Arheologija je znanost koja sustavno proučava i istražuje stare materijalne ostatke s ciljem rekonstrukcije cjelokupnog života čovječanstva.
A kako nazvati (slobodno se izražavajući) znanost koja sustavno proučava i istražuje zvučne zapise s ciljem rekonstrukcije povijesti istih još od Edisonovog legendarnog izuma fonografa 1878. godine?
Naša povijest nije tako stara, no već par kratkih desetljeća tadašnji su suvremenici mogli uživati u himnama i koračnicama objavljeni na Shellac pločama na 78 okretaja u minuti. Takvi čuvari arhiva ulaze u kategoriju nacionalnog blaga. Ali o tome sada nije riječ. Pišem o audio arheolozima glazbe koja nije toliko stara, a ipak nedvojbeno će nestati kada ne bi imali takve entuzijaste poput Lerija Ahela i Željka Luketića. Kažem arheolozima iako će oni skromno reći da se radi o samo jednostavnom volonterizmu, što je nažalost “gorka istina”. No, oni nam otkrivaju “slatke tajne” širokok spektra nikad objavljene glazbe i to u fantastičnom ruhu.
Naime, ovaj dvojac je prije nešto više od pet godina pod etiketom “Fox & His Friends” (uzevši naziv po Fassbinderovom filmu iz 1975.) objavio prvu ploču “Posjetitelji iz Galaksije”, soundtrack Tomice Simovića, odabir kilometarskog materijala koji nikada nije bio namjenjen diskografskom izdanju. Upravo je ta ploča već mogla naslutiti kojim smjerom se izdavači žele kretati. Vrhunski snimak, luksuzno izdanje, čisti dijamant za svakog zvučnog sladokusca kojih, nažalost, u naletu digitalnog obalaka, ima sve manje.
Slijedeće izdanje možda nije po mom ukusu (NEP – Decadance, s Anjom Rupel u kombinaciji, maxi singla) s kojim najavljuju album koji izlazi tri godine poslije i u stvari je vrlo ugodno iznenađenje. I njega odlikuje fantastičan snimak pretočen u još bolje u vinilne brazde.
No, nisu stali na tome, jer već godinu kasnije (2018.) objavljuju svoj prvi “Masterpiece” u obliku dvostrukog vinila “Socijalistički Disko” punim imenom “Socialist Disco. Dancing Behind Yugoslavia’s Velvet Curtain 1977-1987”. Radi se o skupu rijetkih i kolekcionarima nedohvatljivih snimaka zanemarene glazbe i nepoznatog lica regionalne glzbene scene. Gotovo savršeno usklađen materijal koji u većini slučajeva (čitaj 99,99%) zvuči bolje nego na originalnim izdanjima. Naravno, koristili su se najboljom dostupnom tehnologijom i izvornim magnetofonskim snimcima.
2020. su objavili već spomenuti NEP, ali i The Master Scratch Band (projekt objavljen za etiketu Jugoton), jedan vrlo rijedak slučaj domaćeg vrlo zanimljivog projekta takozvanog break dance stila koji nikada nije zaživio na našim meridijanima. I njega krasi gotovo savršen zvuk (dečki, ma gdje to kopate?). A onda nam priređuju još jedan biser (ma gdje to kopate dečki moji) bekrajno nadarenog, a još više produktivnog Alfija Kabilja kojeg predstavljaju na kompilaciji “Sex, Crime & Politics: Cinematic Disco, Jazz & Electronica From Yugoslavia 1974-1984”. Za ovu kompilaciju bih mogao prodati bubreg, da se seljački izrazim. A kulturnije: duboka zahvala za sav trud. Naučno: U nedostatku posvečene kulturne uzvišenosti, predanost ovog izdavača zahtijeva duboku naklonost i poveću podršku.
Prvu petogodišnjicu (recimo tako) zaokružuju s remix verzijama svoga prvog izdanja “Visitors from the Galaxy Revisited (The Original Soundtrack By Tomislav Simović Remixed)”. “Deep Trip” putovanje koju nije ni autor sanjao. Tomo Simović nas je napustio prije osam godina, dakle, prije nego što je ovaj projekt uopće započeo.
A sada, još dva bisera, krasna izdanja, i vizualno i zvučno gotovo savršena (jer savršenstvo ne postoji, ali od pet zvjezdica dao bih šest), “Alfi Kabiljo – YU Aerobic (Original Workout Music From Yugoslavia 1981-1984)”, materijal prije objavljen samo u lošoj kvalitetu kompaktne kasete, a zatim nikad objavljene (vrhunske snimke i još bolji glazbeni uradak) “Nenada Vilovića – Prizma”.
I ne staju na tome. Njihov petogodišnji uporni rad će uskoro doživjeti i vinilno izdanje Tomice Simovića. Izbor iz soundracka “Profesor Baltazar” te njegovi radovi za “Zagreb Film”, remek-djela crtanog filma, naravno i njegove zvučne podloge. Za audiofile, čisto blago. Naravno, drago mi je da su Leri i Željko opsesivne “picajzle”, pa smo svjedoci tako vrhunskih izdanja.