Hans Zimmer, najveći filmski skladatelj današnjice, u Dubaiju je snimio koncertni film koji prikazuje izvedbe nekih od njegovih najpoznatijih filmskih skladbi i to na više lokacije, od impresivne Arene preko arapske pustinje do Burj Al Arabe. Film se danas prikazao u odabranim kinima diljem svijeta.
Koncertni film “Diamond in the Desert” ima i dokumentarističke trenutke u kojima Hans Zimmer otkriva neke bitne detalje iz svojeg djetinjstva, odrastanja i sazrijevanja, kao i kreativne procese nastanka određenih soundtrackova. Hans je tim povodom razgovarao s nekim od najvećih suradnika, prvenstveno s redateljima Christopherom Nolanom, Denisom Villeneuveom, Tanyom Lapointe i Jerryjem Bruckheimerom, zatim glumcima Timothéejem Chalametom i Zendayom, te glazbenicima Billie Eilish, Finneasom, Johnnyjem Marrom i Pharrellom Williamsom. Upravo ovaj zadnji dvojac je najzaslužniji zašto je Hans Zimmer svoj talent doveo i na najveće pozornice na svijetu, na čemu im je skladatelj itekako zahvalan, a što je istaknuo i u filmu. Hans je rekao da je sve izgledalo kao da su se ova dvojica dogovorila kada će ga zbog toga špotati, a Johnny je na sve dodao kako je zapravo zanimljivo da su dva glazbenika koja dolaze iz dva različita svijeta, jedan koji je skladao pjesmu “Heaven Knows I’m Miserable Now” i drugi koji je napisao “Happy”, zajedno ohrabrivali Zimmera da izađe na pozornicu. A na pozornici Hans može, kako je i sam rekao, kroz glazbu reći ono publici što ne može riječima. Pharrell bi dodao – “samo sam ti dao ogledalo.”
Film počinje u arapskoj pustinji, a završava na vrhu impresivnog nebodera Burj Al Arabe. Nekako ova dva motiva i obilježavaju život Hansa Zimmera, moderni pristup glazbi koju izvode većinom klasični instrumenti. I ne samo to, već i izmišljanje novih zvukova koji neke instrumente predstavljaju kao nikada do sada. Primjerice, zvuk gusli u “Dini” zapravo proizvodi gitara, kako kaže Hans, najboljeg gitarista na svijetu, Guthrieja Govana. Film nam je donio nekoliko ekskluzivnih izvedbi od kojih je izvedba nekoliko skladbi iz filma “Interstellar” možda najimpresivnija zbog prostora u kojem je snimljena i vizualnih efekata koji su pratili zvuk. Sve izvedbe držat će vas u ekstazi do samog trenutka kad film završi. Zanimljivo, intervjui su snimljeni u crno-bijelom tonu i 4:3 formatu, dok su izvedbe prikazane u boji i full cinema dimenziji (1.66:1).
Kao što sam rekao u uvodu saznali smo neke detalje koje mnogi ne znaju o životu Hansa Zimmera, kao naprimjer da je izgubio oca u 6. godini života i da je iz tog razloga prihvatio posao skladatelja glazbe za film “Kralj lavova” jer je u tom trenutku njegova kćer imala 6 godina. Stoga, priznaje u filmu, glazba skladana za taj film je zapravo rekvijem za njegovog oca. Inače, Hans Zimmer je nekada radio Snake Ranch studiju u Londonu pa se tako ispostavilo da je na ploči “Šta mi radiš” Zdravka Čolića, na kojoj je radio producent Kornelije Kovač, među ostalim i u tom studiju, Hans bio session glazbenik, odnosno stoji na zaslugama za programiranje synthova. Tko bi rekao da će jednog dana taj isti Hans biti jedan od najvećih filmskih skladatelja u povijesti. Vraćam se činjenicama iz filma – jedna od zanimljivijih, a koja se već ranije mogla saznati iz njegovih intervjua, jest da je cijelu glazbu za film “Pirati s Kariba” skladao u jednoj noći, dok nisam znao do sada da je za “Interstellar” imao 48 sessiona i da je Christopher Nolan u jednom trenutku na talkback dugme na miks pultu rekao ekipi da nije potrebno više snimati i zahvalio svima na trudu. Hans je naime bio toliko inspiriran da je imao hrpu materijala za pokazati, ali je otišao u takve daljine i dubine da je jednostavno bilo potrebno stati sa svime. Taj isti soundtrack je bio poseban za Hansa jer je od Nolana dobio pismo na jednom listu A4 papira gdje je rečeno da radi na filmu koji govori o odnosu oca i kćeri bez da je otkrio žanr i da ima jedan dan da sklada glavnu temu. Hans se postavio u ulogu kao da sklada glazbu koja govori o odnosu njega i njegovog sina. U filmu Hans pita Nolana s digresijom da nije problem ako trebaju to izbaciti iz filma – je li to pismo napisao na pisaćoj mašini svojeg pokojnog oca, što je Nolan i potvrdio. Hans ga je dodatno pitao – “kako si znao da ću uspjeti skladati temu za film?”. Nolan je odgovorio da mu je jednom u životu, radeći na nekoj glazbi, rekao kako posebno uživa u procesu nastanka određene glazbe, od inspiracije i ideje do realizacije, te da je znao da će mu upravo ovaj obrnuti postupak, a to je da se glazba radi prije samog filma, najviše inspirirati u nastanku soundtracka.
Dijalog Hansa i njegovih gostiju svaki za sebe ima posebnu čar, iz svakog možemo izvući važne poruke, kako po pitanju skladanja glazbe, tako i naših života. To je specifičnost i na koncertima Hansa Zimmera u trenucima kada se obraća publici. Tako od Zendaye saznajemo da posebno obožava glazbu iz filma “Interstellar” koju sluša pogotovo kada dolazi autom do svojih roditelja u Oakland. Rekla je da se filmu vraćala više puta i da je njegova glazba soundtrack njezinog života. Redatelj Jerry Bruckheimer istaknuo je da njegovi filmovi ne bi uspjeli bez glazbe Hansa Zimmera kojega smatra najvežim živućim skladateljem u njegovom životu. Dennis Villeneuve je istaknuo kako je važno imati poseban partnerski odnos sa skladateljem glazbe u svakom filmu, dok je njegova supruga Tanya naglasila da joj je dovoljno čuti dva takta glazbe iz filma “Dina” kako bi osjetila istu emociju kao da je odgledala cijeli film. Isto tako je rekla i za glazbu iz filma “Početak”. Finneas i Billie Eilish priznali su da im je Hans Zimmer velika inspiracija i da su radeći s njim naučili jako puno o glazbi, skladanju i emocijama, pogotovo Billie koja je imala samo 17 godina kad je s Zimmerom radila na naslovnoj pjesmi iz filma o Jamesu Bondu, “No Time to Die”. Super je i priča koju je Hans ispričao o čelistu koji je snimao jednu od tema za film “The Dark Knight”. Za poseban zvuk čela mučio je svojeg čelista kojega je nebrojeno puta snimao. I onda mu je napisao jedno kompleksno djelo koje je iznova i iznova svirao kako bi se umorio da bi mu potom dao to na prvu jednostavno djelo od dvije note koje je potom odsvirao onako kako je Zimmer zamislio, opasno i divlje. Dakle, čelist je morao na neki način utjeloviti filozofiju napetog sviranja čela, a ne samo odglumiti takvo sviranje. No, najveća tajna koju je Hans otkrio u ovom filmu jest priča o imaginarnoj osobi Doris. Naime, Hans prilikom skladanja glazbe za neki film zamišlja imaginarnu osobu Doris koja je velika radnica i toliko puno radi da su joj ruke jako oštećene i crvene/krvave od teškog posla. Za vikend ima dva izbora, hoće li otići u kino ili u bar, a kada ode u kino Hans Zimmer joj želi priuštiti dva sata posebnog iskustva koje će pamtiti vječno i koje će ju na neki način vratiti u život. Jer ta dva sata opuštanja je najmanje što je ona zaslužila za svoj mukotrpan rad. Nevjerojatna priča za koju nije znao čak ni Pharrell.
Jedna od najvažnijih pouka iz ovih razgovora tijekom filma jest da je najgore kad ljudi misle da sve znaju o glazbi. Tu temu je potaknuo Dennis Villeneuve, a Hans Zimmer se nadovezao i rekao da takvi ljudi znaju samo kakva je jučerašnja glazba, što u prijevodu znači ne gledaju dovoljno u budućnost, prema naprijed, ne nadograđuju svoje znanje. Tom prilikom je Hans rekao da mu je najveći životni učitelj pogreška. Sve ono što je krivo napravio u životu uzdignulo ga je još više i naučilo da se svaki dan moramo truditi biti još bolji. Ovo se savršeno uklapa u jednu izreku na koju sam naišao istog dana kad sam odgledao ovu projekciju i to u jednom kafiću u Radničkoj ulici u Zagrebu gdje stoji citat velikog književnika, znanstvenika i mislioca Goethea – “Svako želi biti netko. Nitko se ne želi potruditi oko toga”.
A sada nešto o njegovim izvedbama i cjelokupnom dojmu ovog filma koji je režirao Paul Dugdale, a koji pak stoji iza raznih TV specijala i videospotova (Coldplay, Dua Lipa, The Rolling Stones, Elton John, Harry Styles, Adele…). Njegov česti “partner u zločinu” je snimatelj Brett Turnbull koji mu se i ovoga puta pridružio, a upravo su oni dokaz da se uspješan tim ne treba mijenjati. Izvrsna kamera, kadrovi, prijelazi iz dvorane na druge lokacije snimanja, krupni kadrovi glazbenika, impresivni kadrovi iz izraka – sve je odrađeno savršeno. Tražio sam greške, ali ih nisam uspio naći, niti u jednom segmentu filma. Lokacije snimanja pojedinih ekskluzivnih izvedbi bile su impresivne i oduzimale su nam dah. Posebno bih izdvojio pogled iz izraka u kišnoj noći na modernistički Dubai koji nas potom vodi u apartman jednog od nebodera iz kojeg Hans Zimmer “šarafi” po analogiji dok izvodi temu “The Dark Knight” iz jednog od Nolanovih filmova o Batmanu. Čak mi se svidjela opcija crno-bijelih intervjua koji su ispali kao slatki i opušteni behind the scenes, kao da je Hans svoje najbliže suradnike pozvao na kavu ili čaj u svoj skromni dom gdje otvoreno pričaju o lijepim trenucima. Dok prijelazi na kolorizirane izvedbe s impresivnim zvukom u kino dvorani izgledaju posebno moćno. Čuli smo teme (glavne ili alternativne) iz filmova “Gladijator”, “Wonder Woman”, “Pirati s Kariba”, “Kralj lavova”, “X-Men – Mračni Feniks”, “Dunkirk”, “Dina”, “Interstellar” i drugih, a posebno emotivna je bila izvedba skladbe “Time” iz filma “Početak” jer je bila posvećena izvršnom producentu filma Michaelu Martu koji je preminuo u svibnju 2024. godine, desetak dana prije nego što se održao koncert u Dubaiju.
Ovaj film je ne samo za one koji nikada nisu bili na koncertima Hansa Zimmera, štoviše, oni koji dobro poznaju njegov rad i koji su do sada bili na nekom od koncerata iznenadit će se koliko će novih informacija saznati iz prve ruke. Niti jednoga trenutka nemate osjećaj da vam je dosadno tijekom gledanja, svaki trenutak je bitan i drži vas cijelo vrijeme u neizvjesnosti što ćemo dalje čuti, bez obzira što donekle i osjećamo što slijedi. Osmijesi i emocije koji su vidljivi na licima svih ljudi okruženih oko Hansa Zimmera na pozornici dovoljno govore koliko svi uživaju u ovom procesu live izvedbe njegovih djela. Upravo je Hans tijekom filma zaključio da su oni njegova obitelj i koliko je važno biti okružen takvim talentiranim ljudima. Lijepo je bilo čuti Lisu Gerrard u “Gladijatoru”, nevjerojatno iskustvo je čuti i jedinstveni glas Loire Cotler u “Dini” koja svakom izvedbom svoje glasnice dovodi do ruba puknuća, divnu energiju na pozornici imaju čelistica Tina Guo, koja već dulje vrijeme prati Zimmera, kao i puhač Pedro Eustache koji je nekada svoje umijeće pokazivao na koncertima grčkog skladatelja Yannija, a sada već jedno izvjesno vrijeme čini veliki orkestar njemačkog skladatelja. Da ne govorim o gitaristu Guthrieju Govanu, izvrsnim bubnjaricama i perkusionisticama, čarobnim vokalima, gudačima i svima ostalima koji nam filmsku glazbu Hansa Zimmera izvode na najbolji mogući način.
“Znate onaj osjećaj kada dođete u kino i ugase se svjetla?! I onda se dogodi magija.”
“Riječi nikada nisu dovoljne i mislim da zato radim glazbu jer nekada mogu reći stvari glazbom više nego riječima.”
“Ako vam netko kaže da postoji pravilo, prekršite ga! To je jedino što može pomaknuti stvari naprijed.”
Foto: Nikola Knežević
—
IZVJEŠĆE/FOTO: Hans Zimmer u Ljubljani – emotivno i energično interstelarno putovanje u vječnost