Zagrepčani su ovih dana širom grada mogli primjetiti crno-bijele plakate s prikazom fotografije muškog lica bez ikakvog objašnjenja, a skoro nitko nije znao o čemu i o kome se radi. A da je i pisalo tko je na plakatima rijetkima bi opet bilo išta jasno. A s plakata nas gleda Doktor Spira.
Tko je Doktor Spira? Pravim imenom Dušan Mihajlović još u prvoj polovini sedamdesetih godina prošlog stoljeća krenuo je na svoj autorski glazbeni put. Legenda kaže da je njegov rođak, čuveni glazbeni kritičar Žikica Simić, ‘krivac’ za njegovo umjetničko ime Doktor Spira jer je navodno spiros grčka izvedenica imena Dušan pa je tako Mihajlović postao Doktor Spira. Na samim počecima karijere nastupao je u akustičnom duetu s Mirjanom Mirom Marković pod imenom Mira i Spira, a izvodili su vlastiti materijal. Prvu veću Spirinu autorsku afirmaciju doživjela je pjesma “Prvi sneg” koju je na svoj nastupni album “Moje bube” uvrstila grupa Suncokret. Pjesma je postala svojevrsni klasik svoga vremena, a Spira je nakon nekog vremena ugasio svoj duo s Mirom, skupio je bend i nazvao ih Ljudska bića.
Krajem sedamdesetih upoznaje se s Encom Lesićem te kao snimatelj i producent radi u njegovom čuvenom studiju Druga maca. I tu lagano dolazimo do “Dijagnoze”. Kada je već radio u dobrom glazbenom studiju, kad je već imao Ljudska bića uz sebe, odlučio je iskoristiti priliku i snimiti album.
Autorski materijal koji su svirali svjetlosne godine je bio udaljen od prijašnje, akustičarske faze, a “Dijagnoza” je ponudila novi val prije novog vala. Spira je u vrlo kratkom vremenu snimio odličan materijal, svi koji su sudjelovali bili su vrlo zadovoljni i na kraju je odlučio otići u londonski Trident studio, jedan od najboljih studija onoga vremena i pripremiti ploču za izdavanje. Kada je već bio tamo izradio je pedeset primjeraka albuma za promotivne svrhe, a kada se vratio ustanovio je da je izdavač (PGP RTB) odustao od plaćanja troškova studija tako da je na kraju Spira ostao i bez albuma i bez izdavača s pedeset potpisanih blank primjeraka vinila koji danas imaju veliku vrijednost među kolekcionarima. Album je tako završio u ‘bunkeru’ i na margini, a Spira je nastavio raditi u Drugoj maci.
Ubrzo nakon toga u toj istoj Drugoj maci nastao je programatski album beogradskog novog vala “Paket aranžman” na kojemu su svoje prve snimke imali Idoli, Šarlo Akrobata i Električni irgazam. Album je bio apsolutno remek-djelo koje je usmjerilo popularnu muziku na ovim prostorima na jedan poseban put koji se osjeti još i danas.
Ali vratimo se Spiri. Drugo rođenje albuma “Dijagnoza” dogodila se skoro pa i slučajno kada je nakon oklade s Borom Čorbom’Đorđevićem tadašnji glavni urednik PGP RTB-a Oliver Mandić izdao napokon “Dijagnozu” u dvije tisuće primjeraka koje su ubrzo i rasprodane.
Tim sam putem već prošao jednom,
i zagonetke znam…
Već prvi taktovi albuma “Dijagnoza” daju nam na znanje o čemu se radi. Kako sam već ranije rekao, ovo je bio novi val prije novog vala, “Dijagnoza” je bila ono što se kasnije, ponajprije kod Šarla akrobate moglo čuti na “Paket aranžmanu” i pogotovo na njihovom prvijencu “Bistriji i tuplji čovjek biva kad…'”.
Ljudska bića bili su odličan bend, čvrsta ritam sekcija donijela nam je ogoljeni post punk koji je u to vrijeme već urbana legenda Doktor Spira vodio u neke, za to vrijeme neistražene glazbene i liričke predjele sa odmakom od standardnog zvuka tog vremena.
Ljudska Bića na “Dijagnozi” bili su Želimir Vasić na bubnjevima, Zoran Dašić na gitari, Stevan Milinković na basu, Enco Lesić na klavijaturama i uz Doktora Spiru iznjedrili su jedan od najuzbudljivijih novovalnih albuma onoga vremena, a to što nije izašao kada je trebao izaći možemo danas samo žaliti.
Naime, “Dijagnoza” je bio album minimalističkog karaktera izveden gotovo bez nasnimavanja, a sam album bavio se životnim putem pojedinca koji pokušava izbjeći ‘ulazak u mašinu’ što mu dakako ne uspijeva ali album je lirički vrlo slojevit i zahvaća još puno tema koje su uklopljene u priču. Spira na albumu ne pjeva, Spira svoje stihove viče, ponekad skoro da i stenje, šapće, Spira svoje stihove govori, a Spira ima što reći. Dok su drugi u ono vrijeme plovili nekim glavnim glazbenim tokovima Spira je istraživao glazbene ćoškove. Usporedba sa Šarlom je možda i najočitija, pogotovo s njihovim jedinim albumom, ali “Dijagnoza” je nastala ipak nešto ranije, a i onovijeki svjetski trend bendovi poput recimo Pere Ubu i slične avangardne institucije mogu stajati u usporedbi.
Spira se nakon albuma marginalno bavio glazbom, više se bavio stvarima koje su graničile s glazbom, izrađivao je mala i zanimljiva gitarska pojačala i slično, a onda se vratio.
Sedam godina nakon prvog, njegov drugi album “Dizajn za stvarni svet” sniman je 1987. godine u studiju Ša-na-na nekoliko mjeseci i za razliku od ogoljenog zvuka “Dijagnoze” drugi album sadrži puno širu lepezu zvukova i glazbenih rešenja od prvijenca, koja se kreću od minimalizma do atonalnih i poliritmičnih slogova. Aranžerski je ovo bio poprilično drugačiji i bogatiji album od “Dijagnoze”, a i sam obim albuma po broju pjesama je bio veći pa je ovo bio dupli album. Vrlo raznolika je bila zona glazbenih stilova na “Dizajnu2 pa tako na njoj čujemo od krautrocka do disca, od gothica do funkya, od worlda do atonalnog jazza. Neki će čuti utjecaje The Pop Groupa, Tuxedomoona, Lydie Lunch, Jamesa Chancea i još ponekog iz No Wave pokreta ili možda Trobecovih krušnih peći, ali sve je to na kraju u uhu slušatelja.
Doktore, ne valjaju mi naočale,
kroz njih vidim svet, samo mnogo crn…
…parafraza je teksta uvodne pjesme albuma, “Radio paranoja” koja skoro da i objašnjava Spirin koncept. Kroz još dvadesetak pjesama na albumu Spira nas vodi svojim čudnim svijetom na vrlo različite glazbene načine.
Na albumu se kao gosti pojavljuju vrhunski glazbenici različitih stilova, od Enca Lesića na klavijaturama, pjevačice i ondašnje velike zvijezde Slađane Milošević do Nebojše Antonića Antona iz Partibrejkersa na gitari i Ivice Vdovića iz Šarla akrobate na bubnjevima, a kompletna lista gostiju na albumu sadrži dvadesetak imena.
Na albumu su dvije verzije nekadašnjeg Spirinog velikog hita “Prvi sneg”. Jedan je otpjevala Slađana Milošević, a drugu, izdistorziranu gothic verziju otpjevao je sam Spira.
Vrlo raznolik materijal uključuje i pjesmu “Molitva svetom Kamenku Katiću”, a sada bi me baš zanimalo koliko je još danas živih ljudi koji se sjećaju Kamenka Katića, nekadašnje novinarske legende meteorološke prognoze.
Više od sedamdeset minuta vrlo raznolike glazbe na albumu “Dizajn za stvarni svet” držat će vam pažnju cijelo vrijeme slušanja, a bez obzira na ponekad vrlo čudne ritmove, atonalnost u harmonijama, a o tekstovima da i ne govorim, puno toga vam nakon slušanja ovog albuma ostaje u uhu i teško ćete se toga riješiti.
Već danima se ne mogu riješiti zarazne melodije i stihova pjesme “Crno je moja boja” koje dosta govore o albumu, a i o Spiri. I s njima ću i završiti ovu pripovijest.
Kupio sam kantu, kantu crne boje,
i pošao ulicom ka gradu,
danas želim sve da obojim u crno,
sve parkove, ulice i ljude…
Na kraju, od kud uopće priča o Doktoru Spiri i Ljudskim bićima? Vraćamo se na početak teksta i na crno-bijele plakate obljepljene po Zagrebu. Doktor Spira i Ljudska bića nastupaju 30. siječnja u zagrebačkom klubu Močvara i promovirat će vinilna reizdanja svoja dva albuma, “Dijagnoza” i “Dizajn za stvarni svet'” pred publikom i dat će im neki novi, možda čak i treći pokušaj života, a svi vi koji niste do sad bili u prilici čuti ove albume svakako se potrudite. Dr. Spira će nastupiti u Močvari uz bend Šumski koji je također reizdao album “Ronioci” na vinilu.
Doktor Spira nije svirao u Zagrebu više od četrdeset godina, još od nekadašnjih “Pozdrava iz Beograda”, a vjerujte ako dođete u Močvaru Spira će vas iznenaditi jer ‘dobri doktor’, kako mu tepa Žikica, ne svira uspomene, on je uvijek bio korak ispred.
