Ljubav na Rebekin način u njezinoj novoj pjesmi “Guma”
Kakav bi osjećaj bio, kada bi za promjenu upravo u ovom danom trenutku dopustili sebi da budemo jednostavno mi, upravo takvi kakvi jesmo?
U manje od godinu dana samostalne karijere i tri singla kasnije, Rebeka Ljiljak publiku je navikla na svoje jedinstvene konceptualne pjesme koje uvijek skrivaju puno više nego što se na prvu vidi na površini. Takva je i “Guma”, novi singl u kojem se Rebeka poigrava pojmom ljubavi na nadrealnoj i svakodnevnoj razini. Pjesma govori o otkriću ljubavi kao nadnaravnoj i ultimativnoj, dok ju paralelno opisuje u svakodnevnim životnim ne-nadnaravnim situacijama. Željela je stvoriti kontrast fizičkog i duhovnog poimanja iste te prenijeti da upravo pomirenje tog kontrasta donosi oslobođenje.
Na spomenutoj pjesmi Rebeka je ostvarila novu glazbenu kolaboraciju s producentom Filipom Majdakom – Kaleido Music pa uz nju samu, koja potpisuje tekst i glazbu, Majdak je zaslužan za glazbu i aranžman. Jako zadovoljna ovom novom suradnjom s Filipom, odnosno Kaleido Music-om, Rebeka jedva čeka nastaviti stvarati dalje. Budući da iz dana u dan rade brzo u najboljoj atmosferi ikada, glazbenica je kroz šalu izjavila kako ih ne bi preporučila nikome tako da imaju vremena samo za nju i njezine pjesme.
Pjesmu prati i videospot koji kao i sama pjesma nosi simboliku na nekoliko razina. U videu se dotiče još jednog koncepta, koncepta o selfu. U vizualnom prikazu silazi stepenicu dublje kako bi potaknula još jedno važno pitanje – tko je taj koji poima i poznajemo li sami sebe. Self se projicira u egu, dakle u jednom svom dijelu, a ta reprezentacija selfa može biti lažna ili prava. Težnja za istinom urođena je čovječanstvu, dok stvaralački čin otkriva istinu. U stvaralaštvu prepoznaje sebe u svojoj istini, takav kakav jest, a ne kakav se čini drugima ili sebi. Traženje i otkriće realnog, pravog selfa od krajnje je važnosti. Svaki bi čovjek trebao razvijati i razviti pravi self kako bi stekao sposobnost za najvažniju stvaralačku djelatnost – kreiranje vlastita života.
Uz društvene mreže često osjećamo pritisak da naš život mora biti savršen ili barem odgovarati određenim očekivanjima i prihvaćanju od strane zajednice. Žudimo za nepostojeće savršenom kosom, besprijekornim tenom i svime onime što nas naizgled čini poželjnima u društvu. Stavljamo filtere, boostamo boje i uljepšavamo stvarnost. No, kakav bi osjećaj bio, kada bi za promjenu upravo u ovom danom trenutku, dopustili sebi da budemo jednostavno mi, upravo takvi kakvi jesmo?
Vođena time, u video spotu se polila bijelom akrilnom bojom koja ne dopušta licu promjenu, već ga slijepi i učini nevjerojatno nepomičnim. U tim trenucima, lice nema prostora za glumu ni najmanjom gestikulacijom dok istovremeno izgleda suho i jezivo – sve ono suprotno slici koju želimo prikazati drugima. Paralelno, Rebeka prekrivenih očiju slika drugu realnost koju želi prikazati na van, onu ekspresivnu bez dlake na jeziku.
Spot je nastao u suradnji s Leom Radolfi koja je postala dio Rebekinih performansa i savršeno se integrirala u njezino umjetničko izražavanje. Kao i na svakom snimanju i na ovom je sve prštalo od smijeha i dobre energije, što je glazbenici slijepljenoj od akrila predstavljalo veliki problem.
Foto: Lea Radolfi
