MENT Ljubljana, najveći showcase festival na Balkanu, započeo je u srijedu 21. veljače, a traje sve do nedjelje 25. veljače. Prvi pravi dan bio je četvrtak ispunjen speed networking okupljanjima, konferencijama i panelima u Kinu Šiška i Hotelu M, a nastavljen je koncertima na više lokacija u gradu.
Više o konferencijama donosimo u zasebnim člancima, a samo ćemo dodati da je riječi bilo o streaming servisima, korištenju društvenih mreža, utjecaju istih na glazbenu industriju, zatim trendovima u industriji, proslavi 20 godina Moonlee Recordsa kao jedne od najvažnijih nezavisnih izdavačkih kuća u ovom dijelu Europe, te brojnim drugim novitetima iz industrije, kao i utjecaju umjetne inteligencije na tržište. Nekim konferencijama individualno ćemo se posvetiti u zasebnim člancima, a već danas možete pročitati članak o prošlosti i budućnosti streaminga na Balkanu.
Kako je odmicao dan tako smo se sve više približavali koncertima, a nekako je sve započelo s predstavljanjem mađarskih glazbenih snaga u Kinu Šiška koje je prošlo uz melankoličnu glazbu i tradicionalne finger food poslastice i vina i ostalih kapljica iz Mađarske. No, mi smo se više posvetili onome što se događalo u središtu grada na potezu Stara mjestna elektrana – Metelkova. Prije svega moram istaknuti da do ovog trenutka nisam previše istraživao koncertne prostore u Ljubljani izuzev Stožica i Cvetličarne, tako da je oduševljenje prvotno Kinom Šiška, a potom nevjerojatnim klubovima u sklopu Metelkove, kao i Starom mjestnom elektranom, doista na vrhuncu. Da barem Hrvatska ima takve prostore, da ne kažem Zagreb. U elektrani je koncertnu večer otvorio bend Novi fosili. Ne, ne zajebavam se. Zovu se New Fossils, dolaze iz Mađarske i sviraju jazz fusion omotan filmskom atmosferom, funky grooveom koji prvenstveno naglađava ritam sekcija, pa čak i višeglasni pjevanjem. Iako je u pitanju instrumentalni bend, sjajnu pozadinsku atmosferu stvarali su njihovi glasovi koji su tako postali samo još jedan dodatan instrument. Savršeno muziciranje, od saksofona na brojnim efektima, preko gitare i klavijatura do ritam sekcije. Svatko u svojem segmentu bio je očaravajući, a svemu je još pridonio prekrasan prostor i posebna atmosfera, kao i vrhunski razglas.
Upravo me ovaj koncert zadržžao još malo na istom mjestu jer je iza njih nastupao Hyphen Dash, hajdemo reći neo soul, funky, R&B instrumentalni trio koji je stigao iz Ukrajine. Iako su temeljno dosta nježno melankolični, znali su pokazati i zube, pa završiti u nekakvom psihodeličnom noiseu. Nježne klavijature radile su savršeni balans između ponekad grubih gitara i brzih timova. Ono što je zanimljvi gitarist je ponekad svirao i bas, a klavijaturist gitaru. Odaslali su više antiratnih i antiruskih poruka tijekom svojeg nastupa, rekavši kako u ovom trenutku njihov rodni grad Kijev, kao i draga Ukrajina, proživljavaju teške trenutke. U nekoliko navrata čuli smo i monolog na ukrajinskom s razglasa, a na kraju smo otkrili kako su u pitanju poezija ukrajinskog pjesnika i disidenta Vasylja Stusa, velikog aktivista i borcac za ljudska prava, nominiranog i za Nobelovu nagradu za književnost, ali i čovjeka čija su književna djela po nalogu KGB-a uništavana. Stus je umro kao zatvorenik u jednom od sovjetskih zatvora nakon što je štrajkao glađu. Članovi benda su istaknuli kako nisu ovdje da sviraju muziku, nego i da nas podsjete na rat u njihovoj zemlji i kako samo uz europsku potporu i potporu nas mogu spasiti živote i zaustaviti ubijanja. “Želimo biti nezavisni i želimo biti živi. Doslovno!”, rekli su s dosta emocija u glasu. Iza toga uslijedila je jedna razorna skladba koja je na trenutke bila i nježna, baš poput rata, poput zatišja pred neko užasno apokaliptičko razaranje. Na kraju cijelog koncerta dobili su velike ovacije i zaslužili status jednog od najzanimljivijih imena MENT-a. A tek je sve počelo.
Vrijeme je za Metelkovu. Prvo sam na minutu svratio do Menze pri koritu gdje su nastupali Česi Fotbal koji sviraju dream pop, shoegaze, krautrock. Doslovno vas zaraze na prvo slušanje. Ali moj cilj je bio drugi, a to je Joshua Idehen, britanski glazbenik koji je bio poput provojednika i iscjelitelja. Došao je na pozornicu i svojom pričom potpuno obuzeo publiku bez da prva pjesma nije niti počela. A onda je krenula njegova spoken word jazzy soul glazba koja je fenomenalna. Na trenutke nas odvodi u plesnu pop glazbu, a trenutke nas obuzme jazzy zvukovima koji su dolazili iz klavijatura i raznih drugih uređaja koje je ispred sebe imao njegov pomoćnik. Nije ni čudo da su s njim radili Sons of Kemet. Još jedan dijamant iz Britanije, ovoga puta s nigeerijskim korijenima. Nikakvo iznenađenje! Čini mi se da kako večer odmiče da je svaki sljedeći klub i svaki sljedeći koncert nešto najbolje što sam slušao u zadnje vrijeme. Joshua je nastupio u klubu Channel Zero. Ovo je moj omiljeni klub u Metelkovoj. Dovoljno mal i sladak, a dovoljno col i intrigantan da ga ne možete ne zavoljeti.
Nakon izliječenja u Channel Zerou kiša je počela sve više padati, ali to nas nije spriječilo da obiđemo još klubova u Metelkovoj uz miris trave koji nas je pratio cijelo vrijeme. Više sam bio napušen ja kao prolaznik, nego oni koji doslovno konzumiraju ovu drogu. Klub Gromka je ove večeri bila rezervirana za onu najžešću glazbu pa sam svratio na Nikki Louder, noise/math rock bend iz Slovenije. Prostor je bio krcat, doduše kao i svaki drugi, ali ovdje mi se čini da je bilo najviše publike. Glasno, konkretno, izravno i briljatno, tako mogu opisati 15 minuta njihovog nastupa koji sam odgledao. Više si ne mogu priuštiti, ako želim odgledati više bendova. Stižu preporuke sa svih strana za neke bendove koji će tek nastupiti, ali prije toga odlazim na Vagina Corporation u Menzu. Sjajno zvuči ovaj noise/garage/psychedelic rock bend i sigurno su jedan od najboljih predstavnika iz Makedonije trenutno. Kombiniraju ujedno i krautrock i americanu, a zvuk koji izlazi iz zvučnika je itekako energičan što je u publici izazvalo posebno oduševljenje.
Još jedno oduševljenje bilo je na krautrock post punk bendu Kara Delik iz Njemačke. Zamislite snažnu djevojku na bubnjevima, lika koji svira tradicionalni instrument saz na raznoraznim efektima i zvuk koji je do te mjere fenomenalan i prodoran da velikom brzinom prolazi vašim krvnim žilama i izaziva u vama naježitis koji niste dugo osjetili. Eto, to su Kara Delik. Nemam bolje pojašnjenej za 15 minuta nastupa. Umor me već savladava, ali ipak odlazim do Gale hale gdje uskoro počinje nastup benda Hex Girlfriend u kojem svira Noah Yorkea, sin poznatijeg oca Yorkea iz Radioheada. Nisam fan Radioheada pa shodno tome nisam ništa niti očekivao, ali ovo što sam čuo, uz poglede prema drugim kolegama, natjeralo me da ne izdržim 15 minuta nego izletim nakon prve minute odmah van. Prvo razočarenje večeri i općenito MENT festivala. Inače, oni kombiniraju noise rock, rave i eksperimentalnu glazbu, a zvuče kao loši demo tapeovi Prodigyja prije onih pravih demo tapeova Prodigy koji su odveli do toga da Prodigy napravi još bolji demo tape i tek tada ga predstavi nekom labelu koji će ih vinuti u visine. Pripremali smo se otići na Avalanche Kaito, bend koji vuče korijene iz Belgije i Burkine Faso, a u opisu stoji kako je kultni The Wire rekao da sviraju nevjerojatan electronic punk. Ali, umor nas je sad već savladao i odveo prema hotelu. Na putu do hotela večer nam je uništila skupina skinheadsa marširanjem gradom i uzvikivanjem “sieg heil” koji i u 21. stoljeću ledi krv u žilama i zapravo mi je nevjerojatno da jedna kulturna i uljudna Ljubljana nije uspjela istrijebiti ove fašističke nemani. Ali ok, glazba će pobijediti i trećeg dana festivala.