Proteklo je 50 godina od prvog dugosvirajućeg nosača zvuka Indexa, a koji je doživio čak jedanaest reizdanja, uključujući najnoviju proširenu verziju remasteriziranu u slavnom Abbey Road studiju.
Ova kompilacija (sastavljena od već prije objavljenih snimaka na tada primarnim nosačima zvuka, singlovima) zvuči poput pomno osmišljenog albuma kojemu vremenski odmak od pola stoljeća nije naštetio. Slučaj “Indexi” odavno se smatra začetkom vrhunskog glazbenog izraza sarajevske škole koji donosi zrelost domaće rock scene. Dojučerašnji bendovi su zvučali (možda pregrubo rečeno) naivno, što zbog nedostatka jakih autora, skromnih studijskih mogućnosti i nedoraslih producenata. Kod ovog zbira pjesama, sve poteškoće kao da su nestale jednim potezom izrazito talentiranih autora i instrumentalnih virtuoza. Poslije ovog albuma više ništa nije bilo isto.
No, poput mnogih jakih bendova i autora toga doba, mnogi od njih su balansirali između eksperimentalnog rokerskog i festivalskog svijeta. Još dobrih albuma je bilo i prije ovoga (Korni grupa, Time, Drago Mlinarec, pa čak i prvi album sarajevskih Pro Arte), no ovo je bio prijeloman trenutak. To dokazuju i brojna reizdanja. Gotovo svaka pjesma je svojevrstan hit, mada su mnoge stvari bile prije objavljene tek kao B strane spomenutih singlova. I danas smo u prilici često na radio valovima čuti pokoju uspješnicu koja se nalazi na albumu.
Ujednačenost snimaka ne odaje osjećaj da su pjesme nastale u nekoliko godina. Vjerujem i u različitim studijskim uvjetima. Neke pjesme poput legendarne “Plime” dugo su čekale svoje pojavljivanje na pločama jer su bile korak ispred svog vremena, pa tadašnji urednici nisu vidjeli isplativost takvog neuobičajenog koraka. “Plima” je dosta dugo čekala svoje pojavljivanje jer je za to doba bila jednostavno – predugačka. Istinski, kombinacija progresivnog rocka s ponekom pop pjesmom (“Sve ove godine” npr.) i vrhunskim tekstovima koji i danas izazivaju jake emocije, stvorile su jasan dokument vremena i odredile smjernice svim akterima priče kako se treba ulagati u projekte namijenjene za neku novu publiku koja je prerasla festivalske priče posijane po svim većim gradovima Jugoslavije.
Dominacija vrhunskog izraza predvođenog sugestivnim vokalom Davorina Popovića, prepoznatljivim melodijama klavijatura, nadasve orgulja, sjajne gotovo minimalističke gitarističke solo dionice, te maštovita i sigurna ritam sekcija, stvorila je jedno djelo koje treba ući u svaki udžbenik glazbenog odgoja osnovnih škola. Virtuozna svirka svakog člana ponaosob, ne gužva se, niti smeta pjesmi. A to nije lako uraditi. Napraviti vrhunski glazbeni uradak, a još pritom osvojiti srca i one publike koja ne sluša progresivni rock, alkemičarsko je djelo.
Vrijeme leti, neki akteri ove priče fizički nisu više s nama, ali ostaje nam muzika koja u ovom slučaju s novim reizdanjem dobija novu publiku, a legenda o Indexima će se prenositi s koljena na koljeno i u idućim desetljećima. Ovaj album je pravu rock svirku doveo u mainstream, glazbu koja će koju godinu kasnije zamijeniti neki novi oponenti, no bez obzira na nadolazeće stilove koji neće imati usku vezu s Indexima, akteri ove priče su postavili snažne temelje i visoke kriterije. Dobra stvar i kvalitetni tekstovi promjeniti će krvnu sliku moderne glazbe, a to se itekako osjeća još i danas.
P.S.
Najnovije reizdanje ima dvije “bonus” pjesme, “Predaj se srce”, velika uspješnica Indexa i manje poznata “Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla”, originalno objavljena na singlu “Plima”. Ne znam koliko je to potreno, ali po meni pomalo nagrđuje savršenstvo originalnog izdanja.