U Vintage Industrial Baru smo u srijedu, 12. veljače imali priliku uživati u najboljoj ‘vintage’ glazbi koju nam već godinama donose Josip Radić i njegov bend Kensinton Lima.
Sve ono najbolje od Beatlesa, Beach Boysa, Wilca i sličnih velikana Josip je umotao u divno amerikana ruho i na dosadašnja tri albuma koje su Kensington Lima objavili omogućio nam je da uplovimo u jednu divnu glazbenu priču. Od 2018. godine kada su krenuli s radom pa do danas objavili su samo ta tri bisera od albuma, a nažalost ni na koncertima ih nema prečesto, ali to ovoj glazbenoj priči vjerojatno daje još veću draž.
Povod za ovaj vintage koncert bila je promocija albuma “The Beat That Saved Our Lives” koji je izašao krajem prošle godine, ali koncerti Kensington Lime nikada nisu samo puke promocije albuma, koncerti su to koji na jedan poseban način slavi jednu posebnu glazbu u kojoj danas možemo samo rijetko gdje uživati. Koncert su otvorili s naslovnom stvari zadnjeg albuma, a onda su nastavili vrlo žestoko. “Coming Out at Midnight” je nešto najžešće s čim su Kensington Lima izašli do sad, žestoki rifovi i prljave gitare, a i spot koji je popratio pjesmu je potpuno u skladu s tim. Novi album ponudio je možda i najraznovrsniji set pjesama od svih dosadašnjih, ali i na ovom albumu ostali su dosljedni, doslovno ih se može prepoznati već u par taktova.
Koncert je bio koncipiran tako da smo dobili uvid u sve ranije albume, od nastupnog “May”, preko “Southbounda” pa do ovog posljednjeg, a svatko u publici čekao je, kako to jedna njihova stvar govori ‘waiting for my favorite song’. Meni osobno skoro svaka pjesma bila je u nekom trenutku najdraža pa je na kraju ispalo da mi je set lista bila više nego odlična. “Long Summer Short” i “Memphis” vratile su nas na album “May”, akustični “Tomorrow” i pjesma o pripitom svećeniku “Holly Mess” na album “Southbound”, a sigurno jedan od vrhunaca koncerta bila je “The Back Seat of My Car”, pjesma sa zadnjeg albuma koja je jedina do sad da iza nje ne stoji Josip Radić već je autorica Lovorka Sršen, djevojka predivnoga glasa koja već dugo radi s bendom, a sada je napokon i punopravni član, kako pjevački tako i autorski. Fantastična pjesma koja vrlo moćno zvuči na albumu, ali vjerujte, na koncertu je zazvučala još puno moćnije. Gitarski outro ove pjesme koji su odsvirali Davor i Danijel može se svrstati u sam vrh gitarskog rada u nas, čak i puno šire, a kada već govorimo o instrumentima red bi bio da i predstavimo bend koji nas je oduševio svojim izvedbama. Uz Josipa i Lovorku na basu je bio Karlo Kurtalj, dvojac na gitarama (uz Josipa) bili su odlični Davor Capković i Danijel Benko, a svemu ovome iz pozadine na bubnjevima beat je davao, ovoga puta, Marko Jurić.
Dobili smo priliku čuti i neke pjesme koje do sada nisu nigdje objavljene, pa je tako jedna od njih bila i “Heart For Your Loving”, odlična stvar o transplatacijskoj medicini nastala nastala doslovno na kišom okupanoj, hladnoj autocesti, a koncert Kensington Lime ne bi bio koncert ako na njemu ne bude i neka obrada, jer na njih su već naviknuli svoju publiku, ali ovaj put su nas stvarno ‘počastili’ s nekoliko izuzetnih bisera. Čisto sumnjam da su Fleetwood Mac ikada izveli “The Chain”, jedan od svojih najvećih hitova, tako moćno kako su ga odsvirali, naprosto su razvalili Vintage, Beatlesi su dobili svoj ‘kutak’ u akustičnom dijelu koncerta s “Blackbird”, u jednu od vlastitih pjesama našla se ‘umotana’ i “Tiny Dancer” Eltona Johna, a znamo da niti jedan koncert ne može proći bez već tradicionalne “All Your Favorite Bands”, Dawesa pa je tako naravno bilo i ovaj put.
Pred sam kraj odsvirali su, kako Josip kaže, prvu pjesmu koju je ikada napisao “Summer’s Gone” s prvijenca, a nadam se da je uz sve nas u publici u izvedbi uživao i Neno Belan koji je bio na koncertu, a baš ovu pjesmu je uvrstio u svoj repertoar u domaćem prepjevu. Za kraj je ostavljena “The Beat That Saved Our Lives” i upravo je ovo možda i najbolja poruka ovoga koncerta, ovi beatovi koje smo slušali u Vintage Industrial Baru možda i neće spasiti svijet, ali svakako mogu spasiti naše živote ako im se prepustimo i uživamo u njima.
Moram priznati da sam neizmjerno uživao u nešto manje od dva sata ovoga fantastičnog koncerta i ni malo mi nije bilo teško na njega ‘potegnuti’ bez obzira što je bio dvjesto kilometera daleko od mog doma.
Foto: Goran Berović