora.

Iako objavljen 2005. godine i danas je itekako aktualan i hitoidan. Dao je bosanskohercegovačkoj glazbenoj sceni veliki vjetar u leđa u onim trenucima kad se u toj zemlji rađao još jedan glazbeni gigant – Dubioza kolektiv. Potonja je zaživjela i na svjetskim pozornicama, obišavši najvažnije europske i svjetske glazbene festivale, dok su se Letu štuke zadržale u balkanskim okvirima. I to nije njihova mana, štoviše, njihove poruke bez obzira na unificiranost glazbenog jezika možda ne bi bile ni shvaćene u potpunosti u svijetu, jer je riječ o jednoj osobnoj emotivnoj slici. Da ne kažem ratnoj slici, ljubavnoj, nadasve društveno-socijalnoj slici u ratnom Sarajevu i postratnom izlasku iz tame, sivila i zaborava. Upravo pjesma “Mjesto za dvoje”, uvodna na albumu “Letu štuke” opisuje takve slike – “pošaljite i svoje pse, nek’ sve još jednom pretraže. I radite to strogo i često. Zatvorite sve prolaze i uske, a i široke. Al’ ostavite jedno mjesto. Mjesto za dvoje što ljube se u mraku. Mjesto gdje samo ljubav miriše u zraku”. Jedna od najljepših mogućih poruka koje netko može odaslati, baš kao i ona u pjesmi “Šutiš” – “noći su preduge suze od stakla. Sigurno ne znaš da tvoje su baš. Dok ti se nemir u snovima vraća ti uživaš, ti uživaš. Šutiš svaki put kad zovem te sa druge obale, nijema si i gluha, oči su sve tajne odale”. Ove dvije balade mogu se komotno svrstati među najljepše ikada napisane od početka devedesetih godina do danas. Postale su svojevrstan evergreen, čak i kod publike.

Dino Šaran / Foto: Amer Beganović

Dino Šaran se upravo s ovim pjesmama našao među najboljim autorima novog milenija na Balkanu. Ako njima pridodamo još suradnju s Darkom Rundekom na pjesmi “Sunce”, koja govori o prolaznosti vremena i života, zatim pjesmu “Minimalizam” koja svojim rječima (“Bogati roditelji ne žale, za svoju dječicu dat će baš sve. Prodaju šume i hidrocentrale i drže pola države. Zato im potomci veselo žive, ne rade ništa, a imaju sve. Čisti kokain i ruke od svile i tuđe gladne godine”) savršeno opisuje bivše, sadašnje i buduće stanje država u našem okruženju, ali i one koji ih vode – definitivno možemo reći da Dino Šaran nije samo slučajnost, nego konstanta. I to ne samo kada su u pitanju spomenuti hitovi, da ne zaboravim istaknuti i emotivnu “Grad bez boje” i “Peru Papacodera”, nego i pjesme koje se možda ne ističu toliko, ali su itekako važne – naše autobiografske “Gorile u magli” i “Ulice”, zatim “Signali”, ratna i emotivna “Tepsija” te sami outro albuma, melankolično-romantična “Zagrljaj”. Sve su to razlozli zašto je ovaj album važan dio postjugoslavenske diskografije, odnosno BiH scene. Album je to koji nam je zaista pred oči stavio slike koje rijetki autori znaju “nacrtati”. Nije ni čudo da je Dini Šaranu veliki uzor Arsen Dedić, najveći među najvećima. Ima tu nešto arsenovsko, ali ima i nešto unikatno i specifično samo za Šarana. Pet godina prije ovog albuma Dino će napisati “Tvoga srca vrata”, jednu od najljepših pjesama Crvene jabuke, a 11 godina nakon albuma “Letu štuke” i pjesmu “Mjesto za jedno” za Natali Dizdar. Nije da često piše za druge, ali kada piše onda ostavlja dubok trag na “tuđim” diskografijama.

I u rukama imamo konačno LP “Letu štuke” koji uz originalne pjesme donosi i bonus s demo verzijama nekih pjesama, “Kao na zapad” i “Gorile u magli”. Nažalost, to je i jedini bonus koji smo dobili. Gledajući na veliki značaj ovog albuma za (BiH) diskografiju očekivao sam još ponešto uz dvostruki LP, tj. određene tekstove ili možda fotografije nastale u tom razdoblju stvaranja albuma. Nisam zadovoljan pretjerano ni dizajnom ili redizajnom koji je radila sarajevska Ideologija. Doslovno je kopiran dizajn CD-a i s određenim filterima pokušalo se zamagliti prebacivanje dizajna na veći format. Ne baš dobar potez. Printani innersleeveovi u kojima se nalaze vinili krivo su okrenuti, odnosno dizajnirani, a naljepnica koja bi trebala ići na (cigaretnu) foliju našla se iz nekog razloga nalijepljena na sami omot. Ali oprostio bih sve ovo da je priprema mastera za tisak vinila odrađena kako treba. Zvuk je puno siromašniji od originala, pogotovo kod srednjih i niskih tonova. Ne znam što se dogodilo kod pripreme, ali moglo se to puno bolje izjednačiti. Usporedivši druga reizdanja ili originalna izdanja na našem domaćem tržištu, za slušanje ovog albuma potrebno je malo više pojačati zvuk na pojačalu, a i bez obzira na to nećete uspjeti osjetiti cijelo bogatstvo ovog albuma. Malo sam razočaran time. Inače, vinil je tiskan u Austro vinylu koji ima sjajne (obnovljene) pogone, tako da ne vjerujem da je problem bio u njima. Nadam se da će se stanje popraviti na sljedećem vinilu Letu štuka, ako do toga dođe, baš kao što je to bio slučaj s Pipsima – od loše pripremljene “Dernjave” do jako lijepog vinilnog reizdanja “Fred Astairea”. U pakiranje albuma “Letu štuke” dobit ćete i kod za preuzimanje mp3 verzija pjesama i to je zapravo uz dvije demo snimke jedini “luksuzni” dio reizdanja. Šteta! No, treba pohvaliti ovaj potez Menarta, revitaliziranje albuma iz svojeg starijeg kataloga, kao što se to učinilo s Edom Maajkom, Tram 11 ili Oliverom Dragojevićem. Još treba poraditi na kvaliteti pripreme mastera za vinile, ali i dodatnim sadržajima koji bi učinili vinilni proizvod još poželjnijim na sada već bogatom tržištu ovog medija. Volje ima, kvalitete još nedostaje! Osrednja ocjena za vinilno reizdanje odličnog albuma!

Ocjena
3 out of 5

3

Dobro
3 out of 5