Već prvi taktovi pjesme “Nova zora” koja otvara album “Niz reku” beogradskog benda Gazorpazorp daju nam naslutiti da je pred nama album vrlo moćnog zvuka koji kombinira buku i melodioznost na jedan uvjerljiv način.
Upravo ova pjesma, koja u sebi ima jedan iznenađujući melodijski Belanovski moment koji se kombinira s moćnim gitarskim rifovima i izmjenama brzih i sporijih ritmova, je ono što je i možda najkarakterističnija odrednica ovoga benda. Gazorpazorp je beogradski bend zanimljivog imena (izmišljeni planet iz crtanog serijala Rick & Morty), a osobno sam se prvi put ‘sreo’ s njima kada su 2019. godine nastupili u zagrebačkoj Tvornici kulture kao predgrupa Repetitoru. Napisao sam tada o njima da su ‘jedni od najboljih predstavnika nove mlade beogradske rock scene koja ponovo ima puno toga odličnog za reći…da im se glazba sastoji od sirovih i žestokih noise rifova u kombinaciji s melodijskim dijelovima, a preko toga jedan bijesni vokal pjeva tekstove sa stavom…i da je sve to upakirano u punkersku energiju i jedan moćan groove koji publika je prepoznala…‘
Bili su tada vrlo mladi (još uvijek su), imali su iza sebe samo jedan EP (“#1”), nešto kasnije izdan je još jedan (“Od vazduha i sunca”), a sada je očigledno sazrelo vrijeme za jedan pravi, punokrvni album. U međuvremenu bili su jedna od perjanica fantastičnog beogradskog projekta Hali Gali koji je na dvije kompilacije predstavio esenciju najbolje srpske nove alternativne indie glazbe.
No, vratimo se na album “Niz reku” koji definitivno predstavlja Gazorpazorp na najbolji mogući način. Teme ljubavi, prirode i egzistencije protežu se lirski cijelim ovim albumom, a glazbeno se kreću između klasičnog alternativnog indie zvuka, post punka, noisea pa do nekih žešćih grunge i metal dijelova. Kada su melodični onda su zaista lijepo melodični, kada su žestoki onda su zaista vrlo žestoki, a krajnji proizvod su pjesme koje su ponajbolja kombinacija jednoga i drugoga. “Mahovina” je jedan od najavnih singlova albuma i pjesma koja će možda u neko dogledno vrijeme postati i trade mark ovoga benda.
“… Gordost i pohlepa
Dve reči za starenje
Kad’ me mahovina prekrije,
Ostaće istina
Bol je trenutna
Duša nosi večit’ sjaj…”
Zanimljiva lirika o prolaznosti života upakirana je vrlo moćnim sirovim i emotivnim vokalom u odličan gitarski omot koji snažno odjekuje, a kompletan bend djeluje svirački vrlo kompaktno što daje odličan krajnji rezultat. Iako je većina pjesama na albumu strukturalno relativno slična, svaki put dobijamo poseban i drugačiji gitarski uradak zanimljivih rifova koji i jesu okosnica glazbe ovoga benda.
Možda i ponajbolji primjer ovoga je pjesma “Dišimo zajedno” koja bi isto tako mogla biti i jedan od njihovih najvećih koncertnih aduta, a isto to bi mogla postati i naslovna pjesma albuma bez obzira na svoj ne baš optimističan tekst, ali ona naprosto osvaja svojim skoro pa i zaraznim college rock ritmom.
Album zatvara žestoka “Strm je put” koja je esencija onoga što Gazorpazorp radi.
“… Bolje u vatri sagoreti
Nego u šaci vremena izbledeti
Strm je put i nema prečica
Veži se, oseti miris vrućeg asfaltaVreme ne ide unazad
Život u tvojim rukama…“
Zamjerka je svakako što je album kratak, manje od pola sata glazbe je na njemu što je šteta jer ovaj bend svakako ima što za reći. Gazorpazorp čine još uvijek vrlo mladi ljudi pred kojima je prvenstveno život, a i lijepa glazbena karijera. Snimili su album vrlo moćnoga zvuka (‘krivac’ za to je Uroš Milkić), a Jasmin Rastić, Nikola Bajčetić, Damjan Nedelkov i Miloš Đerković koji čine ovaj bend vraćaju se 19. travnja u zagrebačku Tvornicu kulture da predstave “Niz reku” publici. Ukoliko budete u prilici dođite na njihov koncert, Gazorpazorp uživo djeluju još moćnije nego na albumu.
