Pantera, institucija metal glazbe devedesetih, održala je koncert u petak, 31. siječnja, u rasprodanoj ljubljanskoj areni Stožice.
Kao potpora na turneji, prvi bend koji se popeo na pozornicu u 19 sati bio je Child Bite. Njihova kombinacija hardcore punk/noise i metal glazbe uz poprilično agresivan nastup pokazao je smjer u kojem će se kretati cijela večer. Shawn Knight za mikrofonom, Sean Clancy bas gitara, Jeff Porter za bubnjevima i Jeremy Waun na gitari, koji je tijekom svake pjesme imao potrebu pokazivati jezikom kako brzo može lizati p….u, budimo realni, na takav način sigurno neće konzumirati sladoled. Jedan od razloga za odabir predgrupe vjerojatno je izdavački ugovor s Housecore Records koju je osnovao Phil Anselmo. Kako se vidi na fotografijama tijekom koncerta Anselmo je nosio njihovu majicu.

Sljedeći potporanj turneje bio je američki thrash metal/hardcore punk bend Power Trip. Nakon predoziranja njihovog pjevača Rileya Galea i pauze od tri godine, nastupi su nastavljeni sa Sethom Gilmoreom. Za njihov nastup publika se napokon okupila u većem broju tako je bio moguć kružni mosh pit koje je Gilmore u nekoliko navrata zatražio, a publika odazvala. “Soul Sacrifice” bila je prva pjesma, nakon koje su uslijedile “Executioner’s Tax (Swing of the axe)” i “Firing squad”, obje singlovi albuma “Nightmare Logic”. Ostatak koncerta bio je nemilosrdan kao i početak. Glazba Power Tripa nije predviđena za balade. Blake Ibanez i Nick Stewart na gitarama napravili su odličan posao, brzo, žestoko i moćno, uz ritam sekciju Chrisa Whetzela za basom i imenjaka Chrisa Ulsha za bubnjevima koja je cijelo vrijeme brinula kako nitko ne bi posustao.

Pripreme za zvijezde večeri počele su s podizanjem velikog platna s imenom Pantera. Popis pjesama, u današnje doba interneta, bio je poznat od prvog koncerta. Nakon što je platno palo sve se pokrenulo s “A New Level”. Do tada se dvorana napunila do zadnjeg mjesta, a i na tribinama je više ljudi stajalo nego sjedilo. Svaka pjesma koja je uslijedila bila je otkrivenje za sebe, pogotovo za većinu publike, kako se pokazalo na pitanje Phila Anselma, mali broj prisutnih imao je prilike ih vidjeti uživo. Zadnji koncert Pantere bio je u Japanu, 28. kolovoza 2001.
Anselmo je također zamolio stariju publiku za pomoć mlađoj u pjevanju Panterinih pjesama. Poprilično emotivno bilo je za vrijeme pjesme “Floods” tijekom koje su se na ekranu vrtile snimke preminule braće Darrela Dimebag Abbotta i Vincenta Vinnie Paula Abbota. Cijela turneja slavljenje je njihove glazbe, što se dodatno vidjelo na jakni Zakka Wylda i bas bubnjevima Charlija Benanta. Obje zamjene bile su bliske s članovima Pantere i ikone metal glazbe same za sebe.
Očekivano, najveće ludilo nastalo je tijekom pjesama “Walk” i “Cowboys from Hell” koje je pratio mosh pit i pjevanje publike uz stručno dirigiranje Phila Anselma.

Kao i na prethodnim koncertima bio je predviđen samo jedan bis i to pjesma “Fucking Hostile”, ali toliko je bila impresivna atmosfera, pa je Anselmo poslao nazad bend na posao nakon nakon kraćeg razgovora s njima. Nakon što se ispričao za moguće greške u svirci, jer je nisu toliko vježbali, otprašili su “Yesterday Don’t Mean Shit”. I tako prekoračili predviđenih oko 75 minuta svirke, na čemu su im svi prisutni bili zahvalni. Anselmo se od Ljubljane, koju je nahvalio tijekom koncerta kao prelijepim gradom, oprostio uz riječi “And she’s buying…” na što mu je publika odgovorila “a stairway to heaven”. Nakon toga samo je pustio mikrofon iz ruke na pod.
View this post on Instagram
Kao što je gitarist Zakk Wylde u nekoliko intervjua napomenuo, ovo nije turneja Pantere, već slavljenje njihove glazbe. Koliko god odlični glazbenici bili i Wylde i bubnjar Anthraxa Charlie Benante, oni nisu Dimebag i Vinnie, i koliko god vjerno sviral, uvijek će se osjetiti njihov ‘dodir’ u Panterinoj glazbi.
Svakako, svima kojima je ovo prvi doticaj s njihovom glazbom uživo, ovaj koncert je ostvarenje želja za proživljavanjem te energije i emocije koji se mogu samo osobnim prisustvom iskusiti. Onima koji su ih imali prilike gledati, ovaj nastup ih je podsjetio na proživljene trenutke i omogućio im da ponovno gledaju i slušaju uživo četiri izvrsna glazbenika koji rade ono što najviše vole. “Respect… Walk!!!”
Foto: Matea Marušić
Video: Vedran Levi