Najavom koncerta Stevea Vaija u zagrebačkoj Tvornici kulture, u sklopu turneje povodom izlaska albuma Inviolate, aktualizirana je fama o jednom od najutjecajnijih gitarista na svijetu.
Prema tvrdnjama samog glazbenika, posljednji autorski materijal nije tako dobro prihvaćen od strane fanova još od vremena “Passion and Warfare”, a Zagreb ga ovaj put goni u potrebu većeg koncertnog prostora. U konačnici, za 13.4., za tu kišnu trešnjevačku večer, izabrana je Mala dvorana Doma sportova. Od Stevea Vaija dobivate sve što jedan gitarist isporučiti može, a još uvijek iznenađenjima nema kraja. U najturobnije vrijeme korone svirao je jednom rukom, izmislio novu tehniku “joint shifting” te otkrio monstruoznu gitaru s tri vrata koju je nazvao “Hydra”. To steampunk čudovište pušteno je iz kaveza i u Zagrebu, uz izostanak cirkusne pozornice, okružene kičem i blještavilom.
Ekstravagantni gitarist, koji za manje od dva mjeseca puni 63 godine, zakoračio je u dvoranu ranije i nježnije nego uobičajeno i to s jednom bitnom kadrovskom promjenom. Nije bilo Davea Weinera, višegodišnje Vaijeve gitarističke potpore. Zamijenio ga je upravo Weinerov tehničar za gitare, Dante Prisiello, mladić koji voli pokazivati goli torzo i ponešto sviračkih vještina. Bubnjar Jeremy Colson je ipak ušao nešto ekstrovertnije, budući da pretrčava nekoliko kilometara prije svakog koncerta. Od izblajhanog Philipa Bynoea smo iz nekog razloga dobili sliku s minimalnim udjelom tona, i to je tek jedan od problema.
Zvučna kulisa nije djelovala uvjerljivo, a vrlo zahtjevna progresivna izvedba zapela je u uvjerenjima Vaijevih fanova koji će ju zdušno braniti bez obzira na sve. Štedjelo se na broju kanala miksera, pa je upogonjen samo jedan vokalni mikrofon bez stalka koji se okolo-naokolo posuđivao. Možda nije riječ o atraktivnom zapažanju i u pitanju jest instrumentalni koncert, ali ne zaboravimo da je u glavnoj ulozi Steve Vai, poznat kao vrlo vješt govornik i motivator te vođa glazbene bande osebujnog karaktera. Aspekt lightshowa nije prešao granicu solidnog, dok je videoprodukcija djelovala ambicioznije, uz izmjenu videa i animacija u korak s dinamikom koncerta.
Žestokim riffovima nahranili smo se u pjesmama kao što su “Giant Balls of Gold”, uvijek impresivna “Building the Church” i heavy hit “Bad Horsie” s video uvodom iz filma “Crossroads”. Od nježnijih zicera, bez konkurencije vodi “Tender Surrender”, dok je “Whispering a Prayer”, priznajmo, transcendentalno iskustvo samo za sebe. Ekstremniji vaijevski fragmenti dali su se prepoznati u “Incantation”, kad su svi članovi stožera harmonizirajućim gitarskim notama pratili lidera, i u, naravno, “Teeth of the Hydra”.
Vrlo zanimljiv moment dogodio se za vrijeme apsolutnog Vaijevog trademarka “For the Love of God”, kada je inženjer zvuka Dani G pokazao zavidan talent kao operni pjevač, otpjevavši skupa s Vaijevom gitarom, a i publikom, glavnu temu. Neizostavna je bila završna gitaristička improvizacija koja izvedbu dovodi do klimaksa. I to je bio službeni kraj koncerta. Povratak na stage donio je četvrti stavak “Fire Garden” suite, zvan “Taurus Bulba”, i Vaijevu šetnju lijevom stranom dvorane.
Kada su se upalila svjetla, gitaristički velikan je još uvijek stajao na pozornici, ponizno zahvaljujući publici, prvenstveno na velikom interesu za koncert. I u tome se ogleda njegova veličina. Fokus, predanost i zahvalnost su samo neke od kvaliteta Stevea Vaija. Jedan koncert nije dovoljan za svjedočiti jednom od najvećih fenomena u povijesti električne gitare, koji levitira iznad samog instrumenta.
Setlista:
1. Avalancha
2. Giant Balls of Gold
3. Little Pretty
5. Lights Are On
6. Incantation
7. Bass Solo
8. Lights Are On
9. Candlepower
10. Guitar Solo
11. Building the Church
12. Greenish Blues
13. Bad Horsie
14. I’m Becoming
15. Whispering a Prayer
16. Dyin’ Day
17. Drum Solo
18. Teeth of the Hydra
19. Zeus in Chains
20. Liberty
21. For the Love of God
Bis:
22. Fire Garden Suite IV – Taurus Bulba
Foto: Vedran Levi
[envira-gallery id=”75272″]