Postoje bendovi koje Zagreb voli, a Franz Ferdinand su jedni od onih koje ponajviše volimo i koji su uvijek kada su ovdje svirali prolazili odlično.
Ovaj škotski bend još od svog prvog nastupa na INmusic festivalu, na Šalati, pa na svakom opetovanom pojavljivanju pred zagrebačkom publikom uvijek privlačio veliku pozornost i uvijek je njihov nastup oduševio sve one koji su mu nazočili. Napokon smo dočekali i njihov samostalni koncert, a povod je bio više nego dobar. “Hits to the Head”, nedavno izašli album, kompilacija je njihovih najvećih hitova i povod je to za istoimenu turneju kojom promoviraju svoj rad diljem Europe. Bolji povod nismo mogli zamisliti, a nakon dvije vrlo siromašne koncertne godine uzrokovane prvenstveno pandemijom napokon smo dočekali jedan veliki koncert i to benda koji smo uvijek voljeli.
Počeli su početkom dvijetisućitih u Glasgowu u Škotskoj, tijekom karijere i šest objavljenih albuma njihovu glazbu slušali su po cijelom svijetu, a i mnoge nagrade završile su u njihovim vitrinama. Sinoćnji koncert točno u minutu kako je i najavljeno otvorio je Ryder the Eagle, jedan poprilično osebujni lik koji je u nekih pola sata programa uz matricu otpjevao crtice iz svog zanimljivog života po svijetu, a uz na trenutke sumanuti ples uspio se do kraja nastupa i skinuti do pasa. Bio je ok, ali točno u 21 sat izašle su na binu dugoočekivane glavne zvijezde večeri. Dvorana je bila puna, ostalo je još malo mjesta samo na dijelovima tribine koji se i inače ne pune na koncertima, a parter je bio krcat.
Svoj koncert “hitova u glavu” Franz Ferdinand otvorili su s “No You Girls” s albuma “Tonight” i dvorana je na prve taktove odmah proključala. Nakon nje redali su se hit do hita, svatko je imao svog nekog favorita, a jedine dvije stvari koje do sada nismo čuli na njihovim koncertima, “Curious” i “Billy Goodbye” isto su oduševile sve. Ova potonja je svakako ogroman potencijalni ljetni hit. “Matinee”, “Walk Away”, “Michael”, “Right Action”, “The Fallen”, “Ulysses”, “Outsiders”… većina dvorane i pjeva, a svi plešu. Naravno najveću reakciju su izazvala i dva ponajveća hita benda, “Do You Want To” i “Take Me Out”. Dom sportova je gorio.
Alex Kapranos je od početka djelovanja gitarist, glavni vokal i autor, a uz njega u bendu su Bob Hardy na bas gitari, Dino Bardot na ritam gitari, Julian Corrie na klavijaturama i gitarama, te nova, odlična bubnjarka Audrey Tait. Bardot i Tait zamijenili su originalne članove Nicka McCarthya i Paula Thomsona. Svi su sinoć imali priliku da se pokažu malo i zasebno i svi su je dobro iskoristili, meni se naravno Audrei Tait možda i ponajviše svidjela. Slab sam izgleda na te dobošarke.
Dodatak sa “Jacqueline”, prvim singlom benda Darts of Pleasure, naslovnom stvari posljednjeg albuma “Always Ascending” i naravno obitačne “This Fire” doveo je ovaj koncert do kraja. Upravo kako kažu stihovi posljednje pjesme “…This fire is out of control I’m gonna to burn this city, burn this city …” Franz Ferdinand su zapalili Zagreb, i ovaj put možemo reći, hvala im na tome, trebalo nam je ovo. Ništa nam nije moglo pokvariti sinoćnji doživljaj, čak ni malo mutan zvuk s razglasa.
Dugo mi se nije dogodilo da kraj nekog koncerta dočekam sav mokar, a da me nisu recimo isprolijevali s pivom. Drago mi je bilo pustiti rukama i nogama da malo rade. Zagreb je uvijek volio Franz Ferdinand, a svakako i Franz Ferdinand voli Zagreb, sinoć su to dokazali i jedni i drugi. Ovi Škoti sinoć nisu bili ni najmanje škrti, dapače, priuštili su nam sat i pol vrhunske svirke i zabave. Još jednom ću za sam kraj parafrazirati stihove jedne od pjesama koje su nas sinoć oduševile, “…Lucky lucky, we’re so lucky…Lucky lucky, we’re so lucky…” I naravno svi smo izašli s ovog koncerta sretni, a naravno svi se nadamo i nekom budućem viđenju.
Foto: Matija Purgar
[envira-gallery id=”68876″]