Koliko god to nekome bilo čudno, ali zapravo sam se ove subote prvi put susreo s glazbom Vlade Divljana i Idola uživo. Nisam se još ni rodio kad su Idoli bili aktualni, a kad je Vlada nastupao s Ljetnim kinom živio sam u rodnoj Slavoniji i morao birati na koje koncerte želim potrošiti novac koji u pravilu nisam niti imao za takve ekspedicije. No, sve se ovo očito dogodilo s nekim razlogom.
Nevladina organizacija nakon dva rasprodana koncerta u beogradskom Domu sindikata stigla je i u Tvornicu kulture. Iako povoda za slavlje Vladinih pjesama nije potrebno imati, ipak povod ovih koncerata je obilježavanje njegovog 67. rođendana, a ujedno prošlo je i 10 godina od njegove smrti. Koncert su nazvali “Samo jednu ljubav imam” po jednoj od njegovih najljepših pjesama. Na pozornici prije svega Vladin “suborac”, basist Zdenko Kolar iz Idola, zatim Saša Šandorov na klavijaturama, Boris Bunjac na električnim perkusijama i još pokojim uređajima, te Marko Milivojević na bubnjevima, a koji su i svirali i bili prijatelji s Vladom – na kraju na električnim gitarama Damjan Dašić, koji je i glavni vokal benda i koji opako podsjeća na Vladin glas, te Marko Čalić.
Moram ovaj tekst pretvoriti u jedan osobni osvrt, a shvatit ćete usput i zašto. Prvu pjesmu Idola koju sam kao klinac čuo jest “Retko te viđam sa devojkama” i upravo s njom Nevladina organizacija otvara koncert. Možete zamisliti ekspresiju na mojem licu. Ispred benda uz mene brojne duše, ljubitelji Vladinih pjesama i Idola raznih generacija. Na njihovim licima osmijeh, osjećaj radosti i veselja, pogotovo kada je na pozornicu izašao Zdenko Kolar. Bend od početka do kraja koncerta ne staje – često držeći brzi tempo. Na repertoaru su pjesme iz raznih Vladinih faza, od Idola, preko projekta Vlada, Gile, Piko & Švaba, do njegove solo karijere i Ljetnog kina. Najviše sam se radovao pjesmama Idola, a rasplakao sam se na Vladine pjesme iz kasnije faze karijere. Kao autor je bio nevjerojatno talentiran, upravo stvorivši pjesme koje će u vama izazvati neke posebne emocije, s kojima ćete se i privatno povezati i koje će s vremenom postati zajedničke pjesme. Jer svi mi dijelimo neke određene emocije, životne trenutke, dobre ili loše, a koje možemo čuti u raznim pjesmama. Kad se ta povezanost dogodi, nemoguće je suzdržati osmijeh ili suze, ovisi o kojim sjećanjima je riječ. Bend je bio uigran, utegnut, u izvedbenom dijelu fenomenalan, sjajan u komunikaciji s publikom, energijom na zavidnoj razini, a vokalno nevjerojatno sličan Vladi i Idolima.
Naslušao sam se puno Idola i ovaj trenutak kad se susrećem uživo po prvi put s pjesmama Idola, odnosno Vladinim pjesmama, za mene je emotivno iznimno bitan. I koliko god to čudno zvučalo, ovaj koncert je došao u pravom trenutku. S 2021. na 2022. godinu radim za Croatia Records na reizdanju albuma “Odbrana i poslednji dani” grupe Idoli koje bi trebalo zakucati cijelu priču oko novovalnih reizdanja koja su prethodila ovome. Ujedno moram osobno ući u priču o Idolima i svim njihovim članovima, što sam već donekle započeo reizdanjem kultnog “Paket aranžmana” na kojem su i Idoli sudjelovali. Nakon skoro 6 mjeseci rada izašlo je obogaćeno i remasterirano izdanje “Odbrane”, a onda je uslijedilo novih šest mjeseci organiziranja dviju promocija i izložbi o Idolima u Zagrebu i Beogradu. Vjerojatno je to bilo i najstresnije razdoblje za mene u poslovnom životu, prije svega jer je bilo strašno izazovno, onda i zato što je bilo potrebno ponovno okupiti preostale članove Idola na jednom mjestu, što nitko dugo godina nije uspio, a potom iz još kojekakvih privatnih razloga. Da ne idem pretjerano u detalje, u tom razdoblju upoznajem Idole, ali ne upoznajem glavnog Idola koji nas je napustio 2015. godine. No, upoznajem Dinu Divljan, koja među ostalima i stoji iza ovog koncerta. I nekada je dovoljno samo pogledati u nečije oči i osjetiti ono što i ta osoba osjeti, vidjeti u njima ljubav, sreću i ponos prema svojoj voljenoj osobi, ali i tugu jer ta osoba više nije među nama. Sve sam to osjetio u prvom susretu s Dinom prije nekoliko godina, pa me svaki novi susret iznimno razveseli. Vladu nikad nisam upoznao, ali sam pogledao u njegove oči i vidio isto ovo što sam vidio i u Dininim očima. Valjda im je zato bilo suđeno da se sretnu i da se dogodi ljubav. A i što bi rekla pjesma koja mi je prve suze izmamila na lice ove subote u Tvornici kulture – “Samo jednu ljubav imam, a ta ljubav, to si ti. Došao sam da ti kažem da ću s tobom ostati”. Nije to bio jedini trenutak kad su suze izašle na oči, bilo je više njih, poput pjesme “Malena” gdje na kraju riječi o “malenoj” čita Zdenko Kolar, ili poput pjesme “Odnesi me” koja je izvedena uz originalni Vladin glas, a koja je s vremenom postala i jedna od najpopularnijih Vladinih pjesama, tužna, oproštajna. Ali susret će se kad-tad dogoditi, negdje tamo, na nebu, s mjesta odakle je Vlada sve ovo promatrao i vjerujem bio ponosan.
Naravno da su me na koncertu najviše radovale pjesme s “Paket aranžmana” i “Odbrane” jer su to izdanja na kojima sam intenzivno radio, a osmijeh nije prestao silaziti s mojeg lica kad sam čuo pjesme “Jedina (Uzurlikzurli)”, “Gdje si sad cica-maco”, “Nemo”, “Rusija”, “Nebeska tema”, “Poslednji dani”, “Kenozoik”, “Plastika”, “Hajde, sanjaj me, sanjaj” i “Maljčiki”. Ali jednako lijepo je bilo čuti i ostale hitove Idola, poput “Malene”, “Dok dobuje kiša (u ritmu tam-tama)”, “Ona to zna”, “Devojko mala”, kao i hitove iz Vladine solo karijere. Koncert je imao i nekoliko gostiju – s Konstraktom je bend izveo “Vreme je”, “Patuljci”, “Rusija”, “Kad te vidim” i “Vetar i zastave”, dok su se glazbenici na pozornici potom pridružili Vladini prijatelji Max Juričić, Kuzma Videosex, odnosno Jurij Novoselić i njegov podmladak, Janko Novoselić, a zajedno su izveli “Samo jednu ljubav imam”. Tko se tada nije rasplakao… Max, Kuzma i Kuzma junior potom su na ukuleleu, harmonici i perkusijama izveli bez struje “Svakog jutra” i “Vodim te na more”, kako bi, što je rekao Max, bend mogao koju minutu zasluženo otići na odmor. I doista je tako, bend je zaslužio velike ovacije publike tijekom koncerta, ovacije koje dugo nisam u ovolikoj mjeri čuo u Tvornici kulture. Publika ih je dva puta vraćala na bis. Na prvom bisu su izveli “Zašto su danas devojke ljute”, “Hajde, sanjaj me, sanjaj” i zajedno sa svim gostima “Maljčiki”. U tom trenutku na pozornici se pridružio i bubnjar Buč Kesidija, Zoran Zarubica. Ne znam je li to bilo planirano ili spontano, jer je dosta glazbenika bilo na ovom koncertu, onih koji su znali Vladu i onih poput mene, koji su Vladu upoznali kroz pjesme. Na drugom bisu slušalo “Devojko mala” i “Sve laži sveta” koju bend izvodi uz originalni glas Vlade Divljana. Ti momenti kad sam čuo Vladin duboki glas ponovno su me rastavili na proste faktore.
I prošla su nerealno brzo tako 2 i pol sata, Nevladina organizacija Vlade Divljana podsjetila nas je na Vladine pjesme, na Idole, koji su bili mnogima i glazbeni, ali i životni idoli. U Tvornici kulture je Nevladina organizacija pjevala o Vladi, a zauvijek će o njemu pjevati nebesa, da parafraziram pjesmu “Nemo” gdje “nebesa pevaju o slavi”. Za kraj ovog izvješća dat ću si tu slobodu i izdvojiti dio svojeg teksta uz reizdanje “Odbrana i poslednji dani” napisanog 2021. godine:
“Nisu možda bili pravi primjer buntovništva, ali su stvarali buku, nisu bili vođe određenog antipolitičkog pokreta, ali je njihova glazba govorila više od nekog takvog pokreta, nisu mogli dugo funkcionirati, ali su bili prototip zajedništva – bili su i ozbiljni i zabavni, bili su i spretni i smotani, bili su i frajeri i štreberi, bili su i dječaci i odrasli ljudi – bili su Idoli. “
A Vlada je bio simbol tih Idola, njegovi tekstovi i glazba bili su simbol jedne generacije, pa druge generacije, a bit će i za neke buduće generacije. Ljudi odlaze, ali pjesme ostaju, pogotovo one koje su pisali velikani. Vlada je bio velikan i kako mi drugi kažu i kako sam i osobno zaključio – veliki čovjek. Htio bih mu nekoliko rečenica izreći da ga mogu ikako vidjeti jer nije svjestan koliko je utjecao na moj život zadnjih nekoliko godina. Postoji nepisano pravilo da heroje ne treba upoznati, ali za njega bih napravio iznimku makar život tog trenutka stao. Vrijedilo bi.