Jedan od najpopularnijih i najizvođenijih opernih naslova oduševio je publiku u Covent Gardenu ali i u kino dvoranama u više od dvadeset zemalja diljem svijeta, uključujući i Hrvatsku, a zahvaljujući Cinestaru.
La bohème je Giacomo Puccini skladao između 1893. i 1895., a libreto su prema romanu Henrija Murgera Scenes de la vie de boheme napisali Giuseppe Giacosa i Luigi Illica. I premda nikada nije bio u Parizu (radnja kreće oko Božića sredinom 19. stoljeća), veliki je skladatelj bio nadahnut osobnim iskustvom boemskoga (siromašnoga) života u Milanu. Lijepa je i nezaustavljiva mladost. To znamo svi koji smo, bez obzira na okolnosti i na neimaštinu, ponajviše studentskih dana, iskusili nevjerojatne duhovne i fizičke uzlete i na vlastitoj koži. Ali, to ne sputava. Radost života s visoka gleda na objektivnu situaciju, a umjetnost samo pojačava osjećaj nepobjedivosti. Taj realitet je, uz izvanrednu glazbu, i najjače oružje opere La bohème. Njena tragika, odnosno tragična sudbina glavne junakinje ostavlja bez daha, a izvedbe iz godine u godinu privlače i oduševljavaju publiku diljem svijeta.
U Covent Gardenu ova je opera u Londonu izvedena petstotinjak puta što govori o popularnosti ali i kvaliteti neprolaznog djela. Onima koji nisu mogli do britanske prijestolnice ostala je mogućnost da u nekoj od osamstotinjak dvorana uhvati dio čarolije ovoga bezvremenskoga djela. Osim briljantnog ansambla ponovno smo mogli uživati u razgovorima s umjetnicima koji su svoje umijeće ugradili u temelje Puccinijeve opere. Posebno za ovaj put ističem genijalnoga Antonija Pappana, glazbenoga voditelja ROH koji nam je zorno prikazao i objasnio čarobnost glazbe njegova sunarodnjaka. Valja spomenuti i soliste: Andrey Zhilikhovsky u ulozi Marcella, Rodolfa je pjevao Juan Diego Flores, Musetta je Danielle de Niese no nevjerojatna je Ailyn Perez u glavnoj roli Mimi (Lucia). Odnos i ljubav Mimi i Rodolfa drukčiji su od eksplozivnosti i vatrometa emocija između Marcella i vrckave Musette ali i jedan i drugi par lete na krilima ljubavi i strasti. Tragika, klicu koje nosi bolest glavne junakinje, pokazuje se fatalnom i neizbježnom na kraju no, bez obzira na to, ovaj komad slavi ljubav, mladost i život.
Nikad više neće biti mladosti kao što je ova, pjevao je jedan drugi pjesnik i glazbenik. I bio je u pravu. Dueti koje smo čuli bili su izvanredni kao i mnoge druge stvari poput masovnih scena u Latinskoj četvrti Grada svjetla. Dok se iz dimnjaka diljem Badnje večeri povija dim koji boemi čeznutljivo gledaju, glazba nas očarava iznova potvrđujući da je, unatoč prolaznosti vremena (od premijere je prošlo više od 120 godina), ono što ostaje – besmrtnost mladosti i radosti života. Valja istaknuti i orkestar pod ravnanjem Kevina Johna Eduseija te redateljicu Danielle Urbas. Radujemo se i sljedećim baletnim i opernim specijalima iz Cinestara, a posebno se valja pripremiti na neizbježnog Orašara koji je na repertoaru Royal Opera House u prosincu.