73. Dubrovačke ljetne igre ugostile su u nedjelju, 17. srpnja u prostoru parka Gradac, američkog multiinstrumentalista Coryja Henryja sa svojim solo projektom.
Henry je u Dubrovniku imao zadnji ovogodišnji koncert u Europi kojim promovira svoj novi album “Operation funk”. Sama svirka trajala je nekih stotinjak minuta, te na uvid pružila svu raznovrsnost glazbe koja je sadržavala elemente funka, R&B-ja, soula, gospela i jazz-funka. Koncert je bio predviđen kao sjedeći, ali nakon poziva na pjevanje i plesanje, već na trećoj pjesmi prisutni su počeli dolaziti ispred pozornice. Zadnja pjesma regularnog programa bila je “Holy Ghost” koja je kroz improvizacije i rasplesanog Corya Henrya potrajala nekih desetak minuta. Do tada je više od polovine gledatelja bilo ispred pozornice. Za bis su izveli skladbu “Rise”.
“Glazba je univerzalni jezik, glazba nas ujedinjuje. Drži nas zajedno”, obratio se Henry publici, “Glazba je ljekovita, čini me sretnim kad sam tužan, a kad sam sretan, još sretnijim.”
Uz takvu atmosferu ni sami glazbenici nisu bili spremni završiti s nastupom, pa je nastavljeno uz improvizarinu pjesmu kojoj je glavni tekst bio “Nana nana nana na” u kojem je publika svesrdno sudjelovala. Do samoga kraja skoro i nije ostalo publike na stolicama. Park Gradac pretvorio se u jedan veliki gospel/funk/R&B plesnjak.
Svakako prateći vokali, Matia Washington i Lenesha Randolph, privukli su posebnu pažnju kako stasom tako i glasom. Šteta što ritam sekcija, TaRon Lockett na bubnjevima i Josh Easley na basu, nisu imali solo točku. Ta čast je pripala dobitniku Grammyja Cory Henryju, kao i drugom klavijaturistu Nicholasu Semradu. Dovođenje ove ekipe glazbenika bio je odličan izbor Dubrovačkih ljetnih igara, koji je publika nagradila plesom i ovacijama, te pokazala kako takvih koncerata nedostaje. Nažalost, oni su u Dubrovniku više iznimka nego pravilo gdje se izbor većinom svodi na klasičnu i elektroničku glazbu.
Foto: Vedran Levi
[envira-gallery id=”71144″]