Došao je i taj dan da nam dođe i Cryptopsy. Premijerno u Hrvatskoj, nisu došli sami, nego je tu premijerno došao i Atheist, kao i Amost Dead. Serpentslain, domaće snage, nisu prvi put u Močvari i odlično su se uklopili u death metal večer.
Cryptopsy i Atheist velika su i poznata imena svjetske death metal scene i publika je iskoristila priliku da ih vidi uživo u Zagrebu, ali o tome nešto kasnije. U najavi koncerta je pisalo da sve počinje u 20:00 h, ali kao i uvijek došao sam ranije i svejedno propustio Almost Dead. Očito je sve počelo puno ranije od najave, tako da nažalost nemam izvještaj s njihovog seta. Stilski se razlikuju od ostala tri benda i dolaze iz Kalifornije, te su nastali 2002., na tradiciji Bay Area trash metala. Koliko sam imao prilike čuti, nisam bog zna što propustio, ali drugi put ću svakako doći puno prije.
Taman sam stigao kad su Serpentslain postavljali sve za početak njihove svirke. Dolaze iz Zadra i nisu nepoznanica na hrvatskoj metal sceni, jer udaraju još od 2005. godine. Kao rođeni Zadranin, uvijek imam dozu lokalpatriotizma i popusta na zadarske bendove, ali Serpentslainu zaista nije potreban nikakav popust. Ovo nije prvi put da sam ih gledao uživo i svoj set su odradili vrhunski. Prostor se napunio solidno za njihov nastup i kao uvijek, pružili su jak, energičan koncert, tehnički odlično ispoliran. Godine 2022. bendu su se pridružili Alen Babin na gitari, veteran zadarske metal scene (suosnivač kultnog E.N.D.-a), te Ante Šimunić na basu, također jedan od onih koji dugo traju na sceni. To je dalo novu dimenziju tehničkom djelu, kao i energiji. Ostatak benda je bio također na visini zadatka, a vokal Damir Tomić pružio je uvjerljiv i razbuđujući nastup. Dečkima se ne može zamjeriti neveliko kretanje po stageu, pošto su morali set bubnjeva staviti ispred drugog seta bubnjeva (za Atheist), ali su se i u takvoj situaciji sasvim dobro snalazili. Najbolji dojam ostavile su pjesme “Sea of mist”, “Diverged”, “Thevilerer” i “Merging the Void”. Svoje vrijeme su iskoristili više nego dobro i prepustili binu Atheistu.
Atheist su legende floridske death metal scene, koja je za death jednako važna kao i Bay Area za trash. Dapače, od tamo je sve i počelo. Vokal Kelly Schaeffer je jedini originalni član benda i u potpunosti je potpomognut mladim snagama koji su pored njega onako sijedog izgledali golobrado, kao da ima bend s nećacima, ali dečki zato pršte od energije i od početka do kraja su mlatarali i headbangali po bini kao da uopće ne namjeravaju stati. Najviše me se dojmio basist Yoav Ruiz Feingold. Čovjek je čista energija i stvarno drži stvari na visokom nivou. Sam bend je uvijek bio više progresivan i nijr se nikad libio u tehnički death ubacivati hrpu progresivnih elemenata – izmjena ritmova, minijatura, udarenih solaža i ostalih šala. Da imaju temelje u ranim progresivnim bendovima vidjelo se prije samog nastupa kad su pustili kraj pjesme Pink Floyda, “In the Flesh”, koja je kao i u filmu završavala zvukom aviona, nakon čega je nastavio dalje Atheist. U tom trenutku apsolutno nije bilo mjesta u koncertnom prostoru i uz vrućinu i dim dosta se teško disalo što je primijetio i Kelly. Dojam je da je publika jedva dočekala da se oni pojave kod nas, jer se divljalo cijeli nastup. Odradili su i više nego pošten set po duljini, nešto više preko sat vremena, a najbolje su mi legle, vjerujem i publici, pjesme “The Formative Years”, “Fire”, “Unquestionable Presence”, “Mother Man” i “Piece of Time”. Njihov stil i nastup bih nazvao goofy death metal, jer zaista nije ono što bih standardno nazvao tehničkim deathom, iako, naravno, toga im koliko hoćeš i to je osnova. Neki minijaturni djelovi su stvarno progresivni da bi ih mogli komotno staviti u “Images and Words” Dream Theatera.
Nakon njih, publika je otišla na zasluženi odmor dok je svoju opremu postavljao Cryptopsy. Legende kanadskog i svjetskog tehničkog deatha u mojim formativnim metal godinama bili su nezaobilazno štivo jednako kao i Death, Morbid Angel, Deicide ili Saidst. Oni su sklapanje stagea obavili poprilično brzo i kad su počeli, još se nije napunio prostor, iako će se to promijeniti koju minutu kasnije. A počelo je žestoko. I Isto tako nastavilo. Išle su jedna za drugom, rekli bi hit do hita, “In Abeyance”, “Graves of the Fathers”, “Lascivous Undivine”, “Crown of Horns”, “Slit Your Guts”… Dojma sam da se iz početka publika nije snašla ili je bila šokirana količinom energije koju su ispustili, jer su reakcije bile nešto blaže u odnosu na Atheist, iako je nastup bio jednako žestok, ako ne i žešći. Frontmen Matt je bio do kraja uživljen i pjevao s onim svojim prepoznatljivim čas dubokim growlom, čas višim screamom. Publika se probudila i od treće-četvrte pjesme počelo je žestoko divljanje, upotpunjeno sa ponekim stage divingom. U tom žestokom nastupu, sa brzim, brutalnim riffovima i ubitačnom ritam sekcijom, stvarno sam dobio mentalnu sliku stroja za mljevenje mesa s malom kanadskom zastavicom. Teško bi bilo izdvojiti bilo koju pjesmu, meni su najbolji ostavile već spomenute, ali i “Flayed the Swine” te “Phobophile”. Dupkom, do čepa puna Močvara znala je prepoznati i cijeniti premijerni nastup legendarnog Cryptopsyja za koji se nadamo da mu neće trebati još dvadeset godina da se opet pojavi u Zagrebu. Ili u bilo kojem drugom gradu, idemo i u Daruvar ako treba.
O zvuku u Močvari se toliko puno pisalo da mislim da je nepotrebno, nisam u svakom trenu bio zadovoljan, iako mi se čini da je Cryptopsy bio najčišći, najviše su se kod njih mogle osjetiti finije nijanse u kiši nota koje su pobacali uz savski nasip. Vrhunska death metal predstava i svakako hoćemo još!
Foto: Davor Birt
[envira-gallery id=”81704″]