RECENZIJA: Fit: “The Best of 40 godina” – podsjetnik na nostalgična vremena
15. kolovoza 2023.
Zvonko Slišurić (74 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Fit: “The Best of 40 godina” – podsjetnik na nostalgična vremena

Na ovim prostorimqa riječka scena je odista unikatna. Sada već četiri i pol desetljeća skrbe baštinu koju nema niti jedan grad bivše Jugoslavije. To je grad čiju je glazbenu budućnost izrodio punk. Pa sada recite… Let 3, Grad i Fit postaju “mainstream” domaće glazbe, nešto kao što su omraženi Sex Pistols ili The Clash postali englesko kulturno dobro i umjetnička vertikala.

Dok je većina riječke scene bila vezana za zapad, posebno za Ljubljanu, grupa Fit je odabrala drugačiji put. Zahvaljujući Marini Perazić (Denis & Denis) i njenog bračnog partnera Firčija (Luna, EKV), započinju rad na svojem prvom albumu, koji greškom nesavjesni zaposlenici presnimavaju s “mrskim” narodnjacima. Ipak, sljedeći (uspješni) pokušaj snimanja albuma realiziraju pod producenskom palicom Milana Mladenovića. Da se vratimo u to vrijeme, a sa sadašnje perspektive… Mnogi svjedoci vremena se mogu hvaliti s prijateljstvom bilo kojeg člana EKV-a, ali više članovi ovog kultnog benda nisu s nama da bi to potvrdili. Osim malobrojnih, kao što je grupa Fit.

Iako postoje više od četiri desetljeća, a u tom razdoblju su objavili tek tri albuma, pitanje je što je toliko dugo trebalo da bend živi i da traje već toliko dugo. Vjerujem, kako je već normalno u današnje doba, da su se nekadašnji golobradi dečki, a danas ljudi, bavili više ispaltivim egzistencijalnim pitanjima. Drugim riječima, imamo posao, a sviramo iz gušta.

Slučajno ili ne, ova kompilacija donosi, po njihovom iskustvu, najbolje od najboljeg, a ja sam se namjerno distancirao od originalnih snimaka, upravo iz razloga da ne bih bio previše subjektivan. Naime, nisam previše vezan s njihovim prijašnjima radom, pa me više raduje moj osvrt na ovo “novo”. Baš zato ovu ploču ne doživljavam kao “Best of” već kao presjek karijere, duboko ukorjenjene u riječkoj rock tradiciji.

Za razliku od ostatka Jadrana, gdje se linija Split-Zadar-Šibenik poistovjećuje s pomorskom tradicijom, Rijeka je (iz perspektive nas kontinentalaca), više bliže nama. Je li to namjerno, to mogu samo oni reći. Osobno, riječka scena je itekako utjecala na moj intelektulani razvoj. A grupa Fit je značajan dio te priče.

Namjerno nisam htio slušati ranije snimke, tako da sam nevino pristupio ovom albumu. Pošto većina konzumenata domaće glazbe, pogotovo mlađe genracije, nemaju pojma o kome se radi, niti koliki je njihov značaj, osjećam poriv da odam počast za rad jedne tipične riječke priče (iako je bend ustvari iz Opatije). Kad kažem “tipična” priča, ne znači da su isti kao ostali. Ali nevjerojatno je koliko se osjeća taj riječki štih, koji nastaje iz grotla punk revolucije.

Ako postoje likovi koji bi mogli naći zamjerke ovom novom retrospektivnom albumu, to mogu biti samo oni svjedoci vremena kada su kreirali svoje formativne godime s cigaretama Opatija radosno dočekujući turiste srednje klase. Sada se s nostalgijom sjećaju sindikalnih eksurzija, no danas dočekuju razuzdane bogate turiste. Vremena su se promijenila, a grupa Fit opstaje u svojim temeljima. Iako sam živio i odrastao u sasvim dugom okruženju (150 km istočno od Zagreba pokraj autoputa “Brastvo i jedinstvo”), dijelimo iste svjetonazore. Dobrodošli u moj krajolik, jer se ja osjećam dobrodošao kod vas.

Sad sam zabrazdio u neku drugu priču, a trebao bih pričati o albumu. O albumu koji je više nego dobar. Osjeća se riječki stil koji su gradili klinci s prelaska iz sedamdesetih u osamdesete. Iako možda tekstualno spadaju u “drugu” ligu, čak i danas da ih vidim uživo, imao bih visoko uzdignute ruke.

Kada bi me “Svevišnji” u kojeg ne vjerujem jednom vratio na Zemlju i birao mjesto za živjeti, izabrao bih Rijeku. Iako se moje idealiziranje toga grada, koji sam stvorio kad sam bio klinac u osamdesetima, itekako razlikuje od onoga što danas jest. Ali još uvijek sanjam o Rijeci. A tek o Opatiji.

Himnične zarazne stvari s ovog albuma možda će tek sad staviti ovaj bend na ono mjesto koje odavno zaslužuju. Meni će ostati kao jedan podsjetnik na dane kada se stvarala glazba i kada su glazbenici svirali priče svoje stvarnosti koje je publika itekako razumjela i s tim u skladu živjela.

Ocjena
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5