Bliži nam se 16. INmusic festival, jedini zagrebački i jedan od rijetkih hrvatskih open air festivala koji dovodi eminentna strana glazbena imena iz domene alternativne, rock, pop, indie i world music scene.
Ali INmusic nije samo to, on je i najveći hrvatski glazbeni festival koji opstaje već jedno izvjesno vrijeme i koji se promaknuo u vjerojatno najzanimljiviji festival ovakvog tipa za regionalnu publiku koja se u moru komercijalnih festivala strane produkcije, pogotovo elektroničke glazbe, odlučuje ipak za kvalitetnu bendovsku glazbu s naglaskom na indie pop i rock, te punk/post-punk/punk-rock. A da je INmusic uvijek bio ogledalo kvalitete dovoljno govori popis nekih (ne svih) imena koja su prošla kroz pozornice ovog festivala – The Prodigy, Iggy & The Stooges, Nick Cave and The Bad Seeds, The Cure, Kings Oo Leon, Arctic Monkeys, Kraftwerk, Florence + The Machine, Queens of The Stone Age, Arcade Fire, Cypress Hill, Sonic Youth, PJ Harvey, The Black Keys, Pixies, New Order, Interpol, Placebo, Suede, Garbage, Franz Ferdinand, Alt-J, Kasabian, Rudimental, David Byrne, St. Vincent, Moby, Lily Allen, Flaming Lips, Foals, Billy Idol, Massive Attack, Morcheeba, Alice in Chains, Jamiroquai, Mando Diao… Nije to samo festival strane glazbe, svake godine organizatori se potrude dovesti i reprezentativna domaća, odnosno regionalna imena. Sjećam se prvog velikog koncerta Dubioza kolektiva na INmusic festivalu nakon kojeg su doslovno probili okvire svoje države i krenuli u svijet. Bila je to promocija albuma “5 do 12” kada se kod pozornice, koja se nalazila doslovno u šumi (ne mogu se sjetiti sada naziva pozornice), okupilo more obožavatelja. Sjećam se i prvog velikog festivalskog nastupa tada relativno nepoznatog benda Tús Nua i Them Moose Rush na istoj pozornici 2018. godine koji su doslovno razvalili i pokazali strancima da i talentirani hrvatski glazbenici zaslužuju najveća svjetla reflektora. Da ne govorim o tome da su potom i Them Moose Rush i Tús Nua svirali po Europi. Možemo onda reći da je INmusic imao oduvijek dobar nos za nove, nadolazeće talente, ali i dobar nos za ono što je aktualno u svijetu.
Ni ove, povratničke 2024. godine, ne izostaju sjajna strana i domaća imena, a ima tu i nekih povratnika koje smo rado viđali na Jarunu. Kakav bi to bio INmusic da nije pripremio i neke novitete. Ne, ovo neće biti tekst o 16 razloga zašto trebate posjetiti 16. INmusic festival. Ovo je tekst koji će vam pokušati predočiti u nekoliko minuta čitanja što sve priprema ovogodišnji INmusic i zašto bi bilo dobro da budete dio njega. Korona period je učinio svoje, koncerti su stali iako glazba nije bila ugašena, niti se može ugasiti, INmusic je bio u lošem razdoblju iz kojeg se bilo zaista teško izvući. Velika produkcija i velika imena iziskuju velike troškove i da nema podrške određenih sponzora teško da bi se INmusic mogao spasiti. Zato je možda od korona krize bila još gora 2023. godina kada nije bilo festivala i kada smo shvatili, bez obzira voljeli ovaj festival ili ne, pljuštila kiša svih dana festivala ili ne, da baš i ne možemo bez njega. Znate ono kad mala mjesta ili gradovi u Hrvatskoj imaju svoju središnju godišnju manifestaciju i kada upravo to mjesto i grad živi cijele godine za tu manifestaciju. Upravo je takav osjećaj i s INmusicom, kao da je to “naša” manifestacija koju iščekujemo cijele godine i kojoj se iznova radujemo. Svaki festival ima organizacijskih problema, imao je i INmusic, pisali smo i sami o tome, ali je vaga ipak prevagnula na line up.
Festival je nekada trajao dva dana, nekada četiri, a i ove godine se trodnevni program sastoji od bendova koji su miš-maš svega. Ako ćemo gledati headlinere onda je prvi dan rezerviran za indie rock, drugi dan za kantautorski folk-pop-rock, a treći dan za alternativni rock. No, to baš i nije tako. Svakoga dana publici se nudi šaroliki izbor bendova ili izvođača. Ima tu i punk rocka, indie glazbe, post-punka, elektronike, afro ritmova, global beata itd. Vjerovali ili ne INmusic ove godine ima čak osam pozornica i nisu sve nužno vezane uz nastupe izvođača. Tu je Main Stage gdje nastupaju najjača imena festivala, World Stage koji svake godine bude jedna od najatraktivnijih pozornica, Hidden Stage gdje se nalaze skriveni talenti koje publika tek treba otkriti, Tesla Tower Stage koji je zadužen za VJ-iranje, Night Stage o čijem programu brine neki od najboljih klubova u Zagrebu, Močvara, Tvornica kulture i Vintage Industrial Bar, nadalje Šuma Striborova koja nakon nastupa bendova priprema zanimljiv plesni program iza kojeg stoji klub Dva Osam, a tu su i Silent Party Stage koji će voditi disko sekcija KSET-a, Minikultura gdje se priprema world music program, te za one koji žele sami sebe istestirati pripremljen je i Karaoke pod nazivom “Tko pjeva zlo ne misli”.
Neću tu pisati koja sva imena dolaze na INmusic, ali izdvojit ću ono što će meni osobno biti zanimljivo za pogledati. Prije svega ne smijete propustiti nastup alt rock veterana The Smashing Pumpkins, jer ne želimo biti jedni od onih koji će za ne znam koliko godina kukati što ih nismo uhvatili kad je bilo vrijeme, a bend ovakvog kalibra i impresivne diskografije trebao bi biti u glavnom fokusu publici INmusica. The National sam već slušao uživo, a i nisu neki moj đir, pa nisam nešto pretjerano zagrijan za njih, iako ih hrvatska publika voli, ali ono što mi je sljedeće najvažnije i zapravo možda osobno i ispred The Smashing Pumpkinsa jest Paolo Nutini. Gledao sam ga prošle godine u mađarskom Vesprimu nakon što je objavio album karijere “Last Night in the Bittersweet” i trenutno je ovo meni jedan od najdražih kantautora i pjevača. A kada ga poslušate uživo shvatit ćete zašto je to tako i možda i vi postanete veliki obožavatelj. Njegova emotivna izvedba koja čak i njega samoga zna slomiti, kao što je to bilo u Mađarskoj, oborit će svakoga onoga tko voli kvalitetni kantautorski izričaj, ovoga puta na tragu folk-popa i omotan blue-eyed soulom. A kada smo kod snažnih kantautora odmah moram spomenuti i Hoziera kojeg jedva čekam poslušati uživo. Zapravo je on Paolov susjed, Irac (Paolo je Škot talijanskog porijekla), nešto možda tamnijeg zvuka od kolege, ali zapravo sličnih afiniteta. A kada je u pitanju folk glazba, onda su tu Škoti i Irci oduvijek bili poznati. Veselim se i Viagra Boysima koji su prošle godine na Exit festivalu imali i jedan od najboljih nastupa, a ništa manje ne očekujem ni od fenomenalne glazbenice Beth Ditto koja dolazi s bendom Gossip na zagrebački Jarun.
Na INmusic dolaze i Norvežani Röyksopp koji gdje god da dođu ostave dubok trag svojom elektronikom u kombinaciji s downtempo ambijentalnom glazbom i synth popom. Nešto što će nas ljubitelje inteligentne elektronike zadržati uz pozornicu jedno izvjesno vrijeme, odnosno sigurno do kraja njihovog nastupa, ako me neka obaveza ne odvede na neki drugi nastup. Dogstar ćemo ići svi gledati zbog Keanu Reevesa, naravno, iako glazbeno i nije nešto pretjerano zanimljivo i napeto, ali zbog Keanua bi slušali i najgori bend na svijetu, bez pretjerivanja. Čuo sam da dobar dio ljudi dolazi i zbog Bombay Bicycle Cluba i The Gaslight Anthema, što će svakako biti zanimljivi nastupi, a prema najavama trebali bi oduševiti i Ibibio Sound Machine sa svojom fuzijom zapadnoafričkog funka i diska, te modernog post-punka i elektronike. Da ih nikada niste čuli, ova receptura je sama po sebi zanimljiva i jedinstvena. Na INmusic se vraćaju Sleaford Mods, koji su prošli put imali jedan od najboljih nastupa, pa zašto to ne ponoviti, a pozornost skrećem i na meksički indie rock post-punk kvartet Descartes a Kant koji bi trebali razvaliti pozornicu.
Ono što posebno želim izdvojiti za ovogodišnji INmusic jest nova suradnja sa Superval festivalom školskih bendova koji će imati tri predstvavnika, D., Željezne pilule i Extroft, a tu je i INmusic breakthrough program koji dovodi Baby Elvis, S-Alt i Astrid & The Scandals. To su izvođači na koje trebate posebno obratiti pozornost zato što su nova imena, pogotovo ova naša domaća koja su dio Supervala, najboljeg projekta koji okuplja nove bendove još od Paket aranžmana i koji je postao toliko popularan da ga ne mogu zaobići ni komercijalni mediji. Nisu to jedina domaća imena ovogodišnjeg festivala, ima ih još, a ono čemu se posebno radujem jest nastup nemanje, Cure i dečka i Idema. Prvo dvoje, nažalost, još nisam imao prilike poslušati uživo (guilty as charged), a Idem je trenutno jedno od najpopularnijih “novih” solo imena na hrvatskoj glazbenoj sceni, iako svi znamo njegovo djelovanje kroz Jeboton, ali i Porto Morto.
Za one koji žele biti na Jarunu cijelo vrijeme omogućeno je kampiranje, a za one koji dolaze svaki dan mora će koristiti ili automobile ili javni prijevoz da dođu do jezera Jarun, a kako samo jezero više ne dopušta prijevozna sredstva izuzev bicikla, onda ćemo morati pješačiti do samog ulaza na Jarun. Moja preporuka je da dođete javnim prijevozom ili se parkirate negdje oko Jaruna, ali da ste blizu ulica Jarunska obala, Gredice ili Županići koje su udaljene samo nekoliko minuta pješke od Malog Jaruna, odnosno kluba Aquarius, a onda vam treba jedno desetak-petnaestak minuta pješke do Otoka hrvatske mladeži gdje se održava INmusic. Sretno za nazad kad budu otpadale noge! :) Naravno, kao i svi ostali veliki festivali i INmusic ima cashless sustav, tj. na svoju narukvicu koju dobijete na ulazu u zamjenu za ulaznicu dodate novac (gotovina ili kartice) te s narukvicom na svakom štandu obavite kupnju hrane ili pića. Gastronomska ponuda bi trebala biti normalna, kao i zadnje godine, a isto tako bi trebalo biti i s merch štandovima. Ako vam ostane nešto novca na narukvici možete ga podići kad budete odlazili s festivala. Naknada za top up je 2 eura.
Ako vas još nešto zanima oko INmusic festivala posjetite njihovu web stranicu gdje možete kupiti festivalske ili dnevne ulaznice, ali i dobiti više informacija o načinu plaćanja, predmetima koje smijete ili ne smijete unijeti u prostor festivala, kao i sva ostala festivalska pravila, te informacije o bendovima. Satnice su objavljene, a najlakši način da sve pratite jest da instalirate INmusic app koji je prilagođen za Android i iOS uređaje. Tri dana festivala, sedam dana kampiranja i uspomena na sjajne trenutke koja traje vječno. Vidimo se na INmusicu!
Foto: Matija Purgar