Nakon izlaska iz izolacije zbog koronavirusa moj prvi koncert bio je etno punk bisera zvanog Kries koji je nastupio u sklopu Human Rights Film Festivala u zagrebačkoj Močvari.
Namjerno kažem etno punk jer oni to doista jestu – nacionalno blago koje njeguje etno glazbu u kombinaciji sa sirovom energijom kakvu ima punk pokret. Tako je bilo i u krcatoj, tj. rasprodanoj Močvari proteklog četvrtka, 8. prosinca, a u organizaciji Human Rights Film Festivala i programa Vrelo zvuka. I Kries je jedno vrelo s world music, ali i spiritualnim predznakom. Njihovi koncerti su poput nekih indijanskih prizivanja pozitivne energije i dobrih duhova. I publika je svakoga puta, pa i ovoga, ostala hipnotizirana. Njihova glazba i jest jedna vrsta hipnoze, one pozitivne. Vrsni instrumentalisti okupljeni u Kries na čelu s vrhovnim vođom Mojmirom Novakovićem prošli su kroz bogatu diskografiju, od Legena i glazbe iz filma “Konjanik” do zadnjeg albuma “Selo na okuke” i “najnovijeg” singla “Sve vam dobro”. Posebno emotivne izvedbe bile su na pjesmama “Lepi juro kries nalaže” i “Pisan jelen”, a energija je došla do vrhunca na pjesmama poput “Moj javore” i “Dodole” koje imaju i svoju psihodeličnu stranu.
Više puta sam pisao o Kries i dojam je uvijek identičan – riječ je o najboljem hrvatskom world music projektu koji je već puno puta zaživio i na pozornicama izvan Hrvatske, uključujući i mađarski Sziget. I svijet mora čuti za njih, zaslužili su, svakom kapi znoja, svakom suzom koju nerijetko Mojmir pusti iz oka na svojim koncertima. To dovoljno govori o njegovoj ljubavi prema etno glazbi, prema tradicionalnim instrumentima, tradiciji generalno govoreći. A tekstovi koje piše izlaze izravno iz njegovog emotivnog srca. A njegovo srce obavijeno je jednom nevjerojatnom iskrenošću i energijom koja se toliko lako transferira na publiku da njihovi koncerti već nakon prvih par pjesama postaju nezaboravni i prerastaju u neku vrstu etno punk iskustva koje se može osjetiti isključivo na Kriesu.
Posebno za prigodu Human Rights Film Festivala Mojmir je posvetio pjesmu “Ivo se šeće” svima onima koji su izbjegli iz svojih domova iz Afrike i Azije i traže novi dom na starom kontinentu.
“Igra kolo na vrh’ Koćarine, tica sinica…Sto momaka trista divojaka, makni nemakla. A u kolu Luce koćarina…”. I doista zaigralo se kolo i u Močvari, na Vrelu zvuka. Uz trista divojaka i momaka.
Foto: Nikola Knežević