Urban&4 za kraj godine imaju dvodnevnu rezidenciju u riječkom Pogonu kulture, mjestu gdje su već puno puta svirali da je to postala i tradicija. Kažu da je doma najteže svirati, ali sudeći prema prvom od dva koncerta, možemo reći da je ipak najljepše doma.
Koncert je počeo oko 22 sata i 15 minuta. Čim sam vidio dvije stolice na pozornici znao sam da će se nešto drugačije dogoditi nego na prijašnjim ovogodišnjim koncertima, odnosno onome prije koji dan u zagrebačkom Saxu. Damir izlazi na pozornicu, pali svjetiljku iznad tekstova pjesama, ali ne uzima mikrofon. Počinje se publici obraćati “na suho”. Pojedinci u publici viču da upali mikrofon, ali nisu svjesni da ovim postupkom Damir želi primiriti publiku i u potpunosti bez razglasa otvoriti koncert. Trebalo je malo vremena da neki shvate poantu. Osobno, bilo mi je baš drago kad se glasna publika stišala i kad je shvatila da se ipak nalazi na koncertu. Toliko je puno, a opet toliko malo potrebno za nečiju potpunu pozornost. Damir je tako zajedno s gitaristom Lukom Tomanom “na suho” otpjevao “Pseću oluju”, a pridružio im se i ostatak benda, sa svojih mjesta također pjevajući na suho. Zanimljivi eksperiment je na kraju uspio jer je publika nagradila izvedbu gromoglasnim pljeskom da bi se potom svi posvetili standardnoj set listi. Ali ovo ipak nije bila standardna set lista, što će se kasnije ispostaviti. Bilo je nekoliko lijepih iznenađenja za publiku, jer ovo je Rijeka, domaći teren. A kako je Damir slatko u šali rekao – lako za jedan koncert u Zagrebu, tamo je prestiž imati jedan koncert, ali da su ostali na jednom koncertu u Rijeci, bilo bi “problema”.
Koncerti Urban&4 postali su s godinama neka vrsta sinonima za, da se tako izrazim, emotivno izliječenje. Tu glavnu ulogu igraju tekstovi koji se vrlo lako mogu vezati uz naše živote. Jer i Damir je čovjek, koji piše inspiriran vlastitim životnim iskustvima ili onime što ga okružuje. On je posrednik do našeg srca, čistilište za našu dušu, a glazba koja izlazi iz instrumenata njegove Četvorke je nešto poput morske vode koju koristite da pročistite sinuse. Lakše se diše nakon njihovih koncerata, a tome ide u prilog veliki broj obožavatelja. Vidjeli smo to u Areni Zagreb ove godine, vidjeli smo to i na drugim rasprodanim koncertima, ali nekako u Rijeci zvuče još bolje. Drugačija je energija, drugačiji je odnos i bez obzira što se u publici nalazio veliki broj njihovih prijatelja, ipak nije lako nastupiti kod kuće. Ljudskost je još jedna važna nota koja krasi Damira. Često nastoji fokus staviti na svoje prijatelje u bendu, koji su dio jedne obitelji. Njihovi osmijesi na licima govore sve, pa čak i u onom trenutku kada Damir namjerno produži trenutak za gitarski solo, a Luka Toman nastavi improvizirati na gitari. “Ljubavi, samo sam te htio još više slušati”, rekao bi otprilike Damir dok zajedno s basistom Sandijem Bratonjom promatra što će Luka sljedeće učiniti, tako nasmijavši i razdragavši srca među publikom. Takav odnos se rijetko viđa, ali i muziciranje. Upravo zbog impresivnog muziciranja cijeli bend zvuči kao da je Hrvatska, u ovom slučaju Rijeka, samo usputna stanica neke svjetske turneje.
Kada govorimo o zadnjem studijskom materijalu “Lipanj, srpanj, kolovoz”, publika je pjesme s ovog albuma lako prihvatila u svoje živote, stoga je teško razaznati koja se pjesma više očekuje na repertoaru. Otvaraju svirku s “Nitko osim nas”, “Div” i “Dobar znak (Talijaneza)”, a potom slijedi prvo iznenađenje, pjesma “Kundera (Atom)” koja nije toliko često na koncertnim set listama. Slijedi dijalog između Nje i Njega u pjesmi “Sutra ćemo pričati”. Uvijek me naježi mračna atmosfera ove pjesme. Prekrasna “Moja” nas odvodi u divne vokalne i instrumentalne eskapade, a završava ju publika sing-alongom, dok nas “Kuća sjećanja” još više emotivno omata. Dobar je ovo trenutak za još jedno iznenađenje. Stolice su ponovno u glavnoj ulozi, ali ne poput onih Ionescovih iz njegovog teatra apsurda. Damir i Luka su odlučili premijerno u Rijeci izvesti novi singl, prelijepu baladu “Blijeda u proljeće”. Neki HC obožavatelji uspjeli su naučiti tekst pjesme, ali se zato ostatak publike bez problema pridružio na “na na na” dijelu. Ova pjesma definitivno ima potencijala za ulazak na standardnu set listu benda. Damiru i Luki se pridružuje ostatak benda i vraćaju nas na sam početak uz pjesmu “Moja voda” koju publika kao da je jedva dočekala za još glasnije pjevanje. Nema stajanja, slijede “Ruke” s vjerojatno najboljeg Urbanovog albuma “Žena dijete”, koje su zvučale nevjerojatno moćno, kao nikada do sada. Vjerojatno je do Rijeke. “Mjesto za mene” i “Mala truba” su bili samo šlag na vrhu torte, one pjesme koje razbijaju i natvrđe srce, a pjesma koja se našla između ove dvije, shvatio sam sinoć, možda je i jedna od najboljih pjesama koje je Damir ikada napisao. “Iskra”. Obožavam tu pjesmu, postala je moja himna otkada je izašla, ali tek mi je sada jasno koliko ovakvih pjesama nedostaje hravtskoj glazbenoj sceni i koliko se odmah smjestila među vrh Urbanove diskografske i autorske karijere. Nevjerojatno je koliko se čovjek može rastopiti na uvodne riječi – “kada kosu stavi iza ušiju pretvori se u djevojčicu”, a da ne govorim na pjevanje refrena koje izaziva i suze i osmijeh u isto vrijeme. Njihovi koncerti su poput neke dobre droge, koja neće izazvati nešto loše za naše tijelo, a u isto vrijeme će emocije dovesti do vrhunca.
Kao i u Saxu, na set listu je ubačena pjesma “Kasno je za ljubav”, a regularni dio koncerta završio je plesno u ritmu pjesme “Astronaut”. Prošlo je već više od 2 sata, ali publika ne želi kraj. Damir u šali kaže da jednom moraju stati, ali se ubrzo vraćaju na pozornicu i kreće bis uz jednu od najljepših pjesama “Odlučio sam da te volim”, nezaobilazno “Nebo” koje je protutnjalo Pogonom kulture, a potom i još jedno, ipak i zadnje iznenađenje na ovom koncertu. Urban&4 su vremeplovom skočili do albuma “Otrovna kiša” i posegnuli za pjesmom koju su nekoć često svirali na koncertima, a koju dugo nismo vidjeli na repertoaru. U pitanju je “Ocean”. M0že li koncert romantičnije završiti?!
2 sata i 45 minuta nakon što je Damir upalio svjetiljke iznad tekstova pjesama, bend se naklanja publici, svjetlo se gasi, a ostaju samo sjećanja na vjerojatno jedan od najboljih koncerata godine. No, svjetiljke se ponovno pale večer nakon. Nestrpljivo iščekujem nova iznenađenja.
Set lista
Pseća oluja – bez razglasa
Nitko osim nas
Div
Dobar znak (Talijaneza)
Kundera
Sutra ćemo pričati
Kasno je za ljubav
Moja
Kuća sjećanja
Blijeda u proljeće (akustična verzija)
Moja voda
Sama
Ruke
Mjesto za mene
Iskra
Mala truba
Astronaut
Bis
Odlučio sam da te volim
Nebo
Ocean
Foto: Pikutik
[envira-gallery id=”80644″]