Turneja “Britpop” dovela nam je ponovno u nama bliske krajeve britanskog kralja zabave i pop zvijezdu Robbieja Williamsa. Nastupio je u krcatom MVM Domeu u Budimpešti, a sudeći prema onome što smo vidjeli ovaj glazbenik ima vjerne i vječne obožavatelje.
Puhačka sekcija, impresivni prateći bend na čelu s dugogodišnjim i nezamjenjivim gitaristom Garyjem Nuttallom, tri prateće vokalistice – tako je izgledala postava ljudi na pozornici, a sama pozornica imala je skromnu, ali prelijepu produkciju s velikim ekranima na kojima su se izmjenjivale stare fotografije Robbieja Williamsa i njemu najbližih ljudi u životu. Nije ovo bio samo koncert, nego i svojevrsni stand up ili da ga bolje nazovem iskrena i emotivno teška životna priča glazbenika koji je puno toga lošeg iskusio u životu, a malo toga je, da budemo iskreni, zaslužio. Kako ne bi ovo bila večer ispunjena samo suzama odlučio je svoju životnu priču ispričati kroz dozu humora, tako da je bilo i smijeha i osmijeha nakon svake njegove riječi ili izvedbe. Određene pjesme posvetio je sebi dragim ljudima, od svoje supruge i djece, preko roditelja, do svoje punice i u konačnici samoga sebe. Ponosan na svoje roditelje istaknuo je kako ih život nije mazio, kao i punicu, svi su na svojim ramenima nosili teške bolesti, pa se tako majka borila s demencijom, otac uz demenciju ima i Parkinsona, ali je svejedno sjeo u auto i nedavno došao na pozornicu da uživa u nastupu svojeg sina, dok se punica izliječila od 4. stadija karcinoma. Ovo je na neki način i pokazatelj da smo svi mi ljudi i da novac apsolutno ništa ne znači. Svatko od nas prolazi kroz razne životne traume, a o nama samima ovisi koliko će te traume utjecati na naše živote i na koji način ćemo se nositi s njima. Robbie je istaknuo kako se svaki dan bori s anksioznosti i depresijom, a sudeći prema nekim izrečenim stvarima očito je da je prošao i psihoterapiju. Naglasio je kako je pozornica jedan od najboljih lijekova protiv teških mentalnih stanja. I doista, ne znamo kakav je Robbie privatno, iako se dosta toga može saznati iz 2023. godine objavljene dokumentarne TV serije, ali na pozornici on liječi publiku i to ne samo izvedbom i pjesmama, nego i energijom koja ne jenjava ni u 52. godini života. Bacao je pošalice na teme poput Take Thata, Coldplaya, obitelji, seksa, njegovog burnog života, pričao je sam sa sobom zahvaljujući umjetnoj inteligenciji, a znao je skočiti i do prvih redova u publici, razgovarati, pa čak i zapjevati s jednom Norvežankom Hildom koja zbog posla nije mogla doći niti na jedan koncert na turneji, osim u Budimpešti.
Robbie je koncert otvorio s novom pjesmom “Rocket”, a zatim se predstavio publici i rekao kako u sljedeća dva sata možemo očekivati pravu zabavu jer je on ipak kralj zabave. Na svijetu postoje razni glazbeni kraljevi, Michael Jackson je kralj popa, Elvis Presley kralj roka, a Robbie je rekao kako je on oduvijek htio biti kralj zabave često uzvikujući publici pitanje – jeste li zabavljeni / je li vam zabavno? Publika je sve potvrdno odgovarala uz ovacije upućene Robbieju, a lijepo je bilo za čuti i sing-along koji je odjekivao krcatim MVMV Domeom. Robbie je čak i testirao publiku, ali je teško bilo naići na nekoga tko ne zna tekstove pjesama. Testirao je i svoj bend kroz zabavan medley kako bi provjerio zaslužuju li svoje mjesto u bendu – čuli smo tako “Paranoid” Black Sabatha (izvanredan Robbie), “Another One Bites the Dust” Queena, “Y.M.C.A.” Village Peoplea, “Hey Jude” The Beatlesa i druge pjesme, a nisu to jedini medleyi koji su odsvirani. Animiravši publiku izveli su djeliće nekih od najpoznatijih stadionskih himni poput “Song 2” Blura, “Seven Nation Army” The White Stripesa ili “Livin’ On a Prayer” Bon Jovija. Nisu izostale ni neke obrade poput “Theme from New York, New York” ili “My Way” Franka Sinatre, no ako pogledamo set listu Robbieju nisu niti trebale obrade koliko ima hitova iz svoje sada već impresivne karijere, ne računajući grupu Take That koju je i spominjao na koncertu. Sve redom izvedene pjesme bili su nekoć hitovi, a i danas su popularni među pop publikom. “Rock DJ” je izveo među prvima, prekrasnu i pozitivnu “Love My Life” posvetio je svojih četvero djece koji mu znače sve u svijetu, a bile su tu i “Millenium”, izvrsna “Supreme” i meni među najdražim pjesmama – “Feel” i “Angels”. Njih je čuvao za sam kraj iako je negdje u sredini koncerta spontano publikom uz upaljene bljeskalice krenulo pjevanje refrena pjesme “Angels”. Robbie je tada rekao – “hvala vam na ovome, Budimpešta. Prelijepo izgleda, a i jeftinije je od Coldplaya.” Takve pošalice su bile dobrodošle i odobrene od strane publike, a Robbie je još jednom pokazao da je pravi showman. Ujedno, moram pohvaliti i njegov izgled i formu, skakao je po pozornici kao mladić, a čak se i presvlačio nekoliko puta. Bili su to momenti koje je iskoristio za rekuperaciju.
“Feel” me vratila u vrijeme legendarnog koncerta u Knebworthu koji je i spomenuo u Budimpešti, a kada je upravo izvedba te pjesme izazvala nevjerojatne ovacije publike. Bend i Robbie su odlično izveli “Feel” uz pomoć publike, naravno, a za kraj su ostavili “Angels”. Svaki glazbenik ima tu jednu pjesmu nakon koje nema smisla da se više išta izvodi. Robbieju je to “Angels”. Tekst je to koji su mnogi Britanci htjeli kao svoju službenu himnu, a krila same pjesme uzdigla su Robbieja u visine (čak i doslovno na ovom koncertu) i zbog koje je postao velika britanska pop zvijezda. Inače, ova pjesma se često izvodi na sprovodima, a bome se i potpisnik ovih riječi naježio od glave do pete, pogotovo na sing-along s publikom i outro uz gitaru koja doslovno dira naše srce poput ljubavi. I zaista, nakon nje se Robbie povlači s pozornice, pozdravlja publiku i završava svoj novi susret s Budimpeštom uz nadu da će se brzo vratiti.
Ovo je jedan od onih koncerata koji će vam podulje zdržati osmijeh na licu, ujedno i jedan od onih u čijim pjesmama se svatko od nas može pronaći, baš kao da su pisane za nas, a razlog tome je što koliko god glazbene zvijezde bile visoke na nebu, u rukama ih drže ljudi koji imaju slične probleme, sudbine i živote kao i mi ostali, da kažem obični smrtnici. Nije ni čudo da mi taj outro na gitari s “Angelsa” i dalje odzvanja glavom, kao što je odzvanjao i podzemnom željeznicom u Budimpešti nakon koncerta gdje su obožavatelji nastavili slavili život i ljubav, u kakvom god ona obliku bila. Moguće da odzvanja i zato što je zvuk u MVM Domeu bio izvrstan.
Sve je lakše uz glazbu (pogotovo ako ste u dobrom društvu), a ona je na koncertu Robbieja i ovoga puta bila, da iskoristim dio njegovih stihova – powerful, beautiful, wonderful, magical, free. “O lijepa, o draga, o slatka slobodo”, iskoristit ću druge stihove za kraj ovoga teksta.