Frenkie za Music Box: “‘Dunya’ je možda najbrže napisan album u mojoj karijeri”
25. lipnja 2023.
Nikola Knežević (2805 Članci)
Podijeli

Frenkie za Music Box: “‘Dunya’ je možda najbrže napisan album u mojoj karijeri”

Frenkie se okrenuo reggae glazbi, publici je to možda iznenađenje ali za ovog BiH repera i nije jer je oduvijek imao poštovanje prema ovom žanru koji je i prije dosta istraživao i slušao.

“Dunya” je naziv novog albuma Frenkieja, nasljednika albuma “Stari Frenkie”. Novi album donosi jedno pravo osvježenje, rađen je s majstorima ovog žanra iz naše regije, a upravo smo s Frenkijem porazgovarali u svemu. Dotaknuli smo se i naziva albuma, dunjaluka, kapitalizma, konzumerizma, a pričao nam je i o svojoj staroj ljubavi, grafitima, s kojima se i dalje bavi.

Prošlo je jedno izvjesno vrijeme od zadnjeg razgovora, doslovno je to bilo prije koronavirusa, a sada je nakon ove pošasti stigao od tebe album koji nismo baš očekivali. Kako si se odlučio na reggae album, je li i on nastao u koroni?
„Nije, ovaj album je nastao ove i prošle godine. ‘Stari Frenkie’ je nastao u koroni i tu je nekako završen, dok je ‘Dunya’ zapravo jako brzo stvarana. Trebalo mi je doslovno godinu dana. Tekstove sam brzo napisao i kad sam došao do gotovih 12 pjesama shvatio sam da je ovo jedna cjelina. Nisam imao potrebe što čekati pa sam odlučio sve objaviti. Ovo je možda najbrže napisan album u mojoj karijeri. Lakoća s kojom sam pisao tekstove bila je nevjerojatna. Neke pjesme sam napisao u par sati, što mi se stvarno rijetko događalo. Nakon ‘Starog Frenkieja’, a dok sam pisao novi materijal, vidio sam da mi nekako klasični hip hop izričaj ne sjeda više. Onda sam krenuo puštati razne instrumentale, od reggaea, preko funka, do drum ‘n’ bassa. Tad sam shvatio da mi najbolje leži reggae. Počeo sam pisati prve pjesme, napisao dvije-trina tom tragu i vidio da bi ovo mogao biti šaren album, međutim na kraju je ispalo da imam 12 pjesama u reggae fazonu. Imao sam i jednu do dvije hip hop pjesme, ali se nisu uklapale i tekstualno i glazbeno. Reggae ima dodirnih točaka s hip hopom, a imao sam i prije takvih pjesama poput ‘Gori’. Za mene to nije neki veliki iskorak ili izlazak iz komfor zone. Ali za slušatelje vidim da jest i malo sam bio iznenađen time, no na kraju razmišljam kako i ne bi bili iznenađeni jer ne znaju oni što se kod mene u glavi događa. Shvatio sam da nekim ljudima možda ne sjeda ovo, ali sam se pomirio s time. No, u globalu reakcije su pozitivne i možda sam time dobio i neke nove publike. Možda neke nove klince, ali i stariju generaciju koja je na istim valnim duljinama. Drago mi je što me razumiju“.

Jesi li u nastajanju albuma reggae glazbu vidio nekim drugim očima, jesi li je sada iskusio na neki drugi način?
„Prema reggae glazbi sam uvijek imao jako veliko poštovanje, čak i veće nego prema hip hopu. Dobro je rekao moj prijatelj Oli, puno si ranjiviji tu, jer nisam školovani glazbenik, nisam pjevač, pa kad se odlučiš na taj iskorak izlažeš se nekim novim osjetljivim stranama. Moje neke slabosti mogu tako više doći do izražaja, ranjiviji si. Hip hop nema taj neki element. Tu pričamo preko ritma i puno je lakše, a s njim imam i dobro iskustvo pa znam kako ide. A što se tiče reggae, u početku možda nisam ni shvatio koliki to jest neki iskorak. Možda je dobro što je tako bilo jer bi me tada bilo strah ovo raditi. No, imao sam neku potrebu i želju, htio sam pjevati na lakše ritmove, a i teme koje obrađujem mislim da su klasične za reggae i koje jednostavnu zahtijevaju takvu glazbu.“

Ima li neke simbolike iza naziva „Dunya“?
„Dunya je arapska riječ za materijalni svijet. Ujedno je to i jedna od glavnih poruka da se malo trebamo odmaknuti od dunjaluka, odnosno materijalnih stvari. Naravno, ne da ih odbacimo jer živimo tu i trebamo opstati, zarađivati i graditi karijeru. Ali da se ne zanemari neka duhovna strana. To je neko moje sazrijevanje i spoznavanje jer s 40 godina malo zrelije gledaš na te stvari. Ima puno značenja ove riječi na arapskom. Jedno od značenja koje sam saznao radeći na albumu jest najniža točka, odnosno u duhovnim i vjerskim istraživanjima i predavanjima dunjaluk govori kako je ovaj ovdje život prolazni i bezvrijedan, za razliku od onog života koji stiže nakon. To mi se jako svidjelo i zato sam se odlučio za taj naziv. Dunya mi je nekako dobro legla i kao riječ u reggae glazbi.“

Znam da ti je naslovnica isto bitna, jer si uvijek bio vizualni tip. Što ona predstavlja i kako je nastala?
„Naslovnicu je radila mlada umjetnica iz Sarajeva, Azra Selimović i ona je jako dobro razumjela poruku albuma i moju ideju. Ne mogu točno objasniti kojom metodom je to radila, ali je u pitanju neko printanje, izlijevanje, korištenje mojih starih slika, grafita i moje ekipe, te simbolizira moj dosadašnji put do dunjaluka. Vrhunski predstavlja album, dala mu je odličan identitet, te je dodatno odaslala poruku koju sam umjetnički htio poslati.“

Spotovi su isto vizualno odlični, pogotovo za „Inshallah“.
„Da. Osim njega smo objavili ‘Evo me’, ‘Džaba’, sad ide ‘Danima’ i snimat ćemo još za ‘Dunyu’. Hvala ti na ovom komentaru. Mislim da je i taj spot u nekom reggae maniru, priroda, sunce, voda, jezero. Starac i more, što bi se reklo. Bilo nam je bitno da pogodimo atmosferu pjesme i albuma. Drago mi je da se dobro poklopilo i da se ljudima spot sviđa.“

Sad kad si spomenuo dunjaluk i značenje riječi dunyja, Jesmo li mi previše skoncentrirani što će biti sutra, umjesto da razmišljamo kako preživjeti današnji dan i umjesto da uživamo u trenutku te prolazimo trenutne izazove i probleme?
„Prije bih rekao da više trebamo razmišljati o budućnosti. Vraćam se na duhovnu priču i što ide poslije života. Možda bi trebali razmišljati o našim djelima i što to prouzrokuje kod drugih ljudi, pa i u smislu obitelji. I ja sam sada otac pa razmišljaš i s te strane kako usmjeravati djecu, kako ih učiti, što je ispravno. To je nekako bitnija strana te priče. Mislim da je svijet možda previše okrenut materijalnim i osobnim stvarima, postali su i sebični – znaš ono, moja karijera, moje vrijeme, moj prostor, moj stan, moja kuća, svake godine novi mobitel. I još je sve danas ekstremno, potrošnja je otišla u točku. I sve je to uhodano, postalo je normalno i baš sam nedavno s prijateljem pričao, zašto mora novi telefon izlaziti svake godine. A zapravo sve tržište diktira kako bi svake godine kupovao novi uređaj, kako bi oni zaradili i kako bi se mašina nastavila okretati. Isto tako ako govorimo o ishrani. Sve je postalo toliko normalno, a može se nekako i skromnije živjeti, a da u konačnici nećeš ništa izgubiti, bit ćeš samo zdraviji. U ‘Evo me’ kažem – ‘veliki svijet je pun velikih problema’. I nekako kad proputuješ i vidiš zapad i Ameriku, sve te velike gradove koji su prelijepi i imaju milijun lijepih strana, onda na kraju sve više shvaćam svoga oca koji je oduvijek htio pobjeći iz grada, otići na vikendicu i uživati u prirodi.“

Ovo si dobro rekao, prođe neko izvjesno vrijeme, kreneš razmišljati što se sve događalo i shvatiš da si se previše koncentrirao na kapitalizam i konzumerizam, a ne na svoju okolicu i sebe. A vrijeme je prošlo, život je prolazan i sve prođe u trenu.
„Da, i shvatiš da si potrošio i vrijeme i živce na te neke nebitne stvari.“

Dobro da si spomenuo duhovni moment je reggae također ima u sebi spiritualnost, zar ne?
„Reggae je po meni ta glazba, religija, duhovnost. To su teme. Nema niti jednog albuma gdje se ne spominje ta spiritualna dimenzija. Zato je meni za ove teme koje sam obrađivao to bio savršeni format za predstavljanje ljudima. Bilo bi čudnije da sam ove tekstove repao na klasičan način.“

Tko je radio na albumu?
„Radio je najviše pjesama Toshi iz Helem Nejsea, zatim Marko Gaćina iz Brain Holidaysa iz Zagreba te Pier i Fu iz Roots In Sessiona iz Ljubljane, to su producenti. Gostiju nemam s tim da imamo Toshija, Marka i Tinu iz Brain Holidaysa koji su pjevali back vokale i radili aranžmane. Sve tekstove potpisujem ja kao i uvijek. I to je to.“

Nekako ne može ništa oko reggaea proći bez Marka Gaćine.
„Gaćina je no. 1 guy za reggae na Balkanu, što se tiče produkcije, ali i miksa i masteringa. Toliko mi je drago da smo se povezali. Znamo se dugo, ali nikada nismo surađivali i sad smo imali priliku zajedno raditi. I stvarno je dao albumu jednu dodatnu vrijednost, neku novu dimenziju. Svjetski je zvuk. Baš sam s Pierom pričao prije nego što sam krenuo raditi s Markom, pa mi je on rekao da je Marko najbolji od svih. Super je lik, veliki profesionalac, radi brzo i efikasno i to je ono što ja volim i cijenim. Zato smo tako brzo završili album.“

Kakav ti je plan s koncertima, hoće li „Dunya“ zaživjeti live?
„Imamo nekih ideja, čak je Marko predlagao da možda s Brain Holidaysima napravimo neku zajedničku svirku, što je prava ideja. No, sačekat ćemo da album malo zaživi. Trenutno imamo dogovorene koncerte u formatu Kontra, Indigo i ja, na kojima ćemo izvesti i koju pjesmu s ‘Dunye’ pa da vidimo kako će proći. Zapravo će biti jako zanimljivo vidjeti kako će se sve uklopiti u priču moderne produkcije i beatova. Svakako ćemo se prilagođavati od festivala do festivala, od koncerta do koncerta. To još nismo točno definirali, vidjet ćemo s vremenom.“

Znači, priča Frenkie, Kontra i Indigo i dalje traje?
„Ide, naravno. Dok sam radio na ovom albumu imao sam par klasičnih hip hop pjesama koje nisam još objavio, a koje planiram objaviti. Vodit ću se osjećam kao i do sada. I što mi bude sjedalo tako će i dalje nove pjesme ići,“

Kako ide priča oko FM Jama, okupljaju li se neki novi artisti?
„Pa dobro, ono, radi se. Više smo fokusirani na našu ekipu, svatko nešto svoje radi, Soul i Merakoon imaju fantastične partyje, Brown Sugar rade u cijeloj Bosni i regiji, Indigo i Kontra rade neki novi projekt koji će uskoro biti otkriven. Kontra radi ujedno novi album, ‘Dunya’ je sada izašla. Radimo dosta. Kad gledaš, moj album ‘Stari Frenkie’ nije napunio ni dvije godine, a već je novi album objavljen. Vjerujem da se sve relativno brzo događa, ali opet kada pogledaš tempo streaming servisa, možda bi se trebale još redovitije objavljivati pjesme, jer je vrijeme brzo, pjesma traje dan-dva i kako scrollasš tako ona prolazi. Trebamo vidjeti kako je najbolje raditi. I dalje sam veliki ljubitelj albuma koji ima glavu i rep, 10-ak pjesama, što je vrijednije nego da idu singlovi. Za album trebaju i koncerti, da sve ima cjelinu. Vidjet ćemo.“

Rekao si mi da si došao u Zagreb vidjeti i neke prijatelje. Znači, voliš dolaziti u Zagreb?
„Volim doći i baš sam ga se poželio. Zadnji put smo svirali u bivšoj Jabuci, ali nismo imali vremena da prohodamo i vidimo malo više neke ljude. Sad sam došao par dana, čak sam s prijateljima crtao i neki grafit. Super mi je ovdje.“

Još si u grafitima?
„Da, grafiti su velika ljubav, i dalje sam u tome, opuštaju me. Bio sam jedno vrijeme napustio sve, odnosno nisam aktivno crtao, ali se sve u koroni vratilo i onda sam shvatio koliko mi je nedostajalo i koliko je bitno da imam to kao neku vrstu terapije. A i lijepo je s frendovima otići u prirodu i crtati.“

Hvala ti na intervjuu i sretno dalje.
„Hvala tebi na razgovoru i podršci. Pozdrav svim čitateljima.“