Još je malo preostalo da cjelokupna studijska diskografija kultnih Majki iz devedesetih bude reizdana na vinilu. Croatia Records se pozabavila s albumom “Milost”, a Dancing Bear s “Razum i bezumlje” i “Vrijeme je da se krene”. Već se šuška da bi sljedeće godine trebali u isti postupak ići i “Razdor” i “Put do srca sunca” čime bi trofejne devedesete Majki bile dostojno obrađene.
Dancing Bear nedavno je objavio novo reizdanje albuma “Vrijeme je da se krene” koje je ovoga puta završilo na prekrasnom zeleno-crnom splatter vinilu u skladu s bojama koje vladaju na omotu. Oko reizdanja nemamo previše toga za reći jer je identično kao ono iz 2016. godine, osim boje vinila i kozmetike jer je omot tiskan na drugom mjestu. Remaster je isti, tekstovi su isti, producenta Denisa Mujadžića Denykena i glazbenog kritičara Zorana Stajčića, te članova tadašnje postave Majki (Goran Bare, Nedjeljko Ivković Kilmister, Tihomir Jalšovec Čaka, Zoran Čalić i Kruno Domaćinović). Zanimljivo je da je ovo Krunin prvi susret s Majkama u studiju, a član je i današnje postave. Tada je imao samo 19 godina i ovo je za njega bilo pravo ostvarenje sna. Moram reći da je upravo dolazak Krune u bend dao jednu još puniju gitarističku sliku, što se osjeti svakako i danas kad je Kruno lead gitarist, a leđa mu drži Davor Rodik. Zanimljivo je iz njihove perspektive saznati što se tada događalo u bendu i oko njega i kako je izgledalo snimanje jednog od najboljih albuma i definitivno jednog od najhitoidnijih u karijeri najboljeg rock benda devedesetih godina u Hrvatskoj. Denyken kao jedan od najplodonosnijih rock producenata tog razdoblja dotaknuo se načina snimanja albuma u ZKM-u, a Stajčić je pisao o kontekstu vremena u kojem je isplovio album i Baretu kao jedinstvenom frontmenu. Bila je to čudna godina, odnosno godina u kojoj je preminula Baretova supruga, godina u kojoj se borio s psihičkim i emotivnim izazovima kao nikada do tada i koji su ga doveli do živčanog sloma i manične depresije. Stoga, ovaj album nastajao je u najteže razdoblje, ali i iznjedrio najbolje Majke, još od albuma “Razdor” iz 1993. godine. Osim naslovne “Vrijeme je da se krene”, koja kao da je nagovijestila da će Bare doći do jednog teškog životnog trenutka, kada je “tuga poprimila ljudski oblik”, ovaj album otkrio nam je i neizostavnu i još jednu autobiografsku pjesmu, “Baretov Blues”, rock himne “Mene ne zanima” i “A ti još plačeš”, odnosno trenutka kad je “crnoga đavla ugrizao za muda”, te hipnotičku “Odvedi me” i prgave i prljave “Izazivajmo nerede” i “Nije lako”. Kako album počinje, tako i završava, uz pjesmu “Vrijeme je da se krene”, samo ovoga puta ogoljenu, akustičnu, još emotivniju. Jer ipak je bilo bolno raditi na ovom albumu zbog tragedije koja je zadesila Bareta. A bend je tada bio najskladniji, odnosno kako je rekao Čaka – vrijeme je to kada su bili “kompaktna ekipa koja je stalno bila zajedno”, a Zoki bi dodao da je ovo bio “prijelomni trenutak i novo buđenje, jer loša vremena izrode najbolju umjetnost”. I doista, kako je rekao Darko Glavan po izlasku, remek-djelo. I ono što je najvažnije – album je i danas remek-djelo, produkcijski i dalje svjež, energičan i jedan od najboljih rock albuma u hrvatskoj povijesti. Ovo reizdanje objavljeno je prvotno na 20-godišnjicu albuma, a sada je ponovno došlo do igle jer starih primjeraka više nije bilo u trgovinama. Zašto ne iskoristiti priliku i učiniti još jedan zasluženi potez – zeleno-crni splatter vinil. Sjajno kao dragi kamen, kao žad! Kao Majke!
Namjerno sam u istu priču stavio i još jedno reizdanje Majki, ovoga puta u pitanju je album “Razum i bezumlje” gdje je ispravljena nepravda iz 2014. godine. Naime, vraćen je stari omot na vinil koji je u skladu s Majkama na početku – mračne, sirove, krvave, više punk nego rock. Za razliku od ranije spomenutog, ovaj album producirale su Majke, a sniman je kod Želimira Babogredca i Nikše Bratoša u Rockoko Studiju u Bošnjacima. Ovaj album je drugačiji, bile su to Majke na početku, kako kaže pjesma – “zbunjene i ošamućene”. Bio je to pravi punk rock, dobro ih je opisao Aleksandar Dragaš u tekstu koji čitamo u liner notesu reizdanja, usporedivši neukrotive Majke s The Stooges ili MC5. Dakako, bili su divlji, kao da ste vraga pustili s lanca. Bili su glasni, najprljaviji ikada, izravni. Ili da opišem taj trenutak kao kada morskom psu date da osjeti malo krvi ili sirovog mesa. I nitko ih nije mogao zaustaviti. Jedno od najboljih otvaranja rock albuma ikada, uz “Svaku noć i svaki dan” i “Ne mogu se kontrolirati”. Potom sirove i krvavo emotivne “Ljubav ubija” i “Zaboravi”, garažno razarajuće “Uzmi sve (Divlja duša)”, “Nikada te neću zaboraviti” te prave punk divljakuše “Zbunjen i ošamućen” i “Iz sve snage”. Ako ćemo govoriti da su Partibrejkersi stali na punk rock pijedestal osamdesetih godina prošlog stoljeća, onda su to Majke učinile u predstojećem desetljeću. Bez imalo pretjerivanja. Ono što su značila prva tri albuma Caneta i ekipe za scenu, takav utjecaj ostavila su tri albuma Bareta i ekipe – “Razum i bezumlje”, “Razdor” i “Vrijeme je da se krene”. Na ovom reizdanju nalazi se i bonus “Nema načina” koja nije bila dio originalnog vinila, a tek se pojavila 1997. godine na CD reizdanju. Upravo ova pjesma sjajno zaokružuje priču “Razuma i bezumlja” i ovim potezom, vraćanja originalnog omota, brigom za svaki detalj, i vizualni i zvučni, Dancing Bear je uspio vratiti pravu snagu i energiju koju ovaj album ima i koja se osjeti prilikom svakog novog stavljanja igle na vinil te držanjem omota u rukama.
Kao što je to učinio kolega Stajčić s portala Ravno do dna, tako ću i ja posebno istaknuti Darka Kujundžića, velikog majkofila i diskofila, čovjeka koji jako ozbiljno i profesionalno pristupa svakom ponovnom oživljavanju Majki (i drugih bendova) i bez kojega vjerojatno ni ovaj bend ne bi dobio pozornost i pažnju kakvu itekako zaslužuje. I po pitanju diskografije i po pitanju rock autorstva, te nevjerojatnog utjecaja na sve buduće bendove koji će nastati na rock sceni devedesetih i dvijetisućitih godina. Bare je nedavno sa svojim Majkama dokazao kako još nije vrijeme da se krene i kako bez obzira na trenutnu zbunjenost i ošamućenost koje ne može samo tako lako kontrolirati, bend i dalje svira najbolji punk blues, kako ga on naziva, a koji će teško netko nadmašiti. Sjajna su ovo reizdanja koja svakom diskofilu daje uvid u ono što se događalo oko benda tih godina, ali i nudi pravu zvučnu i krvnu sliku hrvatskog rocka 90-ih koji je bio opak i moćan. Nesavladiv!