Kolumna pred vama pokušaće tokom cele ove i u početku sledeće godine, svake poslednje nedelje u mesecu, odgovori na pitanje koje su rokenrol pesme iz zajedničke jugoslovenske zaostavštine i dalje aktuelne? Svedoci smo da je preko YouTubea i streaming servisa celokupna stara muzika postala instantno dostupna. Tim je važnije pitanje – šta od te baštine, ako išta, ima još uvek smisla?
Jedini mogući nastavak priče o “novom talasu” (1979. – 1982.), jeste onaj o jugoslovenskoj alternativnoj rok sceni (1983. – 1991.). Mada u ono vreme nije tako nazivana, raznorodna muzička scena utemeljena u alternativnoj umetničkoj praksi (skupa sa filmom, stripom, vizuelnom umetnošću i pozorištem), a koja je tokom osamdesetih stigla do nas sa talasom demokratizacije društvenih odnosa u SFRJ, bila je upravo to – pandan alternativnoj rok sceni bilo gde u svetu.
Ovaj period dao je niz autora i kompozicija koje su pokrenule niz ključnih društvenih pitanja, produbljujući tako proces započet “novim talasom”. Posredstvom mreže studentskih i omladinskih centara, klubova, magazina, novina i radio stanica, popularna muzika pravljena od strane mladih ljudi bila je više nego ikad konkretno uključena u tokove koji su menjali zatečeni socijalni status quo.
Odabrali smo za vas 15 programskih pesama najvažnijih bendova iz tog perioda, grupa što su inspirisale najveći deo tadašnje, pa i današnje misleće muzičke scene, postajući usput deo opšte kulture i svačijeg odrastanja.
Zašto je to bitno? Ovi primeri nam na našem jeziku pokazuju kako popularna muzika može biti nešto više od zabave, nešto što opisuje kako stvarno živimo.
Dragan Ambrozić
NA VRATIMA VELIKOG MRAKA
Let 3 – “Izgubljeni” (1989.)
Približavanje kraja osamdesetih bilo je u Jugoslaviji obeleženo pojačavanjem konfuzije. Sa jedne strane – izlozi su bili sve blještaviji, a sa one druge – politička realnost sve mračnija. Kretanje se ubrzavalo u dva suprotna smera – koliko god društvo kao takvo bilo sve više tržišno liberalizovano, toliko je država bila bliža raspadu. Pred sam kraj, od silnih kontradiktornosti, niko nije tačno znao da kaže da li je nešto što se tog trenutka dešava dobro ili loše po nas, obične građane – hoće li se sve srećno završiti ili neće… Naizgled besmisleni i pogrešni događaji su se nagomilavali mimo nas, a mi smo gledali iz daljine, sve dok više nije bilo moguće popraviti bilo šta. U takvoj situaciji, svi smo se osećali izgubljeno.
I onda, sasvim neočekivano, pred-prelomne 1989. godine, pojavila se pesma do tad samo uskom krugu poznatog benda iz Rijeke, koja je opisano osećanje skupila na jednom mestu i iskazala ga. Grupa se zvala: Let 3. Pesma: “Izgubljeni”.
ROCK GRUPA JE MEDIJ KOJI SLUŽI ZA EMITOVANJE PORUKE
Posle punk & novotalasnih previranja, u Rijeci su se sastavi prekomponovali posle 1983. u novu scenu na kojoj je vladao i novi žanr – dark rock. Sjedinjavajući u sebi tendencije iz post-punka, gothica i industriala, on je nudio svojevrstan egzorcizam na rockerski način, kog su gradile agresivne gitare, tribalni ritmovi i hipnotički, namučeni vokali na ivici incidenta. Sastavi kao što su kasni Paraf sa Vim Colom kao pevačicom, potom Let 2 i 3, te Grč i konačno Transmisija – činili su specifičnu i autentičnu riječku alternativnu struju, čija je radikalnost sa sećanjem na punk, beskompromisno opisivala bezdušnost svog doba (preslušati kompilaciju “Rijeka – Pariz – Teksas”, Helidon / Založba FV, 1987).
Let 3 su bili ključni sastav za razumevanje geneze riječkog rocka osamdesetih i postali su njen istorijski posmatrano najveći domet, onoliko koliko su to bili Denis & Denis u pop muzici. Vrlo brzo su se nametnuli kao bitna nova pojava na široj jugoslovenskoj alternativnoj rock sceni, čim su objavili debi album “Two Dogs Fuckin’” (Helidon, 1989). Pesme sa njega – kao što su himnična, radio-friendly “Izgubljeni”, i moćni triling “Sam u vodi”, “Ne trebam te” i “U rupi od smole” – postale su i ostale njihov standardni deo koncertnog repertoara, sve do danas.
No, prapočetak grupe vezan je za multimedijalni performans projekat Strukturne ptice, čiji su članovi bili Damir Martinović Mrle, Zoran Prodanović Prlja, Dean Benzija, Raoul Varljen i Igor Leonardi. Mrle je bio u čuvenim Termitima (koji su ostali bez albuma za života, da bi se kompilacijski LP “Vjeran pas” pojavio tek 1996. za Dallas Records), Prlja u manje poznatim lokalnim sastavima Umjetnici ulice i Walter, Raoul je uporedo radio i u Parafu, a Dean u Fitu, dok je Leonardi gostovao iz slovenačkog nekovencionalnog jazz komba Quatebriga. I već tu nalazimo tragove teatarskog iskustva, koje će tako presudno formirati svest grupe Let 3 o tome šta se sve može uraditi sa rock grupom. Za njih: rock grupa je medij, koji služi za emitovanje poruke.
Zapravo je rad sa Strukturnim pticama (koje su faktički bile Let 1), dao temelj za stvaranje muzičkog krila ovog projekta – prvobitne skupine Let 2 – koja se posle određenih personalnih promena 1987. reformisala kao Let 3 (tek će 2013. godine Dallas Records na izdanju “Punjeta” sabrati sve snimke Let 2, do tad uglavnom neobjavljene). Mada su u svom repertoaru zadržali određene kompozicije stare postave, kao što su već pomenute “Sam u vodi” i “Ne trebam te”, one su kroz Let 3 dobile drugačiji, drastičniji tretman. Do tad je već bilo jasno da su Mrle i Prlja glavni članovi, kreativna i ideološka okosnica ove grupe.
Pesme na “Two Dogs Fuckin’” bile su uglavnom potpuno straightforward tamni rock, ali je njihov pristup rock estetici uživo dugovao pozorištu, i to u formi alternativnog kabarea, po čemu su bili značajna inovacija, svesno na tragu legendarnih Buldožera. Novost je bila i slobodna upotreba istarskih narodnih instrumenata, kao elementa paradoksalnog humornog obrta, “jeka istorije”. Ali najveći doprinos činila je zaokružena vizija društva oko nas, kog su rani Let 3 tako ubedljivo opisali kao mračno mesto za egzistenciju.
“Izgubljeni” su bili prvi veliki anti-hit grupe Let 3. Već on je sadržao karakterističnu gorku društvenu satiru, koja će obeležiti njihovu karijeru.
HIMNA IZGUBLJENOSTI
Da “Izgubljeni” nije obična pesma, jasno je od samog početka: zapaljivi rif na električnoj gitari i vrisak pevača, potom horsko pevanje refrena – kao da su izašli iz pesmarice rock‘n’roll klasika. Sam refren otvara mogućnost da se konačno dobije svoje mesto u svetu, kroz pripadnost gomili koja je odjednom dobila sudbinski tačno ime “Izgubljeni”. Neizbežni dodatak: “Ima nas još”, kao i brojanje 1 – 2 – 3 – 4, pojačavaju osećaj pripadništva i povezanosti kojoj svi mogu da pristupe. Efektan gitarski solo unosi rokersku energičnost, a istarski etno intermeco u sred numere, celu stvar pomera u sferu psihodelične ironije, uvek drage Letu 3.
Intenzivno puštana na radio stanicama, pesma “Izgubljeni” postala je ne samo prvi hit dotadašnje underground grupe, nego i instant znak raspoznavanja među publikom, te su se Let 3 probili širom SFRJ zahvaljujući njoj. Bila je znak vremena. Bar deo snažnog utiska kog je ostavila, svakako je otpadao na činjenicu da je izgovorila jednu istinu o kojoj u javnosti dotad nije bilo reči: “Godinama pričaju nema nas puno / A sve nas je više”. Činjenica da je rock‘n’roll bendu pripala uloga da ostavi za sobom značajan iskaz o velikoj, narastajućoj socijalnoj konfuziji, naročito među mladima, dokumentujući je makar u formi trominutne popularne kompozicije, rečito pokazuje kakvo je važno mesto u kulturi nekada imao – rock‘n’roll bend.
Snimljena je u Studiju Tivoli, Ljubljana, između juna i decembra 1988. Pevao je Zoran Prodanović-Prlja, Damir Martinović-Mrle svirao bas, Nenad Tubin bubanj, Igor Perković-Gigi gitaru, kao i Ivica Dražić-Miki, dok je Dubravko Seršić ukrasio celu stvar dodajući deonicu u kojoj se istaklo sopile (istarski drveni duvački narodni instrument). Snimatelj je bio Toni Jurij, miks je radio Janez Križaj, a Goran Lisica Fox produkciju. Omot albuma sa obično-neobičnim likom, ukrašen malim srpovima i čekićima, osmislili su Dejan Kršić, Gordana Brzović, Jane Štravs i Jasna Zastavniković (dizajnerska grupa Nova Evropa).
SVE NAS JE VIŠE
Verujem da Let 3 nisu u prvi mah imali na umu da će napisati jednu opštu dijagnozu stanja u jugoslovenskom društvu u drugoj polovini osamdesetih. “Izgubljeni” su krik te generacije i konstatacija da je niko ne čuje, nastao na zgarištu novog talasa. U njoj ima još poslednjih tragova rockerske romantike, kroz tajni poziv na solidarnost među svim skrajnutima i zaboravljenima. No, pesma je ostala aktuelna sve do sad – jer ko može da kaže da smo danas manje IZGUBLJENI, nego onda kad je sročena?
Prijatelji dragi – možda još i više.
Dragan Ambrozić
Ekskluzivnu izjavu za ovu kolumnu dao je Zoran Prodanović Prlja (pevač grupe Let 3):
“Pjesmu ‘Izgubljeni’, to jest njen tekst, smislio sam u autobusu, linija 32, koja povezuje Rijeku i Volosko, Opatiju, Ičiće, Iku, Lovran… U to vrijeme smo imali prostor za vježbanje u Ičićima, a kasnije na Voloskom, i bili smo u nekoj prijelaznoj fazi između Leta 2 i Leta 3. Pripremali smo materijal za snimanje našeg prvog albuma koji smo kasnije nazvali ‘Two Dogs Fuckin’’, a koji je sadržavao dosta pjesama iz Let 2 faze i koji je doživio dosta preinaka u fazi kad je bend postao Let 3, zbog promjene nekih članova.
Inspiraciju za tekst sam dobio čitajući recenziju našeg nastupa na Yu Rock Moment (YURM) festivalu, u omladinskom glasilu Polet, koje je bilo vrlo čitano i utjecajno tih godina. Uz naš nastup i fotografiju pisalo je: “savršen opis izgubljenosti generacije koja dolazi”. Tekst je izrazito minimalistički, tako da sam i skladajući tu pjesmu posegnuo za jednostavnim punk rock gitarskim riffovima, koji zvuče kao da smo ih mnogo puta već čuli.
Snimajući materijal za album u ljubljanskom studiju Tivoli, pod palicom Janeza Križaja – koji je na neki način tih godina stasavao u velikog producenta – shvatili smo da nam je potrebna takva jedna, nazovimo to hit singl pjesma, obzirom da je ostatak materijala poprilično hermetičan, da bi privukao i nešto širi dio publike. Tako smo se posvetili toj pjesmi. U jednom trenutku smo shvatili da joj nedostaje još nešto kako bi postala zaokružena cjelina. Odlučili smo da u nju ubacimo dio koji u sebi sadrži etno element. Radi se o istarskom melosu i sopilama koje su za tu priliku odsvirali Raoul Varljen i Dubravko Seršić. Taj dio je pjesmi dodao jedan novi, svježi i neočekivani moment, i definitivno je učinio atraktivnijom – za to vrijeme je to bio iznenađujući spoj jednog novovalnog benda i world music elementa.
‘Izgubljeni’ su nakon izlaska albuma dobili i videospot u režiji Edija Kraljića – kojeg uglavnom znamo kroz njegov rad s Denis & Denis – i postali u toj fazi ono nešto po čemu nas publika zna i prepoznaje. Definitivno je to bila neka trigger pjesma, koja je itekako utjecala na našu daljnju karijeru. Ona je i dan-danas neizostavni dio našeg repertoara i izraza.
Koliko god sam nekad ponosan na činjenicu da je ta pjesma evergreen – toliko sam i tužan da izgubljenih ima sve više i više u svakoj novoj generaciji, ali valjda to tako treba biti.”
Let 3 – “Izgubljeni”
1,2,3,4
Izgubljeni!
Ima nas još
Godinama pričaju nema nas puno
A sve nas je više, sve nas je više
Godinama pričaju ima nas malo
A sve nas je više
1,2,3,4
Izgubljeni!
Ima nas još …
Godinama pričaju nema nas puno
A sve nas je više, sve nas je više
Godinama pričaju sve nas je manje
A sve nas je više
1,2,3,4
Izgubljeni!
Ima nas još …
* u sljedećim izdanjima kolumne pišemo o pjesmama grupa Budweiser, Studeni Studeni i Majke.