Novi album niškog benda Igralom potvrđuje sve hvalospjeve koji datiraju još od samoga početka njihove karijere.
Bend koji u svojih desetak godina postojanja ima tek tri albuma, posvećuje novi uradak premalim stvarima. Kao da žele reći, “manje je više”, rijetka izdanja, minimalistička postava (bubanj, bas, gitara) predvođena Dimitrijem Simovićem (poznat i kao Dimitrije Dimitrijević kao solo umjetnik). Za razliku od nedavno recenziranog solističkog albuma, ovdje imamo nešto siroviji zvuk, ali nadahnjujuć, pun, živahan. Teško je izuzeti nekoga tko je bolji ili lošiji u ovoj postavi. Dečki iz kolektiva Igralom su jedinstveni organizam kojima se može vjerovati u sigurnost u uživo nasupima.
Tekstovi su karakteristično neobični, a vokal siguran iako ne tako bezobrazan kao na predhodnom albumu iz 2018-e, “Sunovrat”, koji je ujedno i nešto žešći od ovoga novoga djela. Posebnu čar daje i karakterističan zvuk gitare Mladena Marjanovića koji vješto koristeči efekte dobija unikatan i prepoznatljiv ton koji utječe na cjelokupnu sliku. Bubanj Ivana Cvetkovića je siguran i čvrst. Ne nedostaje mu niti mašte. Kako već rekoh, ovaj trojac diše poput jednog organizma, jedan drugoga vuku u nepoznato s takvom lakoćom da im mogu pozavidjeti mnogi na domaćoj ali i inozemnoj sceni. Čuje se veliki entuzijazam i avanturizam.
Teško je pronači nekakvu rupu o cijeloj priči, a dosta mi je već skretati pažnju na (općeniti) nedostatak zaraznih refrena koji bi mogli parirati danas dominantnoj “instant” glazbi u kojoj se svaki tjedan izmjenju neka nova lica koja nerijetko veličaju nevažne stvari. Takva vremena nisu novost, i u doba moga odrastanja osamdesetih narodnjaci su postojali, loš ukus je postojao, ali je bila strašno jaka alternativa tome neukusu. Danas na prste jedne ruke možemo nabrojati imena koja to mogu, ali i oni su svoj status gradili desetljećima (Bare, Urban…). Vrijeme alternativnoj glazbi ne ide u prilog. Na jednu kvalitetnu stvar pojavi se na desetine nemaštovitih pjesama načinjenih uz pomoć vještih tehničara i netalentiranih izvođača koje spašavaju sposobnosti računala, a uskoro i blagodati umjetne inteligencije.
Hoće li ta ista opasnost u obliku AI imati toliko maštovitosti koliko sadašnje i nadolazeće generacije alternativnih umjetnika – ne znam. Vjerujem da to neće biti moguće. U slučaju grupe Igralom to se čini nemogućim. Takva se inteligencija teško može kopirati. No, ako to i uspije, ostat ćemo zakinuti za pravom čistokrvnom svirkom koju ovi dečki sjajno prakticiraju.