RECENZIJA: Kiki Lesendrić & Piloti: “Mali tragovi na nebu” – ljubavna je to ploča, ali još više nostalgična
25. ožujka 2023.
Zvonko Slišurić (74 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Kiki Lesendrić & Piloti: “Mali tragovi na nebu” – ljubavna je to ploča, ali još više nostalgična

Piloti su se pojavili davne 1981. godine s istoimenim albumom. Čistokrvni novovalni album je bio jedan od rijetkih izdanja PGP RTB-a ovoga glazbenog pravca čiji je monopol ipak držao Jugoton. I sljedeći album je nastavio u tom stilu (“Dvadeset godina”, PGP RTB, 1982.), da bi se tada okrenuli čistokrvnom pop rock izričaju.

No njihov uspjeh nije ih digao u “prvu ligu” iako je svaki album imao lako pamtljive pjesme zaraznih refrena i gitarističkih rifova. Kao takvi su se uspjeli održati do 1996. s time da posljednja tri albuma nisu imala gotovo nikakva efekta u Lijepoj našoj. Alfa i omega benda, Kiki Lesendrić, aktivirao je Pilote s novim ljudima 14 godina poslije no i dalje će njegov rad biti relativna nepoznanica našoj široj publici.

Croatia Records će nas malo uputiti u njegov nadasve nadahnut rad 2021. godine s kompilacijskim CD izdanjem iz serije naziva “Greatest Hits Collection”. Možda je to izdanje dalo vjetra u leđa da se Kiki i današnja postava Pilota dodatno aktivira i objavi novi album u digitalnom obliku, ali i fizičkom, na CD-u i sve prisutnijem vinilu.

Već uvodna pjesma daje naslutiti da je Kikiju najveći uzor Bryan Adams. Preslušavajući album, sve bezobraznije zvuči poput ovog soft pop rock superstara da je sve teže uočiti gdje je onaj original, ako ga je ikad i bilo. Naravno, publiku će svoju imati, jer je album skup sjajno odsviranih i produciranih pjesama, pojačanih s Kikijevim zaokruženim pričama. Ljubavna je to ploča, ali još više nostalgična. Njegove stihove prožima bolna nostalgija za vremenima koja se više vratiti neće. Ali nije tu samo žal za prošlim (nekim boljim) vremenima. Tuga je to i prema bremenu godina koje nosimo na leđima. Životna iskustva s kojima se svi nosimo na ovaj ili onaj način, Kiki je uobličio u jedan jednostavan i konkretan oblik. Jedini iskorak i što se tiče glazbe i teksta je mogući budući singl “Nečija greška”. Odudara svojim funky ritmom, dok je ostatak albuma idejno i realizacijom na granici “zabavnjaka”. Pomalo “ziheraški” album. No, ne sumnjam da će zadržati staru publiku, možda i dobiti neku novu.

Tehnički, vinilno izdanje (kao i svako do sada objavljeno pod etiketom Croatia Recordsa) je sjajno. No, grafička oprema (unatoč odličnom dizajnu) malo je reći – jadan. Pikselizacija je slaba, kao da je skeniran omot veličine poštanske marke te stavljen na format od 33 cm.

Koliki će biti komercijalni efekt ovog albuma, nije na meni da procjenjujem, no Kiki jasno poručuje da nije digao ruke. Iako album pomalo zvuči kao da daje poruku, gotovo je, rekao sam sve – pregazilo me vrijeme. Često mislim na vas, draga moja generacijo, ali ponajviše na tebe, moja neprežaljena ljubavi.

Ocjena
3.5 out of 5

3.5

Dobro
3.5 out of 5