Nakon par godina neizvjesnosti i odgađanja (ali ne i otkazivanja), Alter Bridge je konačno kročio pred hrvatsku publiku u zagrebačkom Domu sportova, i to s premijerom albuma “Pawns & Kings”, objavljenog u međuvremenu. Shodno tome je prilagođen i naziv turneje, dok su pod ingerencijom “Walk The Sky Tour 2020” bili preveliki za Tvornicu.
Za nešto veći prostor dodane su i dvije zvučne predgrupe, Mammoth WVH, bend sina Eddieja Van Halena, te hvaljeni Halestorm rock-lavice Lzzy Hale, čiji su poklonici ekskluzivno došli dati podršku. Podrška se, doduše, nije od svakog ponaosob davala za malu dvoranu Doma sportova, poznatu po akustičnom blefiranju. Kako bilo da bilo, u pitanju je bez sumnje vrhunski hard rock event, dovoljan da privuče pristojnu brojku zainteresiranih. Prve i najvažnije pohvale idu organizatoru Los Angeles Agency, koji se odlično nosi u neočekivanim situacijama, s respektom i prema izvođačima i prema publici. Dobro pamtimo njihov timeline i kaos s kojim su se nosili. I kad naposlijetku dođe do egzekucije događaja, osiguraju “u minutu” točne početke nastupa svakog od bendova. Nevjerojatna ekipa.
Posebnu draž i emociju nosio je nastup Mammotha, pretpostavljate i zašto, no nije sve nošeno na krilima osjećaja budući da su dečki uistinu dobro usvirani. Umijeće sviranja pogotovo je pokazao autor benda Wolfgang Van Halen, i to na EvH gitarama, uz ponešto dionica na klavijaturama, kojima također izvrsno vlada. Neisforsiran (a dovoljno energičan) nastup ovih mladih profesionalaca djelomično su pokvarile prenaglašene bas frekvencije.
Set lista:
1. Mammoth
2. Mr. Ed
3. Epiphany
4. Think It Over
5. Distance
6. You’re to Blame
7. Don’t Back Down
U daljnji tijek događaja vodilo nas je liderstvo nevjerojatne Lzzy Hale, čija prirodna neefektirana rašpa budi mrtve. Žena odlično pjeva, a i svira, te sjajno vlada svojim hramom – pozornicom – dok joj brat bubnjar Arejay “drži” leđa. Svjetleći logo, kao dio scenografije, dodatno sugerira kako je riječ o bendu koji želi biti zapamćen. Žestoka ekipa iz Pennsylvanije u svojoj vitrini drži i Grammyja, što nije nikakvo mjerilo, naravno, ali moramo odati priznanje finije ugođenoj zvučnoj kulisi od njihovih predhodnika.
Od početka do kraja svirke činilo se kao da su Halestorm zvijezde večeri. A što su zvjezdani trenuci bez bubnjarskog sola? I to kakvog sola! Vidno raspoložen mlađi brat lupao je po tim bubnjevima dok nije shvatio da mu trebaju još veće palice. I one su se magično pojavile u njegovim rukama. Naposlijetku je izgledao kao simpatični lik iz crtića koji ti obilježi djetinjstvo. Nije na odmet spomenuti i moment zbližavanja po etničkoj pripadnosti. Naime, basist Josh Smith ima familiju u Zadru, što je Lzzy u jednom trenutku i naglasila. Ono što je “pokvarilo” svirku Halestorma jest prekratak nastup. Jer kad ti je dobro, želiš više. No, uvjereni smo kako ćemo neki idući put svjedočiti cjelovečernjem showu ove raspoložene družine.
Set lista:
1. The Steeple
2. Love Bites (So Do I)
3. Wicked Ways
4. I Get Off
5. Mine
6. Familiar Taste of Poison
7. Freak Like Me
8. Drum Solo
9. Back From the Dead
10. I Miss the Misery
Alter Bridge su ovoj žestokoj večeri dodali poeziju, uz još bolje iscenirane igre svjetlosnim efektima. Onaj osjećaj kad odmah znaš kako je u pitanju najvažniji bend – velike ovacije po izlasku na stage. Rockstar Myles Kennedy, rođen na dan kad i Jimi Hendrix, ne dolazi po prvi put u Zagreb. Već je sedam godina prošlo od kada je poharao Šalatu sa svojim Conspiratorsima i glazbenom ikonom Slashom, pa smo ovaj put mogli uočiti i pokoju boru više na njegovom licu. Zrelost ujedno znači i iskustvo, dok je rock energija neosporno prisutna, uvjerili smo se. Osmijeh zadovoljstva Mylesa Kennedyja prenosio je i dobro raspoloženje na publiku, koja je svesrdno prihvatila i pjesme s novog albuma, ali i u glas pjevala refrene dobro znanih hitova.
Gitarski sladokusci su se također našli na domaćem terenu. Myles svom “bratu po oružju” Marku Tremontiju, ujedno i glavnom osnivaču benda, daje nešto veću ulogu na gitari. Ali ne samo da je bivši Creedovac već duže na glasu kao jedan od najdojmljivijih gitarista, nego i izvrsno pjeva. Po ukusima nekih i bolje od Mylesa. U to smo se mogli uvjeriti za vrijeme “Burn It Down”. Odmor od naguravanja, šutki i povraćanja u prvim redovima osigurala je akustična izvedba “In Loving Memory”, dok je centralnu ulogu preuzela rapsodija zvana “Blackbird”. Naravno, svatko će imati subjektivni moment, dok s druge strane setlista u trajanju od sat i 40 minuta ne može ugurati sve glazbene želje. Najozarenijih lica su svakako vješti sretnici s uhvaćenom trzalicom, palicom, papirom sa setlistom ili nekim drugim suvenirom svog omiljenog benda.
Bila je to još jedna noć za pamćenje. I neka ih je što više, ali u prostoru čija je glavna namjena održavanje koncerata.
Set lista:
1. Silver Tongue
2. Addicted to Pain
3. Ghost of Days Gone By
4. This Is War
5. Before Tomorrow Comes
6. Broken Wings
7. Wouldn’t You Rather
8. Isolation
9. Burn It Down
10. Pawns & Kings
11. In Loving Memory
12. Metalingus
13. Blackbird
14. Rise Today
Bis:
15. Cry of Achilles
16. Open Your Eyes
Foto: Matija Purgar
[envira-gallery id=”73585″]