U subotu , 19. ožujka su nas dragulji belgijske glazbene scene, Hooverphonic, apsolutno oduševili svojim živim nastupom u klubu Boogaloo u Zagrebu, na prvom od svoja dva rasprodana koncerta (drugi je na rasporedu u ponedjeljak, 21. 4., na istoj lokaciji).
Iz svježine nastupa, a pogotovo iz zvuka koji su prezentirali, teško je vjerovati da je ovo turneja vezana za 25. obljetnicu kultnog albuma „The Magnificent Tree“, jer pjesme nisu izgubile ništa od energije, kvalitete produkcije (i s njom povezane žive izvedbe), a posebno od izražajnosti vokala. 25 godina je prošlo rekordno brzo, ako ih promatramo kroz prizmu ovog benda, a i oni sami su to isto rekli prilikom nastupa. Izraz „bezvremenski zvuk“ ponekad se olako koristi, no u ovom slučaju je apsolutno primjeren. Za one koji su naučili strpljivo preslušavati cijele albume, bila je to odlična prilika usporediti kako bend zvuči uživo i na studijskom albumu. Hooverphonic su prvi dio koncerta u cijelosti odsvirali album „The Magnificent Tree“, jednakim rasporedom kako su stvari posložene na istom. To znači da smo neke od favorita, koji sigurno zaslužuju biti dio bisa, čuli relativno rano tijekom nastupa, no to je s druge strane odlično poslužilo da publika odmah uđe u pravo raspoloženje. Prvenstveno tu mislim na pjesme „Mad About You“, „Jackie Cane“ i „Vinegar & Salt“.
Tako smo ikonični elektronički album poslušali s odmakom od 25 godina, i odlično je zvučao; vrhunski je potez benda povratak Geike Arnaert na vokalu, jer njene eterične vokalne izvedbe nije lako skinuti nekim drugim pjevačicama, iako su Hooverphonic uvijek surađivali s odličnim vokalisticama. Isto tako, zahtjevne dionice sa studijskog albuma odlično su odrađene uživo, zahvaljujući tome što je na sceni ukupno 10 ljudi koji vjerno reproduciraju spoj trip-hopa, pop senzibiliteta i orkestralnih elemenata koje na sebi nosi album. Naravno, vrlo bitan doprinos ovome dao je gudački kvartet, angažiran upravo u tu svrhu.
Nakon izvedbe cijelog albuma „slavljenika“, slijedio je drugi dio koncerta, koji je zapravo mješavina njihovih ostalih hitova ili više pop orijentiranih pjesama, od kojih su mnoge i vrlo plesnog karaktera. Posebno bih tu istaknuo „Anger Never Dies“ i „The Night Before“ s istoimenog albuma (iz vremena druge vokalistice) i „Amalfi“ s albuma „Reflection“, gdje je i publici dana mogućnost da se priključi tijekom pjevanja refrena.
Većinu vremena pogledi publike vezani su za Geike, glavni vokal, koja je promijenila nekoliko različitih outfita tijekom nastupa, startajući u crnom, a završavajući u blještavom srebrnom izdanju. S druge strane, niti gitaristi nisu puno zaostajali, posebno mlađi od njih, koji nema status stalnog člana benda, dok komunikaciju s publikom uglavnom odrađuje basist Alex Callier (glavni autor pjesama, producent i suosnivač benda).
Za prvi bis (na kraju su bila 2) su ostavili pjesme „This Strange Effect“, „The Wrong Place“ (zanimljivo, s istom su predstavljali Belgiju na Euroviziji 2021. godine) i „Inhaler“ (za koju su potegnuli najdalje u prošlost, dolazi s albuma „A New Stereophonic Sound Spectacular“, dok su se još zvali samo Hoover).
Drugi, završni bis donio je odličnu „Sometimes“, singl s konceptualnog albuma „Hooverphonic Presents Jackie Cane“ i time je jedna izvanredna koncertna večer završena.
Zaista nije čudo da su rasprodali dva koncerta u Zagrebu, a uvijek je lijepo vidjeti koliko je poznavatelja dobre glazbe u našem gradu. Ne bih se čudio da dobar dio njih ide na oba koncerta, jer to je apsolutni užitak za sva čula.