Tvornica kulture je već odavno postala lokacija kvalitetnih koncerata svih žanrova, pa tako i metala i svega što se može staviti pod tu kapu ili u srodnost istome.
Utorak 11. ožujka je bio dan za pravu vokalnu poslasticu. Naime, kao što i sami naslov govori, na svojoj europskoj turneji nam je čast svojim dolaskom i održavanjem koncerta u sklopu iste ukazala finska vokalna aristokracija. Ni manje ni više nego Marko Hietala i Tarja Turunen, na svojoj zajedničkoj turneji. Iako njihova imena prije svega vežemo uz legendarni Nightwish, taj bend je objema u retrovizoru, Tarji odavno, a Marku unazad nekoliko godina kad je radi pritisaka i zahtjeva od strane labela, te opće iscrpljenosti, odlučio stati na loptu i izaći van iz banda.
I dok je Tarja nakon odlaska iz Nightwisha uglavnom radila na solo projektima i gostovala drugim glazbenicima i bandovima, Marka Hietalu svaki metalac s malo znanja zna jako dobro iz još jednog legendarnog finskog benda, Tarot. Bend koji je Marko formirao sa svojim starijim bratom u ranim 80-ima i koji se diči epitetom jednog od prvih finskih heavy metal bendova, a koji je i dalje, uz određene pauze, aktivan. Daleko prije nego je postao članom epskog Nightwisha.
No, da se fokusiram na koncert…
U 20:00 h su svoju svirku započeli Aaetheria, američki bend koji ne znam gdje bi svrstao osim u pridjev “očajno loši”. Sami sebe na vlastitoj stranici egotriperaški uzdižu kroz nazive “nebeska odiseja”, “moćni vokali”, “gromovite gitare” i slične nebuloze, a realnost je da su zvučali mlitavo, loše, dapače, očajno loše. Ako nekom treba pilula za spavanje, neka sluša njih, uz upozorenje, može uzrokovati depresiju. Metal nisu, rock nisu, nekakva prog nešto izdrkotina, vjerojatno. Tvornica je bila toliko prazna na njima i publika toliko statična, vjerojatno u čudu se pitajući (skupa samnom) tko su ovi gore i što ta američka plava barbika krešti u mikrofon. Ne mogu reći, bila je prijateljski nastrojena prema i to malo publike, ali energije u svirci nimalo, kao ni u vokalu. Kako bi Ameri rekli: “Don’t quit your day job”. Dalje od ovog neću, jer i ove rečenice gore su borderline hejterske po standardu “butthurt snowflakea”, kao i bilo kakva istina i iskrenost, na kraju krajeva.
Nakon tog nečeg nedefiniranog, došlo je vrijeme na Marka Hietalu i njegov bend, a to sam definitivno čekao s uzbuđenjem. Čovjeka kojega sam u okviru Nightwisha gledao preko nekoliko puta, i kome se klanjam kao vokalistu i gospodinu, koji je prošao zanimljiv i težak vokalni križni put, nisam samo ja željno iščekivao, nego i mnogi drugi, što je bilo vidljivo po solidno ispunjenoj Tvornici gdje su ljudi još pristizali. Ono što me iznenadilo jest da nam je Marko doletio kao da se sad digao iz kreveta, nekakve kratke hlačice a’la pidžama, tene i majica, i velike sluške na ušima. Svakako neočekivano za njega. Ali, vokalno, odmah je pokazao tko je i zašto smo tu. Otvorio je koncert s pjesmama “Frankenstein’s Wife” i “Rebel Of The North”, te je nakon njih i najavio da neće izvoditi samo pjesme na engleskom nego i finskom jeziku. Pa je tako nastavio s pjesmama “Isani Aani” i “Olet Lehdeton Puu”, obradom finskog glazbenika Hectora.
Ono što o svirci mogu reći je da mu je prateći bend bio fantastičan, i vizualno, metalci, a instrumentalno, bogme je tu najviše bilo nekakvih prog zvukova, koji su me iskreno iznenadili, ali ne i odbili. Jer su bili točni, precizni, virtuozni i definitivno ne naporni. Samo, kad dođeš gledati jednog od “nordijskih vokalnih kraljeva/bogova metala”, nije baš da očekuješ nekakvu progresivnu svirku. Barem ne kao nešto što je glavni element njihovog seta. Ali nekako se to sve uklopilo i Marko je nadopunjivao svirku svojim vokalom i obrnuto. Tako da je njihov set proletio u trenu. S njihovog seta bih još izdvojio i “The Dragon Must Die” i “Stones”, te još jedan cover za kraj, “War Pigs” Black Sabbatha.
Ono što je opet bilo jako vidljivo, to je bila statičnost publike. No, dijametralno suprotna u odnosu na prethodni band. Okupljeni su jednostavno uživali u svirci, u Markovom vokalnom rasponu i virtuoznosti njegovog banda. I naravno, sve je bilo praćeno glasnim skandiranjem Markovog imena, navijanjem i pljeskom publike. I to nije bilo sve od Marka za tu večer, ali o tome kasnije…
Setlista:
- Frankenstein’s Wife
- Rebel Of The North
- Isani Aani
- Olet Lehdeton Puu
- Impatient Zero
- The Dragon Must Die
- Juoksen Rautateita
- Roses From The Deep
- Stones
- War Pigs
I nakon Hietale i ekipe na red je došla i “kraljica večeri”, njeno vokalno visočanstvo, Tarja Turunen. E tu smo već ipak došli natrag u “metalne vode”. Uletila je samo kako to ona zna, vizualno opako u crnom outfitu i prelijepa, praćena odličnim muzičarima i žestokom zvučnom kulisom koju je nadopunila svojim vokalom. Otvorila je s “Demons In You” i “Falling Awake” da bi nastavila s “Undertaker” i “I Feel Immortal”. Zadnji put kad sam je gledao uživo i prvi put ikada, bilo je također u Tvornici kulture prije 16 godina i ta žena ni vizualno, ni vokalno nije ostarila ni dana. A i ona sama se osvrnula na taj njen prvi koncert u Zagrebu, ističući da u to doba nije znala što ju čeka i da je ostala zapanjena koliko je ljubavi i podrške dobila od hrvatske publike, a napomenula je da je i radi zdravstvenih problema morala otkazati nekoliko prethodnih svirki te da je bila zabrinuta kako će se stvari odvijati dalje, no, da joj je apsolutno imperativno bilo da održi koncert u Zagrebu ako će ikako moći te da je presretna što je tu. I te njene riječi su naišle na glasno odobravanje publike, pljesak i skandiranje njenog imena. Ona je vidljivo i iskreno bila dirnuta interakcijom publike u Tvornici, koje je bilo poprilično (po mojoj procjeni svakako više od 1000), ali ipak manje nego 2019. kad je Tvornica bila puna kao konzerva sardina i nije se moglo hodati od ljudi.
Nakon još par pjesama na stage se vratio Marko da joj pruži vokalnu podršku na daljnjim pjesmama. Pa su tako skupa izveli “Planet Hell” Nightwisha, “Dark Star” i “Dead Promises”, što je naravno, raspametilo sve prisutne, a kako i ne bi. Nije baš svakodnevna prilika uživati u nordijskoj vokalnoj aristokraciji, a kamoli kad se radi o više njih i to u duetu. Za kraj su još zajedno otpjevali “Wish I Had an Angel” Nightwisha, te je ona zakucala bis s “Until My Last Breath”.
Od početka do kraja Tarjinog dijela koncerta, bilo je očito da je presretna što je u Zagrebu i oduševljena interakcijom i reakcijom publike, a kombinacija nje i Marka u duetima, to je jednostavno bilo “ono nešto” što dobar i odličan koncert pretvara u vrhunski i za cjeloživotno pamćenje. Isto kao i njen prvi prije 16 godina, i ovaj će naći svoje mjesto u mojim sjećanjima do kraja života.
Setlista:
- Demons In You
- Falling Awake
- Undertaker
- I Feel Immortal
- Oasis
- Shadow Play
- Planet Hell
- Dark Star
- Dead Promises
- I Walk Alone
- Victim Of Ritual
BIS:
- Wish I Had An Angel
- Until My Last Breath
“My only wish to leave behind
All the days of the earth
An everyday hell of my
Kingdom come”
Foto: Matea Marušić/Sound Report