Sassja (Sanela Josipović), tuzlanska reperica ili specifičnije raggamuffin glazbenica, godinu 2024. pamtit će po albumu karijere “Chwakka” koji je objavljen na prve dane proljeća. I nije slučajno da je stigao u trenutku kad se priroda budi jer se i sama Sassja nadogradila, u razgovoru smo šaljivo zaključili, na verziju 3.0, te otkrila svoj unutarnji mir i javnosti predstavila neke dodatne produkte vlastite kreativnosti.
Priča o Sassji na ovom mediju trebala je biti ispisana puno ranije, možda netom poslije objavljivanja albuma, a možda i u trenutku kad sam je nekoliko mjeseci ranije “pokupio” autom kod producenta Kooladea i otišao s njom na kebap te kad mi je nakon toga u autu pustila premijerno pjesmu “Chwakka”. Na njezinom licu vidio sam osmijeh koji do tada nisam vidio, a zajednički komentar bio je vrlo jednostavan – “kakav će ovo biti banger”. Upravo je “banger” ta riječ koju je nemoguće opisati na hrvatski jezik i koja savršeno stoji kao prefiks uz cijeli album “Chwakka”, ali i novu Sassju, 3.0, nadograđenu, kreativno i duhovno. Tu istu riječ spomenuo bih i kad bi me netko pitao kako da u jednoj riječi opišem njezin album. U pitanju je album njezine dosadašnje karijere, bez ikakvog pretjerivanja i etiketiranja, album za plesne podije, a koji ima čak i drum’n’bass momente na koje će pogotvo najtvrđi partijaneri odlijepiti. Upravo bi ta nadogradnja Sassji mogla donijeti neku novu popularnost, iako ona nikada nije ganjala popularnost, čak je i u intervjuu, ili bolje rečeno životnom razgovoru koji smo vodili u baru Griff u Savskoj, priznala kako nikad nije imala nekakva ograničenja u kreativnom smislu pa je oduvijek mogla raditi štogod je htjela i kako god je htjela.
“Nisam album pravila s namjerom da bude ‘banger’, niti mi je to bio motiv, ali mi je odlično da si to primjetio i da si ga tako doživio. Prije ovog albuma imala sam neke nedovršene pjesme koje nisu na ovom albumu. Onda sam ih samo ostavila i odlučila si postaviti rokove da napravim druge pjesme. Imam polovične pjesme, samo sam ih na stranu stavila jer su me frustrirale, kružila sam oko njih nije mi dobar zvuk itd. Ova Sassja se slučajno desila i slučajno se desio prvi singl. I na sve sam rekla – da. Volim da me nosi taj flow i osjećaj, odnosno ono što me danas ponese da to isti dan i uradim”, kaže Sassja i dodaje da je zapravo početak nadograđene Sassje bio već sa singlom “Tišina” koji se nije našao uopće na ovom albumu. Nazvala je to prvim singlom ostatka njezinog života, a album “Chwakka” prvim albumom ostatka njezinog života. “Još prije ‘Tišine’ sam odlučila da ću raditi novu glazbu”, priznaje – “pri čemu taj singl ne određuje ništa, nego samo spremnost da ponovno radi glazbu”. “Razlika je između pisanja, pravljenja i rada na glazbi. Pisala sam i prije nego što su ljudi znali za Sassju, ali ne oblikujem to uvijek u pjesmu i ne završim pjesmu, ali s ‘Tišinom’ sam sama sebi rekla da imam dijelove pjesama, milijun njih i da ću odlučiti koje ću završavati.”
Vraćam se na Kooladea, producenta kojeg iznimno cijenim i koji zaslužuje ispisivati nove stranice svjetske produkcije, biti neka nova kombinacija Quincija Jonesa i Dr. Drea, koji ima sve predispozicije da zbog svoje inspiracije i genijalnosti bude prava svjetska faca. Upravo s pjesmama koje je on producirao “Chwakka” započinje i završava svoju priču. Iskreno, Sassja to nije niti primijetila dok joj nisam rekao, tako da je opet Svemir upetljao svoje prste. Stoga ni ne čudi da je cijeli album završila u manje od pet mjeseci. “Sama sam si rekla – ‘jebi se Sanela, imaš deadline’. To je bilo kad sam napisala pjesmu ‘KadKad’, a mislim da je to bilo u kolovozu ili sprnju prošle godine. Slušam tu pjesmu, za koju mi je samo izletio tekst, i tad sam rekla – ‘jao Sanela, jel’ ti stvarno sebi to radiš, jel’ ti stvarno tu sada nešto vrtiš? Koji ti je vrag? Ajd’ sada zovi prave ljude (op. a. a to je bio prije svega Koolade), idi fino sjedi, sve završi i izbacuj to’. Spustila sam svoj perfekcionizam što me dovelo do toga da je album 98 posto onakak kakav sam htjela da bude. Tih dva posto je tu zato da radiš nešto sljedeće, pa sljedeće, pa sljedeće…”, iskreno i bez pardona govori Sassja dok joj se u očima i na licu vidi koliko je sretna što je ovaj materijal objavljen.
Ogroman teret je nosila na leđima jer je album stigao nakon dulje stanke tijekom koje se posvetila farmaciji i nekoj drugoj karijeri, iako za sebe kaže da uvijek piše tekstove. Rekla mi je da već ima materijala za sljedeća dva albuma. “U toj pauzi sam i dalje pisala, ali nisam to oblikovala u pjesme iz razloga što nisam znala u kakve pjesme ih želim oblikovati, nisam ih izdavala i ne znam kako trebaju zvučati. Pjesama se nakupilo i sve su mi na leđima. Još sam perfekcionist i radoholičar, kad se nečega prihvatim to onda mora biti po mojim kriterijima savršenoga.”
No “Chwakka” je bio taj iznimno važan album za njezinu karijeru koji je najavio i neke nove promjene. I te promjene su se dogodile što se i primijeti na njezinom osmijehu koji blista na društvenim mrežama. “Super mi je da si primijetio taj osmijeh jer dio tog tereta je izašao napolje i sada mi je otvoreno sve da mogu dalje izbacivati pjesme. Sama sam sebe zustavljala i govorila si da bi, primjerice, kick trebao ovdje biti drugačiji… ma, jebo ti kick mater! Kick bi trebao biti drugačiji? Ne, nije drugačiji, takav je kakav jest. Ili izbaci to ili nabij nogom pjesmu. Ćao! Ne ići toliko u detalj da sama sebe frustriraš. Možeš izabrati da radiš dovoljno dobro u tom trenutku ili u protivnom nešto drugo radi”, naglašava. Promjene nisu stigle samo u obliku glazbe, naime, Sanela je promijenila i boju kose u skladu s tim, što se dobro posložilo s naslovnicom albuma.
“U trenutku kad sam shvatila da sam u novom spiritualnom, mentalnom i bilo kakvom trećem stanju, rekla sam frizeru da želim neku promjenu. I on je rekao da me ne želi više farbati u plavo. Htjela sam narančastu ili crvenu. U toj pauzi sam bila plava, radila sam u farmaciji, imala sam sastanke druge prirode nego ti i ja sada. Kosu sam za promjenu skratila, a onda i ofarbala, tako da jest sve bilo s nekom namjerom pri čemu ne znači da neću nekada opet biti plava. A i uostalom Chwakka na naslovnici albuma je s razlogom crveno-narančasta i nešto što je moralo malo da povuče. Jesam li na toj naslovnici ja ili ne? To je dobro pitanje”, intrigantna je Sassja koja ipak želi publici ostaviti na razmišljanje zašto je na naslovnici baš viteškinja, iako priznaje da je bilo više verzija.
“Napravila sam pjesmu ‘Chwakka’ prije nekoliko godina i tad sam pomislila da ima smisla, ako nekad budem radila album, da se on i zove tako. Totalno ima smisla, jer žene su čvake, ja sam čvaka… Vidim onda Natašu Konjević online i zapravo primijetim njezino djelo koje se zvalo party girl. Vidim tu sliku na kojoj je neka ženska u nekoj bundi, ide ona sva puna sebe, a nazad auto gori. Ide s partija, sve je zapalila i ja u svemu tome kažem – ‘jebote, ovo je čvaka’. I shvatila sam ako nekad dođe do albuma javit ću se Nataši. Zajedno smo zapravo osmislilke naslovnicu, a nek stoji upitnik nad time zašto je viteškinja. I to je bilo manje-više slučajno. Nije slučajna takva naslovnica, dugo je tu i odlična je. Svi su jako obratili pažnju na naslovnicu što znači da smo uspjele i čak i više nego što sam mislila, puno-puno više. Mislila sam čak do danas da je to samo naslovnica albuma, ali čini mi se da vuče na nešto više, na dugoročno, ali vidjet ćemo”, ponovno je intrigantna Sassja.
U tadašnjem razgovoru, koji se odvio sredinom travnja, potajno mi je govorila o svojem, takoreći, projektu sa strane, a to je pokretanje linije prirodne kozmetike koja se dogodila vrlo brzo nakon izlaska albuma. Još nešto što ispunjava Sanelin život i stvara neki unutarnji sklad ili mir. Nije to samo do kozmetike, jer farmacija joj je i struka, nego i do hobija u kojima uživa. To je prije svega vrtlarstvo, a onda i DJ-iranje. Zapravo, nije mogla reći što joj je draže, ali jednako uživa i u jednome i u drugome. “Jao, kakvo pitanje. Uff. Zamisli da puštam glazbu baš negdje gdje je neki vrt. Puštamo i sadimo ili beremo. Vidiš, to je to! Ne mogu izabrati, ali dobro si to shvatio, to mi je na nekoj istoj razini. Volim saditi u vrtu i ljudima davati novu glazbu i da se tu nešto družimo. Botanički vrtovi, javite se da napravimo posao (smijeh)”, kaže i dodaje da ona nije pravi DJ, nego više selektor. “Znam što je pravi DJ i ne želim njima narušavati posao, ali zato postoje selektori u reggae kulturi. I prije sam uvijek bila selektorica, jer se ne želim baviti miksanjem. Kao što se u pjesmama ne želim baviti produkcijom. Znam koji zvuk tražim ali ne mogu s tim programima, jebote. Mogu odsvirati malo melodiju, a ti sada traži zvuk za to pa ćemo ga zajedno prihvatiti ili nećemo. Ali da tražim efekte ili pluginove, nemam za to živce. Razumijem i kolika je to komplikacija. Tako i razumijem DJ-ing, ali ja sam selektorica, puštam, trudim se da miks bude bezbolan za uši, da ne ispadne pivo dok miksam. U većini slučajeva uspijem. Želim li još toga? Da, ali ne bih to nazvala DJ-iranjem, nego više da radim neke tematske događaje u različitim gradovima koji su više vezani za moj životni stil, spiritualni svijet, uključuju drugu glazbu, ne moje pjesme. Voljela bih to raditi, ali ništa se nije toliko dobro dogodilo, a ja nemam energiju da cimam klubove da me zovu i da radimo neke događaje. To me jako opušta jer onda stignem da pustim ljudima neke pjesme koje sam našla. Prošle godine kad sam puštala u Slobodi, mislila sam da samo ja znam neke pjesme, ali onda dobijem povratne reakcije iz publike u smislu da i oni znaju te pjesme.”
A odakle dolazi Sassjina publika? Statistika Spotifyja kaže ponajprije iz Zagreba, a tu su i ostala regionalna središta poput Beograda i Sarajeva, no na drugo mjesto ugurao se Pariz. Otkud? “Zato što je reggae u Francuskoj špica već godinama i bila sam dosta u kontaktu s nekim ljudima, tako da mi to nije čudno”, pojašnjava Sanela i dodaje da je i Soom T s kojom je surađivala na pjesmi “Sad Tune” jako popularna u Francuskoj. “‘Ajmo reći da sam radila na tome da Pariz bude među tim gradovima. Tamo je reggae, odnosno zapravo raggamufin, jako popularan, a imaju i dosta izvođača, promotora i bukera”, napominje i priznaje da bi bilo “savršeno da sve ovo ne ostane samo na razini Spotifyja”.
Ako budete preslušavali novi album čut ćete jednu novu Sassju iako se ona nije pretjerano promijenila od prvog hit singla “Clash” do danas. Štoviše, zbog toga na koncertima može kombinirati stari i novi materijal pa primjerice nakon “Clasha” izvesti “SadSad”, najveći banger koji je za ovaj banger album radila u suradnji s Tendom, drum’n’bass producentom iz Novog Sada. Kad sam ovu pjesmu prvi put čuo usudio bih se reći da sam se još bolje osjećao nego kad sam prvi put čuo “Clash”.
“Vrh, vrh! To i želim čuti. ‘Clash’, ‘Etikete’, sve je to dio mene i dio mog života. Kao što ti je škola dio života, porodica, pubertet itd. Ali taj život je bio prije 10 godina, moj prošli život. Sve je to super, samo sam sada u nekoj novoj dimenziji, presretna sam da ljudi čuju nešto da ih nosi. Nije ‘Clash’ loš, ali baš mi je sjeo ovaj ‘SadSad’. Da, to sam manifestirala da bude. I jest. I baš sam sretna što ide tim tijekom”, ponovno s osmijehom na licu govori Sassja i pojašnjava: “Vidi što se desilo. U momentu traženja nekog savršenstva, cjepidlačenja, kako nešto treba zvučati, htjela sam baš to. Mali upgrade, slightly, ali sam stalno razmišljala da ne želim previše otići negdje drugdje, ne želim raditi staro. I onog trenutka kad sam pustila i rekla – ‘ok, danas sam ustala, radim ovako pjesmu, sutra ustajem, idem kod nekoga, radim onako pjesmu’ – dogodilo se ono što sam htjela, taj upgrade mog zvuka.” Složili smo se i nazvali to stanje kreativnog uma Sassja 3.0.
Njezin život bio je i glavna inspiracija za novi album, a ne ljutnja ili bijes uzrokovani ovim svijetom u kojem živimo. I ne samo život, nego i način života, novi spiritualni svijet u kojem se nalazi i način razmišljanja koji je sveprisutan. “Nema ljutnje jer ja nisam ljuta, a ako se i desi neka ljutnja u mom životu trudim se da je shvatim zašto je tu i da je izliječim jer smatram da ljutnja kao emocija može meni samo nešto loše donijeti. Želim razumjeti zašto sam uopće ljuta”, kaže i dodaje da je nemoguće cijeli njezin život čuti u 11 pjesama, ali zato radi na sljedećim projektima pa ćemo svi zajedno moći obići taj svijet u kojem živi. “Pišem svoje tekstove, na ovom albumu sam većinski radila glazbu, više nego na prethodnim albumim, radila sam i aranžmane. Možda sam čak više uživala radeći ovaj album nego svoj prvi. Jako sam uživala radeći ‘No Problemo’, ali sad kad pogledam i meni je iznenađujuće da sam ovoliko uživala praveći album. Kad sam radila ‘No Problemo’ znala sam da odlazim, tako da je on bio nastavak na ‘Taktički praktično’. Tako da mi je ‘Chwaka’ baš album gdje sam ispuhala dio sebe, a s time bacila i dio tog tereta s leđa.”
Spiritualnost ili duhovnost je nešto o čemu želi pričati i zapravo je savršeno opisala definiciju duhovnosti, odnosno kada je ona iskrena, a kada ne. “Duhovnost ne mora biti religiozna, ali se želim dotaknuti toga da netko tko je religiozan ne može biti samo ograničen religijom u svojoj duhovnosti. Po meni mora nositi duh da bi bio istinski religiozan. Ja sam jako duhovna osoba, nemam religiju kojoj sam priklonjena, volim da me nosi energija, volim da upoznajem ljude koji imaju istu tu energiju, nebitno jesu li i religiozni uz to. Imam oko sebe ljude koji su ili religiozni ili duhovni, ili i jedno i drugo zajedno. Jednostavno sam u takvom stanju da mi je to ključno, ne samo za glazbu koju radim, nego i za način života, način razumijevanja drugih”, pojašnjava Sanela koliko joj je duhovnost bitna i koliko je zbog toga pronašla svoj unutarnji mir te se odlučila na nadogradnju same sebe.
“Sigurna sam da svi zavisimo jedni o drugima, ne u bilo kakvom korporativnom smislu, nego energija koja tebe obuzima može utjecati na mene, zavisno o mojoj projekciji tebe i tvojoj projekciji mene. To je razlog zašto trebamo dobro činiti ljudima oko sebe i željeti da ljudi oko nas budu dobro, jer samo na taj način možemo i mi biti dobro. Ja mogu jedino biti dobro ako se ti osjećaš dobro. Zajedno sjedimo, radimo, ako se ti ne osjećaš dobro, sigurno da i meni neke komponente u životu ne mogu biti dobre. Pogotovo ako ti želim dobro. Tako da je duhovnost sama po sebi bitna. Ljudi koji se bave konkretno samo biznisom, kada bi pogledao te ljude na prvu bi rekao da su to samo biznismeni, ali svi mahom imaju neko svoje utočište. Ono je nekada samo religiozno, nekada i duhovno i religiozno, a nekad samo duhovno. Sigurno da postoji neka energija koja nas vodi do susreta, nekih iskri. Samo pustim da mi se događa. Baš uživam u tome.” I osjeti se da uživa. Svi mi imamo ili osjetimo neku energiju u sebi i oko sebe, nešto što je nemoguće pojasniti, a da je konstantno prisutno. Bilo da je u pitanju nešto neuhvatljivo ili neopipljivo ili neka fizička sila. Neki to zovu sudbinom, neki Svemirom, neki religijom, neki duhovnošću. Možda je to neki anđeo koji će nas uhvatiti za ruku i odvesti na ispravni put, a možda neka nepojašnjiva energija koja će utjecati na naše životne odluke i način življenja.
Sassja je postala Sassja 3.0, Sassja je čvaka (Chwakka), jedna od heroina regionalne glazbene scene, jedna od onih koja će uvijek biti glazbeno i kreativno prisutna, ali i jedna od onih s kojom ću uvijek moći sjesti ili barem virtualno sjesti i pričati o životu. Zašto ne?! Život može biti lijep, ako mi tako odlučimo. A život je svakako ljepši uz Sassju i njezinu glazbu. “Voyaj”, Sanelo, legendo, seko!