Neki bi njegovu glazbu opisali kao pool music, elevator music, rooftop music, ali Kygo i njegov tropical house koji je s vremenom evoluirao u neku vrstu slow beat dance glazbe definitivno je osvojio svijet.
Nakon Kygove glazbe se ne možete osjećati loše, a njegov show ili audio-vizualni spektakl uvući će vas u taj poseban feelgood svijet s kojim se nećete moći samo tako rastati. Njegova priča je nešto slično poput Coldplaya, veliki je broj ljubitelja, dobar broj ultimativnih hejtera čije glasove do smrtne tišine utihnu brojke. A brojke kažu – Kygo je prvi glazbenik na svijetu koji je dosegnuo milijardnu streamova na Spotifyju 2015. godine, a već je godinu dana kasnije imao 2 milijarde; prvi (?) glazbenik koji je završio na Billboardovoj top listi albuma bez da je prodao ijedan fizički primjerak; prvi je house DJ koji je nastupio na ceremoniji Olimpijskih igara. Kygo, 33-godišnji Norvežanin, izravno je zaslužan za popularizaciju tropical housea što ga čini i jednim od pionira, najveći uzor mu je pokojni švedski DJ Avicii, koji je sveprisutan na Kygovim set listama. Ovaj vrsni DJ i producent osim autorske glazbe, čije nacrte kreira na klaviru koji svira od svoje šeste glazbe, zaslužan je za zanimljive remikseve i remakeove koji su osvojili sve top liste na svijetu. Popis glazbenika čijim je pjesmama unio novi život je impresivan: Whitney Houston, Paul McCartney, Michael Jackson, Tina Turner, Neil Rodgers, Dona Summer… dok je na pjesmama surađivao s Edom Sheeranom, Imagine Dragonsima, The Chainsmokersima, Selenom Gomez, One Republicom, Ellie Goulding, Johnom Newmanom, Ritom Orom, Avom Max, Calumom Scottom… Time je još jednom ušutio kritičare koji su mu od početka davali loše ocjene. Rekao bi legendarni Mišo Kovač, trebaš nekoga vidjeti uživo da bi mogao o njemu suditi. Glazba Kygoa za mene je od samoga početka, a od tada ga i pratim, bila opuštajuća, tropical house je nenametljiv, ne dekoncentrira i uvijek može poslužiti kao podloga, ali i kao glazba uz koju ćete se osjećati bolje. No, svejedno sam se uputio u njegovom naponu snage na nastup u sklopu nove velike svjetske turneje.
Pravi test je bio moj brat, po vokaciji rocker i blueser, koji je išao sa mnom i bio je iznimno skeptičan, no besplatna ulaznica i put u Budimpeštu dovoljni su razlozi da dvosatni nastup nekako istrpi. Prvi put sam se našao u MVM Domeu koji može primiti 20 tisuća posjetitelja, ali na koncertu Kygoa bilo je, prema nekim informacijama koje sam dobio, nešto više od 8 tisuća ljudi. I više nego dovoljno za sjajnu atmosferu. Organizacija u Mađarskoj kao i uvijek besprijekorna, kao i odnos prema fotografima. Pobrinuli su se da dobijemo svatko svoj ormarić i ključ za bravu gdje možemo odložiti opremu nakon fotografiranja kako bi bezbrižno uživali u koncertu. Prvi put sam to doživio! Što kaže jedan moj prijatelj fotograf, možeš misliti do kuda smo došli kad nam je super što smo dobili ormarić pod ključem.
Večer je otvorio Sam Feldt koji se predstavlja prvenstveno kao house i deep house DJ (ili barem tako stoji na Wikipediji), dok je ono što smo čuli u MVM Domeu ipak bilo nešto najbliže EDM-u ili što smo nekada zvali electro houseom. Već sam pisao o tome, ali strašno sam frustriran što su se žanrovske podjele u elektroničkoj glazbi toliko promijenile da je to suludo uopće pojašnjavati. Valjda svatko danas misli da je house ili techno DJ, a zapravo ne zna niti što spada pod house ili techno glazbu. Generaliziram, naravno! Ne udaram po Samu Feldtu koji je bio dosta blizak s publikom, čak odvajajući vrijeme i za fotografiranje, a na svojem Instagramu je ovih dana pozvao obožavatelje da ga dodaju i pošalju poruku kako bi ih dodao nazad i razgovarao s njima. Čak se i meni javio na storyje i dok neke poruke zvuče automatizirane, ipak se kasnije i samostalno javio. To je onaj moment kad se iz Svemira može prepoznati razlika između Chat GPT-ja i čovjeka. Pa vi koristite Chat GPT za vašu zamjenu. Sam je imao set otprilike 40 minuta i većinom izvodio remikseve poznatih pjesama, pa smo čak mogli čuti i remix “All the Thing She Said” zaboravljenih t.A.T.u. Toliko sam zapamtio što je izvodio, a ostatak su bile njegove stvari s kojima je inače sveprisutan i u hrvatskom radijskom eteru. Lijepo je on to sve odradio, ali naslušao sam se EDM-a u životu da mi više nije toliko privlačan pa nemam više što za komentirati.
Kygo je već druga priča, pogotovo iz razloga što određene semplove, odnosno vocal chopove zbog kojih je i postao prepoznatljiv, kao i synth dijelove izvodi uživo, da ne govorim da nam je svirao i na koncertnom klaviru u više navrata. Ipak je klavir njegov instrument. Iako produkcija kada ju gledate iz daleka nije bila nešto raskošna, mogli bi se prevariti jer je veliki LED ekran imao nevjerojatne i kolorične kadrove, dok nije nedostajalo i lasera i druge opreme za osvjetljenje prostora. Čak sam prvi put sudjelovao i 3D-u s obzirom da nam se u jednom trenutku pridružio na pozornici 3D medo koji je sinkronizirano udarao po sample padovima kako je to i Kygo radio. Koristio je naravno bambusove štapove, jer ipak je ovo tropical house atmosfera. Često su motivi na LED ekranu bili upravo tropski krajevi i ta nekakva ljetna atmosfera koja nam je poboljšala situaciju od 2 Celzijeva stupnja koliko je bilo u tom trenutku u Budimpešti. Kygo je prošao kroz cijelu svoju karijeru i izveo većinu najvećih hitova, no ono što mi je bilo posebno zanimljivo jest da Kygo cijelo vrijeme nije bio u fokusu iako je centralna figura na pozornici. Pozitivna atmosfera koju izazivaju njegovi radovi, taj tropski zvuk i slow beat nekako stvaraju poseban osjećaj u ušima i prsima. I još kad pri tome dodamo da ga na turneji prate njegovi pjevači suradnici, Justin Jesso, Zak Abel i Parson James. Podsjetio me malo na projekt slavnog kompozitora Yannija koji je imao projekt Voices gdje je nepoznatim, ali talentiranim glasovima davao priliku da s njim zasjaju na pozornici. I kao da se Kygo potrudio da baš nije u fokusu. Gledao sam i nekoliko dokumentaraca o njemu pa sam stekao dojam da je više povučeniji tip, odnosno da o sebi i svojem životu više priča kroz glazbu. A i nije nešto previše pričao, više je pozdravio publiku, pozivao na nekim epskim momentima na ples ili zamolio da pozdrave njegove goste. Još kad su im se na pozornici u više navrata pridružili gudači (mislim da ih je bilo osam), priča o Yanniju mi je još više u glavi. Od hitova smo čuli “It Ain’t Me”, “Stay”, ” Stargazer”, “Remind Me to Forget” u mash up miksu s “Ressurection” Michaela Calfana, zatim “Stole the Show” i one najveće, remakeove poznatih hitova kao što su “Hot Stuff” Donne Summer, “What’s Love Got To Do With It” Tine Turner ili “Higher Love” Whitney Houston koja se našla na bisu.
Izdvojit ću neke posebne trenutke. Kako mu je pokojni Avicii najveća inspiracija, tako tijekom koncerta jedan dio uvijek posveti njemu, kažem opet, ne pričom, nego glazbom, pa smo čuli “Levels”, njegovu osobnu posvetu švedskom DJ-u, “Forever Young” i “Without You”. Neizostavna je i “Sexual Healing” Marvina Gayea. Naime, priča ide ovako, a bit će ovo najkraći mogući. Njegov menadžer od početka do danas, Myles Shear, pronašao je Kygoa preko Soundclouda tražeći nove talente s kojima bi mogao raditi. Poslušao je “Sexual Healing” i odlijepio, poslao mu poruku i suradnja je krenula. Ubrzo je Kygo imao prvu gažu u Parizu gdje je menadžer po prvi put uživo mogao upoznati Kygoa, a klub je bio, na njihovo veliko iznenađenje, rasprodan, što nisu znali do trenutka kad su došli u Pariz. Sve ostalo je povijest, Kygo i Myles vode veliko, nazovimo ga tako, poslovno carstvo vezano uz elektroničku glazbu. Imaju label, promotorsku i menadžersku agenciju, kao i festival, a motiv svega je palma (Palm Tree). Logično! Danas je Kygo među 30-ak najbogatijih DJ-a na svijetu. I opet je izuzetno skroman i povučen, što je bilo vidljivo i na njegovom nastupu u Budimpešti. Perfekcionist kakav jest u prirodi, takav je bio i nastup. Sve je bilo savršeno isprogramirano i bez ikakvih praznih hodova, a njegovo live sempliranje i svirka bili su impresivni. Prirodaje veliku važnost vizualima, tako je i njegov brend precizno dizajniran i minimalistički odrađen. Od vokala bih najviše istaknuo Zaka Abela koji je bio savršen u svim aspektima pjevanja, Justin Jesso je znao zakazivati na falsetto tonovima, a Parson James je bio korektan. Čini mi se da je više brinuo o izgledu, nego li o nekakvoj savršenoj izvedbi.
Publika je bila kupljena bez upitnika iznad ove izjave, a među njom su bili većinom mladi i zaljubljeni parovi koji su došli proslaviti ljubav i glazbu na ovakav show. A bilo je tu i djevojaka koje su došle popratiti zgođušnog Kygoa i možda ga zavoditi pogledom ili plesom. Uglavnom, tko god da je došao sjajno se zabavio, uključujući i mog brata koji je morao priznati da je ovo bio nevjerojatan koncert popraćen sjajnim vizualima i odličnim zvukom. Nekada treba slušati i mlađeg brata. Bio sam uvjeren da će biti ovako jer pratim ovog Norvežanina od samih početaka i oduševljen sam njegovim profesionalnim putem koji je dokaz da se sve može u životu ako imate talent. I da ne trebate slušati previše ljude oko sebe nego vjerovati u sebe. Zato i ovaj osvrt s koncerta nema za cilj natjerati vas da slušate njegovu glazbu, nego samo skrenuti pozornost na ovog mladića i na činjenicu koliko ima sljedbenika u cijelome svijetu i koliko je zaslužan za popularizaciju jednog sasvim drugog i posebnog house podžanra, kao i glazbenog biznisa. Inače, ako niste znali, Kygo je bio i u Hrvatskoj, čak je i njegov Palm Tree Festival jedne godine organiziran na našoj obali. Za kraj nastupa ostavio je “Higher Love” Whitney Houston i potom njegovu najdražu pjesmu, “Freeze”, na kojoj su mu se opet pridružili gudači. Budimpešta je imala priliku čuti i jednu live premijeru i to novog singla koji je objavio prije nekoliko dana, “Hold On Me” s još jednim “njegovim” vokalom, Sandrom Cavazzom.
Kygo jest poseban, možda nije za svačije uši, kao što niti druga glazba nije nekoj trećoj osobi po mjeri. I to je glazba! Ne treba se sramiti nečega što volite slušati i u čemu ćete uživati. Važno je da se osjećate najbolje dok to činite. Nemojte dozvoliti da vam itko zabrani glazbu u životu. Kygova glazba je meni osobno draga, a na koncertu sam u više navrata osjetio trnce kroz cijelo tijelu što mi je bilo dovoljno da zaključim kako se nalazim u pravom trenutku na pravom mjestu. I nadam se da ovo neće biti prvi i zadnji susret s njim. Ako volite elektroničku glazbu, utonite malo u tropical house, nećete požaliti. A Kygo će se sigurno naći na najvažnijim playlistama tog podžanra house glazbe.
Foto: Nikola Knežević