Mary May: “Glazbu doživljavam kao i ljude, pazim koju puštam u život, a onda plovimo zajedno i duboko se upoznajemo”
22. siječnja 2024.
Nikola Knežević (2777 Članci)
Podijeli

Mary May: “Glazbu doživljavam kao i ljude, pazim koju puštam u život, a onda plovimo zajedno i duboko se upoznajemo”

Kada gledamo kroz glazbenu povijest, od domaćih, da tako kažem, jugoslavenskih glazbenih imena, do onih sa svjetske glazbene scene, dobar dio izvođača barem jednom tijekom svoje karijere doživi onaj trenutak po kojemu će ga publika pamtiti. Bilo da govorimo o čudu s jednim hitom, bilo da govorimo o jednom albumu. Da se fanovski izrazim, kantautorica Mary May već nakon šest godina karijere ima svoj “The Dark Side of the Moon”. 

Rado se prisjetim, dok gledam medijske naslove o Mary May, njezine prve pjesme “Softest Tune” i trenutka kad smo snimali intervju u jednoj sunčanoj uličici na zagrebačkoj Trešnjevci, koja se sudara s ulicom prodavaonica ploča, Tratinskom. I sad kad razmišljam o tome, bio je to trenutak koji ću pamtiti, prvenstveno jer je intervju bio divan i jer je ispred mene osoba o kojoj ne znam apsolutno ništa, a danas, sedam godina kasnije, Mary May mi je jedna od najdražih osoba na glazbenoj sceni i gle – već ima svoj “The Dark Side of the Moon”, krucijalan album u karijeri, onaj koji bi je trebao smjestiti na sam vrh, da tako kažem, craft scene u Hrvatskoj, pa čak i u regiji. I gle – album će biti objavljen na ploči. Kao da je ta Tratinska nešto dala naslutiti.

24. siječnja Mary May će objaviti prvi singl s novog albuma, pjesmu “Strong On My Mind” koja je jedna od uvodnih i koja me itekako oborila. Album kao da pleše na rubu između psihodelije, bluesa i folka. Njezin glas je bolji nego ikada, a glazba je na trenutke toliko divna da će iz vas isplivati određene emocije, dok na trenutke zna biti toliko crna i agresivna da vas uzme k sebi i ne pušta. Baš kakav može biti i život, stoga i ne čudi da je nastajao od 2019. godine.

“Ima u njemu nekih starih ljubavi, starih boli, nekih reakcija na zbivanja oko mene i u svijetu, naći će se tu pjesma posvećena mojoj bivšoj šefici, koja je, kako je danas vidim, zapravo pjesma meni samoj, jer sam ista kao ona, ništa bolja, ništa gora. Tako se pjesma izokrene i ono što sam mislila da mi govori prije tri godine nije isto kako je razumijem danas. Tako da su prisutna razna emotivna stanja, rast i sazrijevanje kao lijepa posljedica sasvim običnog življenja, ni po čemu osobitijeg od drugih ljudi”, pojašnjava Mary May i dodaje kako joj je njezin dobar prijatelj Anto Perković često govorio tijekom nastanka albuma da moraju otići “negdje drugdje” i ne napraviti istu stvar kao na prvom albumu.

“I dugo me to mučilo, što to znači, što želi reći, ali danas kad gledam unatrag, sve se odigralo tako da je korak koji smo napravili kao bend toliki da ne mogu zamisliti da sviramo pjesme s prvog albuma zajedno s novim pjesmama. Bilo mi je to jasno i na našem koncertu u Vintageu, zaista se otvorio jedan novi prostor u kojem sada nema smisla miješati staro i novo. Ljudi koji su nas slušali, od prvog albuma koji sam snimila samo s producentom Markom Mrakovčićem, do live albuma s novim aranžmanima pod kapom Pass The Hat Recordsa, koji su dolazili na naše koncerte, sada imaju priliku ponovno donijeti odluku jesmo li njihova šalica čaja. A ovaj čaj je crn, odležan, s kardamomom i klinčićem i malo mlijeka. Oni koji će tek saznati za nas, nadam se da volite čajanke”, kaže.

A koliko se toga u smislu kantautorstva i pristupa pjesmama te načinu doživljavanja glazbe promijenilo kod nje, od “Softest Tune” do danas? “Puno me promijenilo sviranje s dečkima iz benda. Oni su me opustili, pokazali mi da je sigurnost najnesigurnija opcija, dali mi hrabrost. I dan-danas osjećam da sam njihov fan, svakog od njih, jer majstorski barataju svojim instrumentima. Luka Čapeta ima toliku širinu i sposoban je ploviti techno vodama u jazz japankama te je aranžmanska zvijer, Jakša Perković je stara duša koja će nas uvijek vratiti na valove stare produkcije, pritom svirajući bas na način da smo se u studiju u miks fazi zezali da trebamo objaviti samo album njegovih bas linija. Marin Živković je meni jedna velika tajna, koja me uvijek nanovo iznenadi, kao na ovom albumu, jer je odsvirao neke toliko lijepe melodije i frenetične kaose da ne mogu zamisliti ništa bolje od toga što je isporučio. Borko Rupena je pak moj životni partner pa ću samo reći da ga jako volim i da je najbolji bubnjar na svijetu (sori Kruhek, i ti si najbolji!!!).”

Mary May s bendom (Foto: Barbara Šegota)

Kaže da glazbu doživljava kao i ljude, pazi koju će pustiti u život, a kad je tu, onda plove zajedno i duboko se upoznaju. “Nisam najnaslušanija osoba u prostoriji, ali oni koje slušam, tetovirani su u mom srcu”, dodaje.

Mary May je postigla ono što su rijetki uspjeli, u vrlo kratkom vremenskom razdoblju osvojiti publiku, ali i glazbenu kritiku. No, to je ispit koji mnogi ne prođu, jer publika je žedna nove glazbe, novog materijala, drugačijeg materijala, čega je i sama kantautorica svjesna te osjeća da ponovno kreće dan prvi. “Kad sam krenula s prvom pjesmom, mislim da se dogodio nekakav dobar splet okolnosti i moja glazba je doprla do ušiju koje su ju mogle primiti. Sad osjećam da ponovno trebamo osvojiti publiku, dokazati se, prvo ponuditi novi materijal, vidjeti reakcije, a onda stati pred ljude i opravdati njihov dolazak na naš koncert. Ne zanima me življenje na staroj slavi (u našem slučaju – slavici). Kako u smislu starog materijala, prvih pjesama, tako u smislu našeg statusa.”

Kaže da je za ovaj album nije inspirirao niti jedan poseban životni trenutak. “Očito je to neki moj način za kanaliziranje svojih iskustava i uvida. Dodatan način izražavanja. Netko slika, netko dizajnira, netko piše, netko kuha, netko uređuje domove, izrađuje stvari, sve što radimo govori o nama. A nekad i ono što ne radimo govori još i više.” Nije lako biti autor, stvarati neko novo umjetničko djelo, pogotovo kada se treba istaknuti na sceni. No, Mary May je primjer da se itekako može. Kaže i sama da na sceni ima mnoštvo snažnih autora i autorica koji zaslužuju puno više pozornosti. “Problemi su više sistemski, nevidljivost određenog dijela te scene, pa i kantautorske, jer kod nas je snažniji ovaj estradni dio gdje manji broj autora drma eterom i prime timeom. Ali, možda je i to samo (jako spori) trend, tko zna što dolazi. Smjena generacija možda donese novu svježinu i otvori put svima prema široj publici. I have a dream…”

A njezin san je pokrenuti vlastiti vrt, dok su trendovi, kaže, na nekom drugom kolosijeku koji će pratiti čitajući glazbene portale.

Vraćamo se u Tratinsku ulicu, tamo gdje je pao naš prvi susret, tamo gdje se nalazi nekoliko prodavaonica ploča. Danas su gramofonske ploče doživjele neku novu ekspanziju, neku novu popularnost, one generacije koje su oduvijek svjesne ovog formata često i kupuju ploče, a one mlađe, čini mi se, kupuju i radi slušanja, ali i radi nekakve uspomene, drže kao trofej na svojim zidovima ili u policama, bez obzira imaju li gramofon ili ne. Na ploči će izaći i novi album Mary May, što je posebno veseli, kao i cijela koreografija oko slušanja ploče koja vraća fokus na album kao cjelinu. “Ako je i mlađim generacijama to postalo privlačno, vidim to kao pozitivan znak, othrvali su se današnjem trendu privlačenja kratkotrajne pažnje. Danas je sve potrošno, zamjenjivo, prolazno, novi trend svakih petnaest minuta. Vjerujem u gramofonsku ploču!”

Foto: Ira & John

Menart je kao diskografska kuća u zadnje vrijeme okupila neka od najboljih imena hrvatske kantautorske scene, ona već etablirana i ona koja će upravo zahvaljujući Menartu doživjeti neku određenu popularnost. Upravo će za ovu diskografsku kuću novi album objaviti Mary May koja kaže da su se oni istaknuli kao vrijedan sugovornik u trenutku kad se poželjela malo stabilnosti i podrške u svemu ovome što radi. Datum izlaska albuma ne znamo, vjerujemo da će potrajati dok se fizičko izdanje ne pojavi na tržištu, ali zato iščekujemo 24. siječnja kada će Mary May otkriti prvi dio svoje “crne čajanke”. Aktivan je pre-save link za singl “Strong On My Mind”, za sve one koji koriste streaming servise. A što dragoj Mariji želim po izlasku albuma? I have a dream! Samo mislim da će se ovaj ostvariti. Osjetio sam to i prvi put kad je “Softest Tune” ušla u naše živote.

Naslovna fotografija: Ira & John

INTERVJU: Razgovor ugodni s jedinstvenim kantautorskim draguljem Mary May

RECENZIJA: Mary May: “Things You Can’t Put Your Finger on” – album s najboljim otvaranjem desetljeća!