Četvrtak 13.11. je bio dan za kvalitetnu muziku u Boogaloou, točnije, kvalitetnu metal muziku. Taj klupski prostor je kroz godine, štoviše desetljeća, ugostio neke od najvećih imena metal scene, a ovaj put su na red došla čak dva. Legendarni heavy/power gitarist, skladatelj i osnivač svjetski poznatih bendova kao što su Dream Evil i Firewind, Gus G, koji u svom rezimeu ima i suradnju s bogom metala, pokojnim Ozzyjem, poveo je svog frenda, vrhunskog vokala, Ronnieja Romera na turneju, zajedno s bubnjarem i basistom iz Firewinda, te su odlučili jednu postaju na turneji imati i u Zagrebu.
Uz ove velikane, zadatak za otvaranje koncerta i zagrijavanje ekipe su dobili domaći, dobro poznati metalci Keops. Kao bend postoje već dugi niz godina, što je vjerujem, svim fanovima žanra i benda jako dobro poznato, a prije nešto vremena su krenuli u jednom žešćem metalnom smjeru, što nije ostalo nezapaženo od strane „metalne publike”, i u tom smjeru su i nastavili sa svojom najnovijom vokalisticom, Vanom, koja se iako relativno svježa sve bolje i bolje uklapa u bend. Pa tako već neke dobro poznate starije pjesme (“Rise Again”, “Keops” itd.) koje je izvodio njen prethodnik Zvone, slušamo na malo drugačiji, ali svejedno dobar način. Svirku su nakon intra otvorili s “Unconscious Mind” i novom pjesmom “The Machine”, da bi nastavili s “Road to Perdition” i još jednom novom stvari, “Misery Memento”, koja će uskoro izaći kao najnoviji singl.
Keops je već dobro uigrana mašina koja ne samo svirački nego i „glumački” na stageu pruža potpuni „metalni doživljaj”. Zoki, Bruno, Brane i Adam funkcioniraju kao cjelina, u koju se Vana sve bolje uklapa i daje svoj teatralno-vokalni pečat koji sve zaokružuje. Iako obično predgrupe nemaju previše vremena, Keops je dobio više nego solidnu minutažu, i uspio je izvesti deset pjesama među kojima i cover The Culta, “She Sells Sanctuary”, i još jednu novu pjesmu, “Sacred Land”.
Sve u svemu, odradili su više nego solidno zagrijavanje prisutnih.
Setlista:
Intro
Unconsious Mind
The machine
Road to Perdition
Misery Memento
Rise Again
My Soul Released
She Sells Sanctuary
Sacred Land
Keops
Nakon Keopsa, red je naravno, došao i na zvijezde večeri… U ovoj kombinaciji, Gus G i Ronnie Romero zapravo izvode svoju interpretaciju pjesama bendova i izvođača s kojima su surađivali, ali i nekih svojih i zajednički napisanih pjesama. Otvorili su s “Force Majeure” i “Quantum Leap” Gus G-ja, da bi nastavili s Ronniejevom “Castaway On the Moon” i “Chased by Shadows”. Već na tih prvih par pjesama je postalo potpuno jasno zašto se Gus G ubraja u jednog od najboljih gitarista svoje generacije, a po nekima i najboljeg. Iako osobno to smatram poprilično velikodušnim opisom, nema sumnje da Gus G predstavlja sam vrh gitarističke virtuoznosti. Vokalno gledano, ni Ronnie nimalo ne zaostaje, i njih dvojica su se kvalitetno nadopunjavali, dok je Jo Nunez na bubnjevima jednostavno ubijao, i Petros Christo na basu zaokruživao kompletan zvuk. Ono što mi je bilo poprilično interesantno je vidjeti relativno jednostavan komplet bubnjeva na kojima je Jo odrađivao svoju „ritmičku magiju”. Obično sam naviknuti vidjeti „nebodere”, dok je ovdje sve bilo poprilično minimalistički posloženo, osim dva bas bubnja umjesto jednog.
Nakon autorskih pjesama, na red su došli coveri, pa su tako izveli “The Mob Rules”, “Kill The King”, “Cold Sweat”, a Ronnie je vokalno odradio vrhunski posao,i definitivno je bilo jasno da mu je pokojni Dio bio velika inspiracija u njegovoj karijeri, jer kao da ga je kanalizirao kroz njegove pjesme koje je pjevao. I vokalno i gestikulacijski.
Glavni set je nastavio s “My Premonition” te “Redemption” i “I Am the Fire” Gus G-ja, gdje je pokazao svoje gitarističko umijeće i virtuoznost. Nakon toga na red je došla „obrada” Firewinda, “Destiny Is Calling”, što je malo komičan opis jer je na bini doslovce bilo tri četvrtine Firewinda, što je na svoj način i Ronnie iskomentirao. Glavni set su zaključili s “Highway Star” i “Stargazer”. No, moram ipak spomenuti da unatoč kvaliteti svirke i Gusovoj virtuoznosti, na “Highway Staru” su mi falile klavijature da popune određene praznine koje su se osjetile u pjesmi.
Nije im dugo trebalo da se pojave na bisu, jer iako Boogaloo nije bio ni blizu ispunjen, možda samo 200-tinjak „metalnih duša”, publika ih je glasno pozivala i dozvala natrag na binu. Bis su otvorili s još jednom Gusovom pjesmom, “Fearless”, a zaključili s tri covera, “Bark at the Moon”, “Shot In the Dark” i “War Pigs”.
Četvrtak je stvarno bio ispunjen kvalitetnim metalom, počevši s Keopsom i naravno zvijezdama večeri Gusom i Ronniejem. Da, netko bi možda zlobno iskomentirao da se radilo samo o „glorificiranom cover bandu” s par autorskih pjesama i zvučnim imenima, no istina je da su i najveći od najvećih imali svoje utjecaje koji su ih oblikovali u to što su postali i definitivno su na ovaj ili onaj način izvodili pjesme svojih uzora i to na svoj način. Tako nekako vidim i ovaj Gusov i Ronniejev projekt.
Ono što mi je stvarno žao je definitivno premalen broj ljudi koji su bili tamo. I ne mogu se oteti dojmu da bi ih bilo daleko više da je na plakatima pisalo Firewind ili Dream Evil. A svima koji su eto, slučajno ili namjerno propustili ovaj koncert, kažem, neka vam je žao i nemojte ponoviti tu grešku opet.
„Redemption – Come feel the truth
And wake up inside
Redemption – Drown in misery
Or see the best in you „
Setlista:
Force Majeure
Quantum Leap
Castaway On the Moon
Chased By Shadows
The Mob Rules
Kill the King
Cold Sweat
My Premonition
Redemption
I Am the Fire
Destiny Is Calling
Highway Star
Stargazer
Bis
Fearless
Bark at the Moon
Shot In the Dark
War Pigs
Foto: Matea Marušić