Možda će čudno zvučati, ali “recenziju” ovoga albuma započeo bih pričom o jednom filmu, a sve što je čudno možda treba bar jednom probati.
Film koji spominjem je “Dečko koji obećava”, programatski film “domaćeg” novog vala, pogotovo njegovoga beogradskog “ogranka”.
“Dečko koji obećava” je film Miloša Radivojevića po priči Nebojše Pajkića, snimljen je i predstavljen 1981. godine, a u kratkim crtama radi se o mladiću koji se igrom slučaja zove Slobodan Milošević (ne onaj), a glumi ga Aleksandar Berček. Slobodan je uzoran mladić, student medicine iz ugledne obitelji, ima djevojku iz “prave” obitelji, a u slobodno vrijeme svirucka gitaru i sluša Bulata Okudžavu. Jednog dana djevojka ga u nastupu ljubomore udari veslom po glavi i kao da mu je to i bilo potrebno, Slobodan postaje slobodan, baca se naglavačke u svijet bez obaveza, svijet punka i rocka. U tom svijetu on isprobava sve, od seksa i razvratnog života do svirke u punk bandu (s Kojom). Ti svjetovi su toliko različiti od onih u kojima se do tada kretao, a i u njima ima uspjeha, ali jedan ponovni udarac u glavu njegov život vraća na “tvorničke postavke”. Nećemo više o filmu, film je u svakom slučaju za preporuku ako ga niste do sada pogledali, ali zašto smo uopće počeli priču o jednom albumu pričom o jednom filmu?
Pa eto, očigledno svakom velikom umjetniku u nekom trenutku treba neki “udarac veslom u glavu” da bi iz njega izašlo ono najbolje što je možda potisnuto i što možda nikad ne bi u nekim drugim okolnostima izašlo na vidjelo.
Korijeni Električnog orgazma su u bendu Hipnotisano pile u kojemu su u nekoj izmijenjenoj postavi instrumenata svirali glavni akteri ovoga benda, o tome smo već pisali prilikom recenzije albuma prvijenca ako se ne varam, a ako me sjećanje ne vara nakon jednog nastupa Leba i soli, u kafani Mornar pala je ideja o nastanku Električnog orgazma. Gile s bubnjeva prelazi na gitaru, ulijeću u punk, Paket aranžman uskoro nastaje, Električni orgazam na njemu blista, brzo nakon toga izdaju svoj eponimni album prvijenac. Godinu kasnije dobivamo “Lišće prekriva Lisabon”, nešto skoro potpuno drugačije, psihodelija prevladava na ovom izuzetnom albumu, a tu je bilo i izdanje svirke s turneje po Poljskoj “Warszava ’81”.
I onda godinu kasnije, paf, dobivamo “Les Chansones Populaires”, album obrada. Kako sad to?
E sad, je li u slučaju Električnog orgazma “udarac veslom u glavu” bio nakon Leba i soli u Mornaru (ili čak možda nakon koncerta Rutsa), ili se taj udarac desio u nekom trenutku nakon “Lišća”, možda Čavketovog odlaska u zatvor ili nečega trećeg, ne znam, ali odlučili su snimiti album s pjesmama koje su vjerojatno slušali u vrijeme Hipnotisanog pileta ili prije.
Netko je jednom rekao, svi ti novovalci su nekad bili hipici, a jednom hipik, uvijek hipik.
Džoni je dobio “udarac veslom u glavu” kada je prvi put gledao Pankrte, odmah je obrijao bradu i brkove, ali kasnije ih je opet vratio, Jura je svirao Lou Reeda “kod Zdenca”, pa postao neprilagođen, da bi kasnije opet pustio kosu i stavio bandanu, Milan je prije Šarla svirao simfo rock, Vd jazz, i da ne nabrajamo dalje.
Hommage nekim svojim počecima Električni orgazam dao je na albumu “Les Chansones Populaires” na kojemu je u devet pjesama, osam obrada izvođača šezdesetih i sedamdesetih godina. Psihodelija je možda i ponajviše zastupljena, The Beatles (Being For the Benefit of Mr. Kite), The Rolling Stones (Citadel), The Doors (When the Music’s Over), tu je The Velvet Underground (I’m Waiting For the Man), glam rock s T.Rex (Metal Guru) i David Bowie (The Man Who Sold the World) te još dva bisera, Locomotion koji ponajviše pamtimo po izvedbi Little Eve i Blue Moon koju pamtimo naravno po Elvisu.
Odlične verzije Orgazam je snimio na “Les Chansones Populaires”, a bendu se na bubnjevima pridružio Piko Stančić, još jedan od najvećih novovalnih likova koji je iz sjene “stvorio” puno velikih albuma novoga vala.
Croatia Records nas je ponovo počastila jednim od legendarnih albuma “onoga” vremena i to u vrlo bogatom reizdanju.
“Les Chansones Populaires” dolazi i s download karticom za preuzimanje mp3 verzije pjesama koje je remasterirao Goran Martinac u Croatia Records Studiju. Za likovno oblikovanje dizajna reizdanja, kao i retuširanje originalnog omota, zaslužan je Darko Kujundžić, dok sama knjižica, uz tekstove Siniše Škarice, Zorana Stajčića i Aleksandra Žikića donosi fotografije Dragana Papića i Boris Štajduhara te ilustracije Srđana Gojkovića Gileta.
Električni orgazam neke od stvari s “Les Chansones Populaires” i dan danas svira na koncertima i tu vidimo koliko im još te neke “stare” stvari znače, a možda su upravo na ovom albumu nekoj mlađoj publici ukazali na ove nekada “popularne pjesme”.