Hvaljena serija nastala je po predlošku jedne od najuspješnijih videoigara ikad autora Naughty Doga, a isplatila se višestruko. Ekranizaciju su osmislili Neil Druckmann i Craig Mazin (kreator fenomenalne mini-serije “Chernobyl”), a i ona je ispala najuspjelija ekranizacija neke videoigre. Važno je za reći da ne trebate ništa znati o videoigri, ali je svakako zanimljivo uspoređivati.
Prve epizode, odnosno prva sezona objavljena je 2023. i polučila je mega uspjeh i napravila takav hype kakav smo imali u prvim sezonama serije “Igre prijestolja” (“Game of Thrones”) – svi su pričali o njoj. Prva sezona je zaokružena s devet podužih epizoda, a druga je završila netom prije ljeta pa smo namjerno pričekali s recenzijom. “The Last of Us” je post-apokaliptična, horor SF priča o svijetu koji je poharao parazit fungusa, gen Cordycepsa. Prva sezona je baš nekako “prikladno” nadošla nakon globalne epidemije koronavirusom, naravno s razlikom da se ovdje bavimo zaraženim ljudima koji postaju zombiji, tzv. Clickers – i koji prenose parazit na nezaražene ljude ugrizom, a koji se ubrzo nakon ugriza preokrenu – postanu zaraženi, Clickeri. Parazit fungusa djeluje na živčani i mentalni sklop u čovjeka i jednom kada se čovjek zarazi totalno je u vlasti “gljive” i nema lijeka, nema cjepiva, nema pomoći.
Ako vam igra nije poznata i ako vam ovo sve zvuči kao samo još jedna uobičajena priča o zombijima (poput recimo “The Walking Dead”) – da, u pravu ste, ništa novo, ništa originalno. Ako niste ljubitelj zombi priča, kao što nikako nije ni pisac ovih redaka, onda će mi biti vjerojatno teški zadatak nagovoriti vas da je ipak pogledate. No, postavimo to ovako: uvod ovog teksta samo smješta priču serije u adekvatan kontekst, odnosno okruženje u kojem se nalaze glavni likovi, zdravi ljudi, te što im predstavlja konstantnu smrtnu opasnost. Iako se fungicidna zaraza proširila na svijet, naša priča se odvija na velikom teritoriju Sjedinjenih Država i donekle Kanade, dakle lokalizirana je u mjestu radnje.
TV serija ima dva glavna lika: krijumčara i svojevrsnog plaćenika Joela (Pedro Pascal) i tinejdžericu Ellie (Bella Ramsey, oboje su zvijezde spomenute TV serije “Game of Thrones”), koji se nađu na zajedničkom putu preživljanja 20 godina nakon izbijanja parazita, pri čemu je Joel izgubio kćer Sarah čiju smrt ne može preboljeti. Ellie je siroče, koje igrom slučaja pri rođenju postaje imuno na parazit – što se otkriva tek kada je kao curicu ugrize Clicker, ali ona ipak ostane nezaražena.
Svijet je u rasulu, odvija se horor borba za goli život i resurse na više razina: ubojstava, otvorenog rata između tzv. vojne hunte (FEDRE) i gerile Fireflies (Krijesnice) – ratovanja i ubijanja ljudi protiv ljudi. Ono malo što je preostalo od čovječanstva mora se još osim protiv zaraženih zombija, Clickera, boriti i protiv brutalnog i krvoločnog samog sebe. Nije ništa novo da je čovjek sam sebi neprijatelj, pa i u trenucima najveće muke i stradanja. Vojska koja pokušava staviti ljude pod kontrolu i eliminirati sve za koje sumnja da su zaraženi, gerila se bori za isto, ali i slobodu i protiv vojske. Ellie je kćer jedne od vođa Krijesnica, koju napadnu Clickersi i koja uspije roditi Ellie prije nego se sama preokrene. U koktelu kaosa su još razne religijske, sektaške i paravojne skupine.
Fenomen imune Ellie je jedinstven – Krijesnice pretpostavljaju da bi se preko Ellie mogao napraviti lijek protiv parazita, stoga angažiraju Joela da Ellie odvede iz Bostona preko većeg dijela SAD-a u Salt Lake City gdje se nalazi jedna od utvrda Krijesnica i ostaci istraživačkog zdravstvenog centra u kojem bi se pomoću Ellie napravio lijek, što je postavljeno kao posljednja nada za preživljanje ljudske rase.
No, iako je videoigra i serija crna, nije sve tako crno. S tom svojevrsnom “negativnom pozitivom” se najčešće i bavi serija, epizodu po epizodu, Joel i Ellie na svom putu susreću više raznih skupina ili malih grupica ljudi koji nastoje preživjeti Clickere i ljudsko zlo. Iako su Clickeri stalno prisutni, nisu centralna figura ove serije. Iz te perspektive “The Last of Us” nije nikako samo još jedna “zoombie” serija.
Autori serije su se svakako držali predloška videoigre dovoljno vjerno, a opet uspjeli su prenijeti priču efektno na posve drugi medij. Ekipa redatelja prve sezone je također izvrsna, od samih Neila i Craiga, preko Alija Abbasija (“Holy Spider”), Jeremyja Webba (“Downton Abbey”, “Altered Carbon”) i “naše”, bosanskohercegovačke, Jasmile Žbanić (“Quo vadis, Aida?”). U prvoj sezoni ima 9 epizoda, svaka traje više od 70 min osim posljednje gdje su malo “zbili” sve najvažnije i pojašnjenja koja smo čekali tijekom sezone (npr. zašto je Ellie imuna?) i prilično šokantan završetak, koji posve zaokružuje lik Joela. Iako djeluje pomalo nestvarno, dodaje liku Joela brutalnost, no vođenu emocijama koje su djelovale nepovratno izgubljene nakon uvodne, prve epizode. Lik Joela izvrsno, kao na kožu napisano, glumi trenutno “najvrućiji” glumac današnjice, Pedro Pascal (“Igra Prijestolja”, “The Manadalorian”, “Narcos”…). Joel je nekašnji građevinac koji se za kruh svagdašnji borio zajedno s mlađim bratom Tommyjem (Gabriel Luna), samohrani otac samouvjerene tinejdžerice Sarah (također izvrsna Nico Parker, inače kćer izvrsne glumice Thandiwe Newton). Joel već u prvoj epizodi tragično gubi voljenu kćer Sarah, nakon iznenadne, blitzkrieg invazije parazita. Tijekom narednih tjedana strave, kaosa i krvoprolića, Joel i Tommy postanu prilično gadni likovi, a Joel susreće i Tess (upečatljiva Anna Torv) s kojom se udružuje. Tommyev put je pomalo nejasan u prvoj sezoni, dečko koji se pomalo traži – prvo se pridružuje kasnije zloglasnoj FEDRA-i, a nakon toga gerilskim pobunjenicima Krijesnicama, nakon čega mu se gubi trag. Put Joela i Ellie do Salt Lake Cityja je ujedno i Joelovo traženje svoga mlađeg brata kojeg u konačnici i pronalazi u zatvorenoj komuni u Jacksonu, Wyoming.
U svakoj od epizoda Joel i Ellie povremeno susreću usamljene i prestrašene ljude koji žele normalnu humanu međuljudsku interakciju i društvo iako to na prvu tako ne izgleda. Naravno, susreću i čisto zlo u ljudima. U tom smislu je naročito gadna osma epizoda, koju zaista ozbiljno savjetujem da je ne gleda nitko mlađi od 15 godina. Clickeri su tijekom većine epizoda zapravo samo svojevrstan ružan i jeziv dekor, a to je po meni veliki plus za ovu seriju.
Pokušat ću opisati obje sezone, a da vam ne otkrivam sve. Druga sezona počinje pet godina nakon završetka prve. Nakon pokolja u Salt Lake Cityju i promašene prilike da se preko Ellie stvori lijek za čovječanstvo, Joel i Ellie, poput oca i kćeri, dolaze u komunu u Jacksonu kod Tommyjeve obitelji i tamo žive koliko-toliko mirno, patrolirajući okolinom za zaraženima i prihvaćajući nove izbjeglice. Iako to naizgled održava “miran” život – sve je nego to. Odnos Joela i Ellie se neminovno preokrene u svojevrsno napeto svađanje oko svega živoga, protivljenje, nesuglasica. Za razliku od prve sezone u kojoj su njih dvoje stalno u pokretu i kako sezona odmiče sve bliskiji – u ovoj su oni, barem u početnim epizodama “statičniji” i nabrijani jedno na drugo, ali su zato drugi likovi itekako pokretni. U ovoj sezoni imamo i više važnijih likova: osim Tommyja i ljudi iz komune, najvažniji su likovi Abby (Kaitlyn Dever), kćer umorenog doktora iz Salt Lake Cityja koja prisiže na osvetu Joelu, te Elliena prijateljica i ljubav Dina (Isabela Merced), vojnikinja i borac s kojom Ellie ide u osvetnički pohod na Abby i njenu družinu.
Druga je sezona obilježena osvetom i mržnjom. Isto tako i plastičnim prikazom kako mržnja rađa još veću mržnju i kako je to posve izgubljena bitka za ljudski rod. U tom smislu je druga sezona crnija, ali se pokušava razbiti razvučenim, romantiziranim i često umjetno nategnutim scenama između Ellie i Dine iako između obje glumice postoji određena, zadovoljavajuća kemija. Više mi se čini da je sezona prilično neujednačena kvalitetom i dinamikom, a to može biti i zato što je svaku od sedam epizoda režirao netko drugi. Prema videoigri se tu pojavljuje i brutalna vojna skupina Vukova i dijabolička sektaško-regliozna grupa Seraphines. Iako to možda funkcionira u igri, u seriji mi se čini čak nepotrebnim dijelovima, više kao balans odnosu Ellie-Dina.
Druga sezona nikako nije loša, ali je daleko ispod prve. S druge strane, da je druga sezona seriji prva ili jedina, opet bi bila dobra serija. No, to samo govori koliko je prva sezona fantastična. Vrhunska je i glazba u seriji. Naročito je upečatljiva glavna tema koju nećete nikad više zaboraviti, a iz prstiju argentinskog skladatelja Gustava Santaolalle, čovjeka koji ima već dva Oscara za originalnu glazbu iz dva izvrsna filma “Planina Brokeback” i “Babel”.
Foto: Warner Bros.
