Upražnjeno kino i skoro užitak gledanja filma samog sa sobom je nemjerljiv, no s druge strane postoji žal da kino dvorana nije ispunjena. U Cinestaru smo gledali novi film Mela Gibsona, “Rizičan let”.
Nakon njegovih “Greben spašenih”, “Apocalypto”, “Pasija” i “Hrabro srce”, čovjek je spreman očekivati nešto slično tim filmovima, a kad to posložite i s njegovim istupima za medije svašta ste spremni očekivati od ovog Australca na “privremenom” radu u SAD-u. No iznenadit ćete se. Upravo ovaj film bih nazvao njegovim zrelim redateljskim uratkom nakon gotovo 11 godina posta. “Rizičan let” je upravo film koji je možda i odmak od svih tema i pomalo glamuroznog budžeta koji su svi ti filmovi imali i rezultata koji su polučili.
Pitam se onako, usput primjećujući kako je za ovaj film bila izuzetno prorjeđena dvorana, koji su bili razlozi tih mladih ljudi i parova koji su došli pogledati ovaj posljednji Gibsonov uradak? Vjerujem da je njegovo ime upravo odlučilo da se odabere taj film u prorjeđenim naslovima na kino repertoaru. Je li s pravom? Pokušat ću odgovoriti kroz sljedeće retke.
Nekako mi se čini da je Gibson puno aktivniji na televizijama, društvenim mrežama i općenito izvan filmskih tračnica, ovdje pri tom mislim na njegov redateljski obol jer je glumački zaredao u nekim podosta lošim filmskih ulogama. Zapravo, nekako nevjerojatno i onda je još k tomu nedavno ostao bez svog doma u onim ogromnim i nevjerojatnim požarima koji su poharali Los Angeles od brdskih dijelova pa sve do oceana i naravno uništili do neprepoznatljivosti i dio u kojem je imao, naglašavam imao, i Gibson svoj dom. Osobno mislim da je ovaj film nekako Melov povratak mainstream vodama u kojima je zapravo izrastao, kao na primjer sa “Smrtonosnim oružjem”. Čovjek stari i vraća se u sjećanjima na dane uspjeha i slave koje je požnjeo u Hollywoodu. Kada vidim ovaj film užasno me to podsjeća na nauk koji Clint ima u svojim filmovima, no za razliku od Mela on ne vrluda kroz žanrove. Pohvalit ću ovaj povratak korijenima.
No, možemo li ga uopće usporediti po svemu što na filmu radi s nevjerojatnim Clintom Eastwoodom, mislim da ne iz više razloga, ali ljudi će reći da eto Mel ima jedan impozantan repertoar odličnih filmova koje je on režirao, na početku navedenih uspješnica. I onda tu se negdje utisnuo i ovaj recentni Gibsonov uradak o kojem sada pišem, “Rizičan let”. Kao prvo, ne bih uopće stavljao neki znak usporedbe između svih tih filmova kao što sam čuo da neki čine jer su žanrovski puno različitiji, a također je i financijski drugačije postavljen. “Rizičan let” je imao nevelikih 10 milijuna dolara budžeta što je odmah razlog da se napravi distinkcija u odnosu na njegovu prethodnu filmografiju.
Što je dobro u filmu u odnosu na ostale njegove filmove i općenito filmove gdje je Mel ostavio trag? Ako idemo od bazičnog, kada rastavljamo film, onda svakako vrijedi istaknuti da će vas napetost držati budnima od početka do kraja. Dakle, sasvim sigurno da nećete zaspati tijekom gledanja filma. Provjereno! Gradacija suspensa u filmu “Rizičan let” sa svim ostalim značajkama je tu prisutna tako da vas Gibson svojom dirigentskom palicom vodi od početka do kraja vrlo samouvjereno, i to vas neće držati samo budnim nego i napetim glede neizvjesnosti radnje i završetka.
Odlično je napravio gledateljima spin glede povjerenja u glavne junake i njihovu podršku. Kome vjerovati? Je li šef glavne ženske uloge na filmu Michele Dockery, ovdje agentica Mandolyn, iskren i kome vjerovati u pronalaženju rješenja za povratak nazad u civilizaciju s dalekog sjevera Aljaske? Taj nekoliko puta izveden twist and turn u radnji je odličan i baš je onako zanatski napravljen. Bez puno glamura, ali tu je i stoji dovoljno da vam zamuti povjerenje u sve sudionike izvan same radnje u avionu.
Naime, kako je to vidljivo u najavama, tako ćete i kroz cijeli film vidjeti da se radnja u većem dijelu odvija u avionu kojim putuje agentica Mandolyn od Nigdjezemske na Aljaski pa sve do Anchoreagea u civilizaciji.
Michele Dockery znate ili ćete je uspjeti prepoznati na temelju njezine uloge koja joj je obilježila karijeru, a to je kao Lady Mary Crawley iz TV dramske serije „Downton Abbey“. Britanska glumica, koja je jako dobro zamaskirala svoj britanski akcent, odličan je po mom „picku na draftu“ samog Gibsona za jednu pomalo suzdržanu s „metlom u guzici“ agenticu. Takav vrlo istančani plastičan opis dat će vam u nekoliko navrata jedan od njezinih dvojice glavnih muških aktera ovog filma – Topher Grace, kao pokajnik Winston. Ona iako nije glavna zvijezda, svakako je amalgam koji spaja sve ključne aktere filma. Topher je sasvim solidan u prikazu pokajnika iako kada ga vidim više mi geekasto sliči na nekog programera nego recimo na nekog računovođu koji muti. No, to je sve u izgledu, ali performans mu je na visini. Treći krak ovog glumačkog trokuta je Mark Wahlberg čije je lice na filmskom plakatu. Eh Mark, Mark. Ako ništa volim da su ljudi u pogledu svog posla jako posvećeni. Naime, vidjet ćete ćelavog Marka, da, ćelavog, ne zbog alopecije već zbog filmske uvijerljivosti – Mark se obrijao na ćelestonku.
Jedna od referenci na koga podsjeća Daryl (filmsko uprizorenje Marka Wahlberga) jest Dennis Rader ili BTK serijski ubojica, a i po onome što je Daryl radio svojim suputnicima, to je posve odlična opaska. Vjerojatno je među inima i taj monstrum bio kao neki fotorobot za tu ulogu negativca. Čak je i sam Mel u jednom intervjuu oko ovog filma objasnio zašto je Wahlberga odabrao za ovaj film, jer mu se oduvijek činilo da Mark ima neku svoju tamnu stranu koju je on primjetio i htio iskoristiti za ovaj film. Moram priznati da mi Mark pomalo i izgleda kao neki psihopat kojeg je jako vjerno ovjekovječio u liku Daryla. Osim ovog terceta zanmljiva su i glumačka ostvarenja glumaca koji su se javljali kao pomoć filmskom liku Michele Dockery. Tako da je i to isto jedan cool dodatak priči.
Istinabog, film me podsjeća na nešto što sam davne 2005. godine vidio na Motovun film festivalu u jutarnjim termnima, a riječ je filmu „Day and Night“ ili „Dan i noć“ u kojem je radnja svedena na jedan prostor, unutrašnjost automobila i time postignuta atmosfera komorne drame. Ovdje je pak riječ o akcijskom kriminalističkom filmu slesh komorna krimi drama. Zanimljive su te zakonitosti zatvorenog prostora koje su mnogima neobične i pomalo kalustrofobične te naravno da ljudi to teško provare i zbrzaju to proglasiti lošim filmom tj. djelom. Osobno, ovo je vrlo hrabar filmski eksperiment Mela Gibsona upravo zbog same ograničenosti budžeta. Tu ili izađeš k’o pobjednik ili potoneš k’o Titanik.
Ovaj film, osim s gradacijom suspensa, ima uz elemente komedije recimo i elemente horora ili barem dio tog suspensa horora. Tome svakako pridonosi i ona usporedba s početka recenzije gdje ćelavi Mark Wahlberg podsjeća na vrlo okrutnog serijskog ubojicu. Naravno, svi mogući filmski obrati koji prijete životu i zdravlju glavnih junaka s pitanjem – hoće li se avion srušiti ili ne? … no da ne otkrivamo sve, za to morate pogledati film do kraja.
Zanimljiva je „Božja ruka“ (ovaj put ne Maradone) u filmu redatelja Mela Gibsona negdje sa sredine i samog kraja filma koja spašava živote i rješava probleme koji prijete samom opstanku naših glavnih junaka. Ne, nisu to greške već namjerne intervencije koje mogu i ne moraju biti vjerojatne, ali film kao i papir svašta podnosi.
Film sa svim svojim manama i prednostima svakako vrijedi pogledati u odnosu na preostatak blijedunjave ponude filmova po hrvatskim kinima.