Rijetki su trenuci kada se pionir elektroničke glazbe Jean-Michel Jarre zaputi na turneju jer se u svojem osmom desetljeću života posvetio više inovativnim projektima u kombinaciji s modernom tehnologijom, pa rijetko nastupa, a kada nastupa obično su to posebne prigode i lokacije.
Koncert u Areni Pula dio je nove turneje, zapravo njegove prve turneje u skoro 10 godina, a ponovno je birao posebne lokacije na kojima će njegova glazba dosegnuti neku novu razinu. Osim Vespazijanovog hrama u Puli posjetit će i legendarne Pompeje i Piazzu San Marco u Italiji, ali i Royal Palace u Bruxellesu. U pitanju je europska turneja i na njoj nastupa isključivo solo kao DJ za čijim pultom se nalaze razne klavijature, sekvenceri, Moogovi, synthovi, digitalni plug inovi i softwarei, kao i oscilatori, ritam mašine te sampling padovi. A zvuk koji je izlazio iz svih tih uređaja mijenjao se kako je koncert odmicao, od ambijentalne glazbe, preko njegovog jedinstvenog elektroničkog zvuka do techna i (psy) trancea. Jean-Michel je ove večeri bio opaki DJ koji u 76. godini života uživa kao neki mladić, a oko njega veliki broj hipnotizirane publike koja je upijala svaki odsvirani ton i vizualni show koji je priredio tim okupljen oko legendarnog Francuza. Laseri, reflektori, LED ekrani, specijalni vizuali, roboti – svega smo se nagledali tijekom ovog impresivnog nastupa, a nisu izostale i neke važne poruke, o glazbi, o Europi, o Hrvatskoj, ali i stanju u društvu. Čak i umjetnoj inteligenciji pa je u šali (ali ima tu i puno istine) prilikom izvođenja pjesme “Robots Don’t Cry (Movement 3)” malo zaletio s nazivom jer se ova pjesma komotno može zvati “Robots Don’t Cry So Far”.
Svemu tome prethodio je zaista fenomenalan nastup Petra Dundova, sada već legendarnog hrvatskog DJ-a i producenta s impresivnom karijerom, a koji nas je uveo u svijet ambijentalne glazbe. Svaka nova pjesma dobivala je sve više ovacija publike, a kao da se svaki put i zvuk pojačavao za jednu stepenicu sve do prije samog nastupa Jean-Michela Jarrea kada je glazba Petra Dundova kulminirala. 45 minuta nakon Dundov se naklanja publici i zahvaljuje na velikoj podršci, a potom se u roku od 15 minuta, točno na vrijeme, pojavio i Francuz. 76 godina ima i izgleda bolje od mene. Je li to od francuskog zraka ili francuske kuhinje – ne znam. Ali 76-godišnjak je ove večeri bio mladić, DJ u najboljim godinama koji je odlučio iskoristiti svo znanje svojih hobotskih krakova i još pri tome svojim starim hitovima dati neku novu svježinu te predstaviti neke elektroničke uratke koje je otkrivao zadnjih godina. Prije svega mislim na albume “Electronica 1” i “Electronica 2”, a onda i na one legendarne poput “Oxygènea”, “Équinoxea” ili “Rendez-vousa”. Čak je i posegnuo duboko u svoju arhivu i gle čuda – izvadio moju najdražu pjesmu “Arpegiateur”, koju filmski sladokusci znaju iz filma “Devet i pol tjedana” koja se pojavljuje tijekom scene seksa Kim Basinger i Mickeya Rourkea na staubištu po kiši. Pjesma nikad nije objavljena na soundtracku filma, kao zapis je dostupna jedino u live izvedbi s kultnog koncerta u Kini 1981. godine. Upravo je tu skladbu Jean-Michel Jarre odabrao za svoju priču o počecima elektroničke glazbe koja je, pohvalio se, nastala baš na Starom kontinentu te je istu posvetio svim hrvatskim DJ-ima. Jako lijepo od njega. Poseban trenutak za istaknuti bio je već u prvoj polovici koncerta, na izvedbi skladbe “Sex in the Machine” kada je upalio kameru na svojim naočalima, kako bi publika, ističe, mogla vidjeti što to on kuha u svojoj kuhinji. Netko bi rekao – veteran se kurči, ali kad je u pitanju pionir elektroničke glazbe svako kurčenje je dobrodošlo, no, zapravo samo prikazuje da nema montaže i da se sve izvodi uživo u realnom vremenu na svim tim njegovim uređajima. Njegovi potezi na tim uređajima, koje ne mogu ni opisati, bili su zaista impresivni i danas je rijetko naići na glazbenike koji na takav način izvode glazbu. Još da je u pitanju proširena postava glazbenika prisutnih na pozornici uz njega, kada zapravo analogija najviše dolazi do izražaja, iskustvo je neprocjenjivo. Ali ni ovo iskustvo nije bilo ništa manje dobro. Štoviše, lijepo ga je bilo vidjeti u formi DJ seta.
Kao što sam rekao, neke pjesme izvodi u remiksevima ili u modernim obradama, pa smo mogli čuti “Zero Gravity” u Above & Beyond remiksu, ali i njegovu najpoznatiju skladbu “Oxygène (part IV)” u remiksu prvaka psy trancea, izraelskog dua Astral Projection. I koliko god se danas mnogi trudili često najvažniju granu na tradicionalnom popisu umjetnosti svrstavati u “cancel culture” moment, velikani poput Jean-Michela Jarrea odbijaju takvu pomisao uopće. Jer glazba nema granica, glazba povezuje, a ne razdvaja. A Astral Projection, kao najvažniji svjetski goa i psy trance projekt, a koji je i više puta gostovao u našoj regiji, kao pioniri i veterani spomenutih žanrova dugi niz godina i desetljeća širili su ljubav prema glazbi i povezivali ljude, a ne razdvajali. So, cut the bullshit, da se izrazim na engleskom slengu. Uz ove remikseve lijepo je JMJ povezao svoja moderna techno i trance djela, od “The Architecta” i “Exita”, preko “Stardusta”, do zadnjeg studijskog albuma “Oxymore” s kojeg smo čuli skladbe “Brutalism”, “Epica”, spomenutu “Sex in the Machine” i naslovnu “Oxymore”. Kombinacija techna i trancea digla je i publiku na noge, pa je ovaj koncert pretvoren i u pravi elektronički party. Jedan dio publike, na ovom većinski sjedećem koncertu, popunio je redove između sjedećih sektora i zaplesao uz zvijezdu večeri – DJ-a JMJ-a. Spomenuo sam i jednu snažnu poruku odaslanu s ovog koncerta, a ona je vezana uz skladbu “Exit” koju je radio u suradnji s američkim zviždačem Edwardom Snowdenom, koji je inače veliki obožavatelj JMJ-ove glazbe. Na velikim LED ekranima mogli smo i uživo čuti njegovu video poruku u kojoj se dotiče slobode govora, ljudskih prava i prava na slobodu, a zadnji stih je zapravo najvažniji od svega (boldano):
Technology can actually increase privacy
The question is
Why are our private details that are transmitted online
Or why our private details that are stored on our personal devices
Any different than the details of the private records of our lives
That are stored in our private journalsI think, you know
The same that you don’t care about the right of privacy
Because you got nothing to hide is no different than saying
You don’t care about freedom of speech
Because you got nothing to sayIt’s a deeply anti-social principle
Because rights are not just individual
They ‘re collective
And what may not have value to you today
May have value to an entire, you know, population
The entire people, the entire way of life tomorrow
And if you don’t stand up for it, then who will?
Ovaj potez dobio je velike ovacije publike koja je oduševljeno, a ponekada i hipnotički gledala što se ispred njihovih očiju upravo događa. Laseri pršte na sve strane, svjetlosni efekti doslovno osvjetljavaju pulsku Arenu pod vedrim zvjezdanim nebom, a Jean-Michel Jarre se zabavlja kao nikada. Često je govorio – “hvala Pula”, a ono što je zanimljivo, većina njegovih govora i poruka, kao i spomenuta poruka Edwarda Snowdena, bili su prevedeni na hrvatski jezik. Pohvalno, jer nekada je teško na stranom jeziku domaćoj publici prenijeti poruku onako kako to priliči. Bez određene cenzure.
Kako se koncert približavao kraju, tako smo sve više čuli najpoznatijih skladbi, iako je koncert i otvorio s hitom – “Les Chants Magnétiques Part 1”. Tu su bile i “Révolution industrielle: Part 2”, “Équinoxe 4”, spomenuti “Oxygène (part IV)” u remiksu Astral Projectiona, a lijepo nas je iznenadio na veličanstvenom bisu sa skladbama “Quatrième Rendez-Vous” i “Les Chants Magnétiques Part 2”. Da samo znate kakav je bio poziv publike na bis, sve glasnije i glasnije pljeskanje i lupanje nogama u ritmu, pa u kontri, sve dok Jean-Michel Jarre nije izašao na pozornicu i zakucao ovu velebnu večer uz svu snagu vizualne produkcije i zvuka koji je bio besprijekoran.
Zadnji put sam ga gledao u Beogradu, bilo je to 2008. godine kada je slavio 30. obljetnicu projekta “Oxygène”. Namjerno kažem projekta jer taj album nadilazi formu albuma, u pitanju je nekakva vrsta elektroničke opere bez opere, konceptualni komad koji funkcionira i odvojeno, ali zapravo najveću snagu osjetite slušajući sve skladbe od početka do kraja. Projekt je to koji je legendarnog Francuza pretvorio u nacionalnog glazbenog heroja i najboljeg izvoznog proizvoda sve do danas. Nije on samo to, JMJ je i aktivist, veliki borac za autorska prava, kulturni ambasador, humanitarac i čovjek. Njegova glazba teče mojim venama od ranih tinejdžerskih dana, a bila je uz mene uz sve životne trenutke pa i u Puli gdje se cijedio znoj s mene uslijed visokih temperatura i sparine. Tako da naslov stoji – last night a DJ saved my life. U Beogradu je prije 17 godina bio sa svojim kolegama glazbenicima, a sada solo. Različite formacije, a jednako impresivno. To može samo pionir elektroničke glazbe poput njega. Bio je ovo veliki dan za Pulu, možda je u pitanju i najposebniji nastup u povijesti ovog prostora, a da će ostati dugo u sjećanju to je sigurno. On kaže “hvala Pula”, mi kažemo “hvala Jean-Michel” jer bez njega ne bi bilo ni ovog trenutka u Puli koji je sjajno zabilježio naš fotograf Muhamed Talić.
Foto: Muhamed Talić