Marija Butirić svojim novim albumom krenula je u malo drugačijem pravcu nego na prvijencu, ali još uvijek je to njezin prepoznatljiv rukopis, što vokalno, što lirski, a ono najvažnije je da je visoko podignutu letvicu održala i podignula je na još višu razinu.
Mary May me “kupila” odavno, prije više od pet i pol godina i to na svojem možda i premijernom nastupu u klubu Močvara. Pamtim taj nastup dobro jer je bio poprilično specifičan koliko za mene, tako vjerojatno i za nju. Za mene zato jer sam otišao na koncert znajući vrlo malo o onome što me tamo čeka, a ni ona vjerojatno nije znala ni što nju čeka, ni kako će sve to proći. Završilo je jako dobro za mene, a i za nju. Nastup pamtim do dan-danas i vjerojatno ću ga pamtiti još jako dugo, a ona je tim fantastičnim predstavljanjem otvorila vrata ne samo svoje karijere nego je prešla jednu tešku barijeru koju je sama sebi postavila i nakon toga je sve bilo lakše. Onakva samozatajna kakva jest, na pozornici pred ispunjenom Močvarom izvela je repertoar svog nastupnog albuma “Things You Can’t Put Your Finger On” na način da nas je vjerojatno sve ostavila bez daha. Naravno, uz nju zasluge za tu izuzetnu večer idu i fantastičnom bendu koji ju je pratio i srećom do danas su uz nju još uvijek ti isti izuzetni glazbenici.
Prošlo je od tada kako rekoh više od pet i pol godina i u međuvremenu se u karijeri Mary May puno toga izdogađalo. “Things You Can’t Put Your Finger On” dobio je (na svu sreću) i svoje live izdanje, puno toga je radila i s drugim kolegama izvođačima, a i na nekim svojim side projektima, izdvojimo možda suradnju s M.O.R.T.-om, Zimizelenom ili Mayalesoms i svakako divan projekt i albumčić “Willow Avenue”.
“Now Tell Me How You Break” “kuhao” se vjerojatno svih ovih godina “stanke” i nastao je upravo kad je Mary odlučila da je vrijeme da nastane. Pjesme na ovome albumu nastale su u glavi autorice, a svoje uobličenje dobile su u sinergiji s već uhodanim bendom. Pedesetak minuta koje nam donosi “Now Tell Me How You Break” na jedan način su nastavak prvijenca, a s druge strane je ovo put u nekom sasvim drugom pravcu. Mala razlika postoji između digitalnog i analognog izdanja albuma, prva pjesma na digitalnom izdanju “The Bad” ne može se naći na vinilnom izdanju albuma, a upravo ona je možda i poveznica između prvijenca i novog albuma.
“.. everyone knows you for your big smile, but your truth is violent, your smile a lie… the Bad in all of us is the same in all of us…”
Lirika i poetika je možda i ono najvažnije u pjesmama Mary May i na ovom albumu to i dalje stoji kao svjetionik.
Vinilno izdanje ležernije otvara “Strong On My Mind”, a sljedeću “The Dress Your Mother Wore To War” započinje čuveni govor Maria Savia iz davne 1964. godine koji ne samo daje uvodni narativ pjesmi nego je i uvod u jednu posebnu atmosferu koju do sada nismo čuli od Mary, a bend nas u fantastičnoj, skoro psihodeličnoj kakofoniji vodi u “zborski” kraj.
“Is There Something” je lirska balada koja je negdje na tragu kombinacije Joni Mitchell i Joan Baez, a vjerujem da i Mary voli možda i obje ove utjecajne kantautorice koje su isto znale vrlo lijepo kombinirati folk i jazz s vrlo bitnim utjecajem lirike.
“The Other” otvara priču o onoj drugoj strani, a “Howling at The Moon” donosi nam potpuno drugi ritam, jedan lijepi jazz pop. Vrlo je lijepa i posebna “The Face” sa svojim repetitivnim ritmom kojega “uznemiri” samo središnji refren.
“Silly Man”, “Soft And Free”, “You Got Colors” i odjavna “Late September” lagani su folk/jazzy zgodici u kojima Mary i bend dolaze do punog izražaja te nas svojom vokalnom i instrumentalnom virtuoznošću vode prema kraju ovoga odličnog albuma.
O vanserijskom sopranu Mary May ne treba trošiti puno riječi, svi koji su je čuli znaju da nas može odvesti u neke druge glazbene dimenzije, ali svakako trebamo reći još koju riječ o njezinom bendu koji smo spominjali već nekoliko puta. Luka Čapeta na gitari, Jakša Perković na basu, Marin Živković na saksofonu i Borko Rupena na bubnjevima i udaraljkama na ovome albumu, ali i pogotovo na svim live nastupima s Mary May daju do znanja da su svaki ponaosob majstori svojih instrumenata. Svatko je dobio priliku predstaviti se na najbolji način, svatko je u nekom trenutku iskočio ispod reflektora i nekom možda i minijaturom pokazao umijeće, a u drugom trenutku ponovno postao kotačić benda koji funkcionira kao sat.
Odlična live promocija albuma održana je 21. rujna u zagrebačkoj Kinoteci, ali nadamo se da će biti još prilike da čujemo predstavljanje ovoga albuma i na nekim možda većim pozornicama, a možda i na nekoj turneji. Ovaj album to svakako zaslužuje.
Marija Butirić svojim novim albumom krenula je u malo drugačijem pravcu nego na prvijencu, ali još uvijek je to njezin prepoznatljiv rukopis, što vokalno, što lirski, a ono najvažnije je da je visoko podignutu letvicu održala i podignula na još višu razinu. Vrhunska kantautorica i pjesnikinja i dalje spada u sam vrh domaće scene.
