RECENZIJA: Vasil Hadžimanov Band: “Keyf” – glazba za sladokusce ili rekli bi u narodu glazba za ćeif
15. rujna 2023.
Boris Abramović (276 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Vasil Hadžimanov Band: “Keyf” – glazba za sladokusce ili rekli bi u narodu glazba za ćeif

Rijetko koji istinski ljubitelj glazbe, a pogotovo ljubitelj jazza nije čuo za Vasila Hadžimanova.

Ovaj ustrajni glazbenik nepresušne radne energije i muzikalnosti, pijanist, kompozitor, aranžer i pedagog, nezaobilazna je karika ne samo srpskog nego i svjetskog jazza zadnjih skoro pa i tridesetak godina. Iako potječe iz poznate glazbene obitelji i genetski je već bio predodređen da ”završi” u glazbi, završio je prestižni bostonski Berklee College of Music i nakon toga kreće njegova više nego uspješna jazz glazbena i diskografska priča. Dvadeset sedam godina već traje Vasil Hadžimanov Band priča i do sad su nas počastili sa sedam odličnih albuma, a pred nama je njihov osmi uradak ”Keyf”.

Urađen u njihovom klasičnom stilu od benda smo dobili album koji svojim jedinstvenim zvukom i energijom donosi kao i uvijek do sada inovativne aranžmane, autentičnu zvučnu estetiku i kreativne eksperimente s različitim glazbenim pravcima i ritmovima.

I dalje u Vasilovom radu čujemo i osjetimo ono što je još kao mlad muzičar naučio od jednog od svojih uzora Joea Zawinula, a to je ona neprestana želja za fuzijama i unošenjem novina u svoju glazbu, a kako i njegova izjava ”korišćenje balkanskih motiva na neposredan i iskren način van dosadašnjih, klišeiziranih kalemljenja narodnog stvaralaštva na džez potku” govori tome u prilog.

Jednom negdje Vasil se na upit na ponuđenu veliku jazz pijanističku četvorku Keitha Jarretta, Herbia Hancocka, Chicka Coreau i već spomenutog  Zawinula apsolutno složio, i vjerojatno trag svakoga od njih  možemo danas čuti u njegovoj svirci.

Osim samog Vasila album ”Keyf” puno duguje i bendu koji čine vrhunski glazbenici koji su svaki svoju ulogu odradili na najbolji mogući način. Kako rekoh, bend postoji većinom u istom sastavu već dvadeset sedam godina, a na ovome albumu osim naravno Vasila na pianu i keybordsima možemo čuti Miroslava Tovirca na električnom i akustičnom basu, Branko Trijić odsvirao je električne i akustične gitare, Bojan Ivković je bio zadužen za perkusije, a novi bubnjar benda je Viktor Filipovski.

U nešto malo manje od sat vremena u devet kompozicija ”Keyf” nam nudi sijaset glazbenih pravaca i glazbenih ritmova umotanih u jednu kompaktnu glazbenu cjelinu.

Od uvodne ”Gypsy” gdje se sreću etno world music sa jazzom, preko ”Heliodoro’s Recipe” koja me podsjetila na stare dobre Return To Forever sa Florom Purim, ili recimo ”Afghan Samba” kojoj već ime samo sve govori, divnih laganih ”Mente pura” i ”Mirroring”, Weather Reportovskog ”I Wish I”, zanimljive naslovne ”Keyf”, band nas vodi na sve strane svijeta i ritmova, dok album zatvara divna klavirska elegija ”Balada za Martu”.

Odličnom ugođaju albuma pridonijeli su i izuzetni gostujući glazbenici pa smo tako mogli uživati u vokalima Marte Hadžimanov i Ljubomira Milanovića, saksofon je svirao Rastko Obradović, violinu Gazmend Beriša, Aleksandar Petrov tapane, a na gitari možemo čuti Tonija Kitanovskog koji je ujedno jedan od producenata albuma.

Uz Vasil Hadžimanov Band svi ovi gostujući glazbenici pobrinuli su se za vrhunski užitak slušanja ovoga albuma, a svi su na albumu dobili priliku pokazati ono najbolje od sebe, svoje znanje, svoj talent i svoju virtuoznost koja je u svakom trenutku bila virtuoznost s mjerom.

Keyf” je glazba za sladokusce ili što bi rekli u nekom našem bliskijem prijevodu – glazba za ćeif.

Ocjena
5 out of 5

5

Izvrsno
5 out of 5