Glumački dvojac Zoë Kravitz (kćer Lennyja Kravitza) i “Elvis” Austin Butler (koji polako ali sigurno grabi spotlight javnosti) dio je novog filma Darrena Aronofskog “Uhvaćen” (“Caught Stealing”) koji se trenutno nalazi u kinima Cinestar i za koji je scenarij napisao Charlie Huston prema svojoj istoimenoj knjizi “Caught Stealing”.
Ovo je priča jednako o New Yorku i Brooklynu kao i o mladom barmenu, nekadašnjem dečku koji obećava, neostvarenoj zvijezdi baseballa, Hanku Thompsonu (Butler) kojemu susjed, panker s irokezom Russ (izvrstan Matt Smith kojeg rijetko viđamo u zabavnim ulogama) uvali na čuvanje svog mačka Buda na par dana dok on ode posjetiti bolesnog oca u London. Ispostavi se da mu je Russ uvalio još ponešto – hrpu neprilika.
Hanku se počinju događati gadne stvari, počevši od cipelarenja od dva Rusa koji su tražili Russa. Prije nego se vratim na priču, već u tim početnim scenama filma (zapravo se skroz početne bave Hankovom prošlosti – nabacuju flashback iz srednje škole i zašto je Hank prestao igrati baseball) odmah izlazi na vidjelo razlika između bilo kojeg drugog redatelja i Darrena Aronofskog – svi bi pod normalno Hankov boravak u bolnici skratili na minimum i već bi glavni lik veselo (ili ne) istrčao i nastavio se tući i trčati nakon samo par scena u bolnici, ali ovdje to nije tako. Tu na djelo dolazi Arononfskyjev stil – Hank ostaje par dana u bolnici,jer mu je ozlijeđen bubreg pa su mu ga morali izvaditi. Prema scenariju ipak relativno brzo izlazi iz bolnice, iako teško ozlijeđen, samo radi toga što si ne može priuštiti bolničke račune, što isto baš nije nešto što ćete inače vidjeti u filmovima. Uz to, mama će mu se previše brinuti ako joj se ne bude dugo javljao (žive dosta daleko jedan od drugog pa se čuju svaki dan). Koliko filmova vam pada na pamet da je glavni lik (donekle snagator), na dnevnoj hot-line s majčicom, a da nisu psihopati, ili on ili ona? Ove veže ljubav prema baseballu. Inače, vokal majke čiji čujemo, a u zadnjim sekvencama filma je i vidimo, pripada Lauri Dern.
Hanku pomaže odana djevojka, medicinska tehničarka prve pomoći Yvonne (Kravitz), koja koristi ovu nepriliku da Hanka pokuša odviknuti od alkohola u kojem je zabrazdio, ne priznajući da ima problem i ne rješavajući se demona svoje prošlosti, tapkajući na mjestu života. Hank je zapravo dobroćudan i nesretan lik koji ima slojevitu karakterizaciju tijekom filma i Butler je imao mnogo mogućnosti da zabljesne, što je i učinio.
No ovo je tek početak, Darren Aronofsky ne radi filmove koji su izravni i nekomplicirani pa iako je “Uhvaćen” možda njegov “najjednostavniji” film, ni izbliza nije klišeiziran i površni krimić. Ovo je zapravo crnohumorni krimić koji ima zabavnih elemenata, ali i hrpu vrlo nasilnih i crnih situacija i tko Aronofskog ne poznaje dovoljno – “Uhvaćen” pomalo podsjeća na filmove Guya Ritchieja. Aronofskyjevi filmovi se mahom bave patnjama i bolima protagonista: “Kit”, “Noa”, Crni labud”, “Rekvijem za snove”, “Majka!” te venecijanskim lavom nagrađeni “Hrvač” – sve odreda psihološke, tamne – da baš ne koristim riječ mračne, životne drame u kojima protagonisti iznimno pate na ovaj ili onaj način. “Uhvaćen” naizgled samo zagrebe taj Aronofskyjev stil, ali samo naizgled. Do kraja filma se Hanku lančanom reakcijom izdogađa jedna teška nesreća za drugom, na koje apsolutno nema utjecaja, odnosno što god da napravio ispast će loše. Gledatelj se itekako može poistovjetiti s Hankom – mislim da se svatko od nas susreo barem jednom u životu s nemoći da utječe na niz loših događanja što god da napravili. Pa onda ili izgubite konce i prepustite se ili se negdje pograbite i odlučite boriti, iako je ishod itekako neizvjestan, a najčešće je isti – loš. Ali nećete pasti bez borbe. Slično se događa i s Hankom.
Šokova i preokreta ima napretek u ovom filmu, a ima i nešto rupa u scenariju gdje je malo zabrljao na uvjerljivosti, ali ne previše i to neće baš utjecati na konačnu ocjenu filma.
Zanimljivi cameo ili bolje reći relaciju na jedan sličan dark-noir film ima mala uloga Griffina Dunnea kojeg baš dugo nisam nigdje gledala. Radi se o filmu “Idiotska noć” (“After Hours”, 1985.) Martina Scorssessea u kojem je Dunne glumio. Tko je taj film gledao, otprilike zna kakav je film “Uhvaćen”.
Odlična dva lika su i posve neprepoznatljivi Liev Schreiber i Vincent D‘Onofrio kao dva brata ubojice, ali ne bilo kakve: ortodoksni Židovi Hasidi, koji su jedna od gangsterskih frakcija koja natjerava Hanka i kojih se Hank pokušava riješiti na čistu inovatnost i inteligenciju kakvu je pokazivao na baseball terenu, naročito kada shvati da su ipak oni Yvonnine ubojice. U cijelom koktelu loših dečkiju je još i detektivka Roman, koju baš “lijepo” odvratnu glumi sjajna Regina King.
Glumačka ekipa ne bi bila cijela da se možda ne spomene i glavna zvijezda filma, mačak Bud. Hank je ljubitelj pasa i to čuvanje mačke mu pomalo ide na živce pogotovo kada shvati da je on uzrok za negovu patnju i muku (zapravo i ne izravno, ali je posrednik). No i mačak ima svoju ulogu: Aronofsky je polako (i neočekivano) razvio pravi odnos Buda i Hanka, jer mačak Hanka zapravo voli (koliko mačke vole), ali i mačak “fasuje” od zlikovaca pa se tijekom filma njih dvojica jako sprijatelje, uzdaju jedan u drugog – jer ih je spojila nesreća i opasnost. Hank je ostao bez voljene Yvonne i sve za što se sada može boriti,je vlastiti život i mačak Bud.
Valja spomenuti i odličnu glazbenu podlogu, vrte se cijeli film poznate pjesme s kraja devedesetih. Da je netko drugi režirao ovaj film, moguće da ne bi imao ovako dobar “udarac” baš kakvog u filmu ima Hank, ali Aronofsky je uz odličnu glumačku ekipu ostvario jako dobar, konkretan film, iako ga možda nećete dugo pamtiti. S druge strane, “Uhvaćen” spada u one filmove koje ne pamtite baš detaljno, ali vam ostane jako dobar dojam nakon gledanja i svaki put kada će vam se pojaviti negdje neka “repriza” filma, rado ćete ga opet pogledati.
Foto: Sony Pictures Entertainment
