“Ova ljubav ima sto života” službeni je naziv koncerta, a vjerojatno i cjelokupne turneje Gibonnija. Sumnjam da će ih odraditi stotinu na ovoj turneji, ali svaki njegov koncert je jedna cijela životna priča ispričana za sebe. Tako je bilo i u ovoj predivnoj večeri u pulskoj Areni, oko deset tisuća ljudi je otvorilo svoja srca i duše, prepustili se čarobnosti trenutaka koje su Gibo i bend priuštili i pjevali kao da ne postoji sutra.
Nema ovdje smisla nabrajati pjesme, bitno je reći samo to da je Gibonni malo toga ostao dužan (ako išta), provukao nas je kroz skoro cjelokupni svoj opus koji nije malen, izmiješao je i plesne i pjevne stvari, pjesme za smijeh i one za suze, a emocija je bila glavna tema. Ne bojte se voljeti, a još manje se bojte istjerati one ljude iz svojih života koji ne zrače najuzvišenijom emocijom – ljubavlju.
Odlično posložena pozornica, s barkom na centralnoj poziciji, na kojoj je vrlo vidljivo bilo napisano “Udica” (naslov jedne od recentnih pjesama), prateći bend u kojem su nanizane zvijezde (Nikša Bratoš, Vlatko Stefanovski – ok, možda prije u statusu gosta, no svejedno), vrhunska produkcija, odličan razglas i naklonjeno nebo. Da vam netko kaže da zamiješate bolje sastojke za savršeni koncert, mislim da bi navedeno bio prvi izbor za većinu vas koji volite Gibu i volite – voljeti. Kad sam već spomenuo Vlatka Stefanovskog, grijeh bi bio ne navesti i druge goste, svi su redom Gibonnijevi stari prijatelji, vrhunski domaći i svjetski glazbenici – legendarni Damir Urban (kakva izvedba “Posoljenog zraka”), jedan od najboljih svjetskih bubnjara Manu Katche, vokalistica Maya Azucena (vokal koji je smrznuo mnoge u toploj pulskoj večeri). Čarobni trenuci koje je teško opisati, emocija koja ostaje trajno urezana i izvirat će dugo iz sjećanja, atmosfera kakvu mnogi, nominalno veći izvođači mogu samo sanjati. Ovo je jedan od nastupa koji će biti urezan u kamen pulskog amfiteatra, ali će ostaviti i trajan trag u srcima i dušama onih koji su odlučili uz Gibonnija provesti subotnju večer.
Apsolutni spektakl drugog dana ljeta (da, ove godine je ljeto počelo 20. lipnija u 5 ujutro), posebno izdanje koje neće biti lako ponoviti – eto, to bi bio generalni komentar. Vidim da sam vrlo pjesnički nastrojen, pa hajde da budem malo prizemniji i podastrem nešto činjenica. Evo, pogledajte samo mali isječak iz set liste: “Tempera”, “Činim pravu stvar”, “Libar”, “Divji cvit”, “Judi, zviri i beštije”, “Tajna vještina”, “Žeđam”, “Mirakul”, “Udica”, “Vrime da se pomirim sa svitom”, “Drvo”, “Sreća”… nije li to lista iz snova? A onda, sjetim se naslova jednog filma s Robinom Williamsom – “Ja ću budan sanjati” – u možda najsnažnijem trenutku večeri snovi su zaplovili i ušli u javu; na rukama publike otisnula se prava mala jedrilica, a u njoj vila koju je Gibonni odabrao iz publike i simbolika koja se ne zaboravlja – zajedništvo i ljubav.
Naravno, koncert nije mogao proći bez Gibonnijevih poslanica, za neke malih filozofskih poslastica – da to što priča on govori itko drugi, mahnuo bih rukom i rekao: „Ma daj, naučene riječi i citati…“. Od njega je to iskreno i nepatvoreno, on je prigrlio vlastite osjećaje i ne srami ih se pokazati. Nisam bio dovoljno blizu pa da mogu tvrditi da mu je pokoja suza zablistala u očima, ali bio bih se spreman okladiti u to. Teško je bilo ne osjetiti neku bol kad je spomenuo preminule Olivera Dragojevića i Matiju Dedića i posvetio im pjesme. Ipak, radost je prevladala, radost življenja u ovom ludom svijetu.
Ljudi, Gibo vam je u Splitu već za par dana (27. lipnja), ne propustite ga otići vidjeti na nekom od nastupa na ovoj turneji – tamo će se koncert zvati „Evo me doma“ i ne bih se iznenadio da to bude ponovno jedno apsolutno jedinstveno iskustvo. Zamislite trenutak u kojem je na pozornici 14 (da, četrnaest) umjetnika i svi dišu kao jedan, zajedno s publikom… Opet se sjetih jedne reklame, koja je išla otprilike ovako (bit ću politički korektan, naravno): „Neke se stvari ne mogu kupiti novcem… za sve ostalo tu je…“
Srećom, ovakve trenutke radosti moguće je kupiti za ništa više doli cijene ulaznice. Ljeto je tek počelo, a za deset tisuća ljudi i mene, ono je već dosegnulo svoj vrhunac.
Živite i ljubite…
Foto: Muhamed Talić