Na današnji je dan, 8. studenog 1971. godine, objavljen je četvrti album britanskih rock legendi, grupe Led Zeppelin. Originalno bez naziva, danas je svijetu poznat jednostavno kao “Led Zeppelin IV” te po simbolima koje je svaki od članova odabrao kao svoj osobni pečat. Ostaje njihovim najprodavanijim i najprepoznatljivijim albumom, a kritičari ga smatraju jednim od najboljih albuma svih vremena.
Uistinu, “Led Zeppelin IV” bio je pronalazak novog i fokusiranijeg smjera za grupu koja se sve više nalazila na meti kritičara (njihov je prijašnji album, “Led Zeppelin III” pobrao prilično loše kritike). Umjesto koncertima i turnejama, bend se na nekoliko mjeseci krajem 1970. potpuno posvetio pisanju i snimanju novog materijala.
Za snimanje su unajmili staro seosko imanje s kućom u Hampshireu, Headley Grange – “mjesto na kojemu su mogli šetati po vrtu sa šalicom čaja kad god su trebali predah“, kako je rekao Jimmy Page. Nakon završetka bazičnih snimki, bend je dosnimio ostatak u londonskom studiju Island Studios, a album je malo kasnije izmiksao i dovršio Page.
Rezultat je osam fantastičnih pjesama, sedam originalnih i jedna obrada. Led Zeppelin se na ovom albumu igrao novim instrumentima i žanrovima te uspio pokazati nekoliko potpuno drugačijih strana samog sebe, ali nikad ne prelazeći u nešto kaotično ili besmisleno. “Led Zeppelin IV” se tako oslanja na bazične rock ‘n’ roll ritmove, ali i na hard rock, keltski folk, atmosferu bluesa, fantastični svijet “Gospodara Prstenova” i ideale hippie kulture. Album je to koji zaista ostaje pokazatelj višeslojevitosti i tendencije eksperimentiranju benda s razlogom smatranog jednim od najboljih ikad.
Donosimo vam rang listu tih osam pjesama, od najmanje najbolje do najbolje.
8. Four Sticks
Ovo je pjesma koja je neobična u svom glazbenom tempu te komplicirana u strukturi i instrumentalima. Naime, naziv nosi radi činjenice da je John Bonham umjesto dvije bubnjarske palice na njoj koristio četiri. Pa ipak, najmanje je pamtljiva od svih osam, no to već govori puno. Ako se jedna dobra i jedinstvena pjesma kao “Four Sticks” može naći na dnu liste, onda su ostale pjesme zaista vrhunske.
7. Rock and Roll
Fanovi ove teže rock strane Led Zeppelina će me vjerojatno razapeti što sam “Rock and Roll” smjestila ovako nisko. Ne mogu si pomoći, preferiram kompleksniju i lakšu melodičnost i smatram da ovaj album sadrži neke od najpodcjenjenijih pjesama čitavog opusa Zeppelina, a koje su zapravo bolje i eksperimentalnije od ove. Pa ipak, nepobitno je da je “Rock and Roll” jedan od najboljih primjera hard rocka ikad – teška i dinamična pjesma koja pokazuje koliko je zapravo Led Zeppelin čvrsta i odlično usvirana grupa.
6. Misty Mountain Hop
“Misty Mountain Hop” je jedna od onih za koje mislim da su podcjenjene. Ovo je sjajna pjesma s vrlo pamtljivom melodijom; ono što bi se moglo kategorizirati kao istinski „hit materijal“. Međutim, valjda zato što se našla u društvu giganta kao što su “Stairway to Heaven”, “Going to California” i “Black Dog”, rijetko čujem da je itko spomene kada priča o Led Zeppelinu. Šteta. “Misty Mountain Hop” ima sve – jedinstvenost, genijalan riff i odličnu strukturu.
5. Black Dog
“Black Dog” ima jedan od najboljih gitarskih riffova ikad. Također, sjajno prikazuje koliko su se dobro Zeppelini mogli igrati glazbenom strukturom i glazbenim tempom. Ovo je jedna od najboljih hard rock pjesama ikad. Ipak, ovako je nisko na listi isključivo jer smatram da su ove ispred još posebnije.
4. The Battle of Evermore
Ovo je vrlo vjerojatno najpodcjenjenija pjesma na albumu, ako ne i u čitavom opusu Zeppelina. Jedina je u povijesti benda na kojoj Plant surađuje s drugim vokalistom, u ovom slučaju pjevačicom Sandy Denny. “The Battle of Evermore” je pjesma inspirirana “Gospodarom Prstenova” i građena oko Pageove improvizirane mandoline (bio je to prvi put da je Page svirao mandolinu). Jedan je od dva akustična trenutka albuma te stoga i bitan kontrast težim pjesmama. Iako relativno monotona, ovo je pjesma koja ima posebnu auru fantazije te je odličan pokazatelj koliko su zapravo Zeppelini miljama daleko od prosječne hard rock grupe. Oni se ne boje niti su se ikad bojali zaći u neke sfere koje bi drugima teško uopće pale na pamet.
3. When the Levee Breaks
Ovo je jedina obrada na albumu (original potpisuju Memphis Minnie i Kansas Joe McCoy), ali je i možda najbolja obrada koju su Zeppelini ikada napravili. “When the Levee Breaks” je naprosto odlično putovanje kroz pravo značenje blues rocka. Od Bonhamovog bubnjanja do Plantovog vokala, ovo je pjesma bez mane.
2. Going to California
“Going to California” je najnježniji trenutak albuma, akustična pjesma građena na gitari i mandolini. Melodijski, ovo je jedna od najljepših pjesama Zeppelina ikada te savršen primjer folk senzibiliteta hippie kulture kakav je glazbeno bilo moguće postići samo u tom periodu kraja šezdesetih i početka sedamdesetih. Ma, naježim se svaki put kad je čujem!
1. Stairway to Heaven
Budimo realni, niti jedan pravi poznavatelj Led Zeppelina neće navesti “Stairway to Heaven” kao svoju najdražu pjesmu Zeppelina. Pa tako niti ja. Većina nas ju je jednostavno čula bar jednom previše i ja ću je, na ovom albumu, vrlo vjerojatno preskočiti. Ipak, kako bi ijedna druga pjesma mogla zauzeti prvo mjesto ove liste? “Stairway to Heaven” nije bitna samo za povijest Zeppelina, već za povijest glazbe općenito. Ona je himna sedamdesetih te objektivno zaista jedna od najboljih pjesama svih vremena – pjesma koja je svijetu pokazala koliko umjetnički savršena rock glazba uistinu može biti. Ona savršeno sumarizira sva lica Zeppelina, od melodične akustike do hard rock krešenda. A i j*biga, malo se što može mjeriti osjećaju kakav izaziva trenutak kada Page “upadne” u taj svoj briljantni solo.